Iz starih albuma: Kako je Željo pobijedio epidemiju i herojski slavio u Zagrebu

Preventivne epidemiološke mjere u cilju suzbijanja širenja bolesti, ograničavanje kretanja, formiranje karantina, to je dio naše svakodnevnice koju obilježava pandemija koronavirusa. Ali, stariji su to već jednom preživjeli prije skoro pola stoljeća kada je bivšu Jugoslaviju u proljeće 1972. godine zahvatila epidemija velikih boginja.

Kao i danas, jedna od posljednica epidemije bilo je stopiranje sportskih takmičenja: Prvenstvo Jugoslavije u fudbalu prekinuto je krajem marta 1972. godine, nakon nepotpunog 22. kola, u trenutku kada je lidersku poziciju držao Željezničar s 33 boda, ispred Crvene zvezde (31) i Vojvodine (29).

Uslijedila je trosedmična pauza, a utakmice 23. i 24. kola su odgođene jer se nije popravila epidemiološka situacija u bivšoj Jugoslaviji. Nakon što je skoro cjelokupno stanovništvo države vakcinisano, život se vratio u normalu, pa je polovinom aprila 1972. stigla dozvola i za nastavak sportskih takmičenja.

Zanimljivo da je odlučeno da se najprije igra "redovno" 25. kolo fudbalskog prvenstva, a da se slobodni termini do kraja mjeseca popune odgođenim utakmicama 23. i 24. kola.

To znači da su se fudbaleri na teren vratili 16. aprila 1972. godine, kada je u okviru 25. kola Željezničar imao teško gostovanje u Zagrebu. Pulene Milana Ribara dočekao je Dinamo, tada sedmoplasirana ekipa s 21 bodom.

Meč je odigran po jakoj kiši i raskvašenom terenu na Maksimiru. Domaća ekipa, koju je s klupe predvodio proslavljeni golgeter Dražen Jerković (najbolji strijelac Mundijala u Čileu 1962. godine) bila je motivirana da sruši lidera iz Sarajeva.

U prvom poluvremenu mreže su mirovale, da bi u 58. minutu stigla radost za 20-ak hiljada pokislih gledalaca na Maksimiru: Dinamo je dobio jedanaesterac nakon što je u kaznenom prostoru srušen Drago Vabec. Odgovornost je preuzeo branič Dinama Ivica Miljković, ali je njegov udarac sjajno odbranio Slobodan Janjuš!

Svega 10-ak minuta kasnije novi problem za sarajevske "Plave": Crveni karton dobio je Boško Janković, pa je Željo završnicu odigrao s igračem manje. Činilo se da je bod maksimum koji se može izvući u takvim okolnostima. No, ekipa Milana Ribara "kiptila" je od snage, "bila u stanju odigrati i više od 90 minuta s igračem manje i po teškom terenu".

Ušlo se u finiš koji je pripao Želji. Najprije je u 80. minuti Brane Jelušić savladao Željka Stinčića za 0:1. Minut prije kraja Blagoje Bratić pogađa za konačnih Dinamo-Željezničar 0:2 i neopisivo slavlje igrača i brojnih navijača Želje na Maksimiru.

Nepuna dva mjeseca kasnije titula je stigla na Grbavicu (zapravo Koševo, gdje je Željo igrao domaće utakmice), a jedna od najvažnijih pobjeda na šampionskom putu Željezničara bio je herojski trijumf u Zagrebu 16. aprila 1972.