Duško Tošić: U Bešiktašu sam doživio najljepše trenutke u karijeri

"Žao mi je što nismo uspjeli ostvariti hat-trick. Borili smo se do posljednjeg daha, tri kola prije kraja i dalje bili u igri, ali nismo izdržali. Mnogo je razloga, ne bih sada ulazio u detalje i upirao prstom u bilo koga. Jednostavno, platili smo ceh igranju na tri fronta. Naši direktni konkurenti, Fenerbahce, Galatasaray i Bašaksehir nisu imali obaveze u Europi. Jako je teško igrati u ritmu srijeda-subota. Bukvalno nismo imali vremena da danemo dušom. Sletimo uvečer u Istanbul, već ujutro putujemo na novo gostovanje. Bilo je tu i povreda, zatim odlazak Čenka Tosuna u Everton. Da je on ostao bila bi druga priča. Ali, ne tražim alibi, sami smo krivi. Daleko od toga da je to neuspjeh. Navijači moraju da budu ponosni na činjenicu da smo poslije osam godina vratili titulu u vitrine Bešiktaša i da smo godinu dana kasnije uspjeli odbraniti i naslov. Žestoka je konkurencija i ne možete svake godine biti prvi”, rekao je Tošić.

Cijela liga igrala protiv nas

Poslije nekoliko nedopustivih kikseva u jesenjem dijelu, Bešiktaš se razgoropadio u nastavku prvenstva, ali ni blistavo proljeće nije bilo dovoljno za treće uzastopno šampionsko slavlje.

”Čim smo ispali od Bayerna, počeli smo nizati pobjede u domaćem šampionatu. Uhvatili smo ritam i niko nsa vše nije mogao zaustaviti. Nažalost, bilo je kasno. Lakše je kada imate sedam dana na raspolaganju da se odmorite i da uradite analizu narednog protivnika. Da nije bilo Lige šampiona, ubijeđen sam da bismo imali bar 10 bodova više na svom kontu”, kazao je Tošić.

U nedavnom intervjuu za AA, jedan od najbolji sudija svijeta Milorad Mažić je govorio o tome koliko je teško suditi utakmice turskim klubovima. Činjenica je da su i neke sporne odluke arbitara utjecale na bodovni saldo Bešiktaša. 

”Stekao sam utisak da je cijela liga igrala protiv nas. Ne samo sudije. Kao da smo svima dosadili nakon dve godine dominacije i želeli su što prije da nas skinu s trona. To je tako u Turskoj. Nemam dokaze i ne mogu da se zakunem da je bilo zle namjere od sudija, ali je simptomatično da u najvažnijim utakmicama bude toliko grešaka na našu štetu”, istaknuo je Tošić.

Veliku prašinu u Turskoj, ali i van granica ove zemlje, podigao je sukob Duška Tošića s vedetom holandskog fudbala i bivšim igračem Fenerbahca Robinom van Persijem, o čemu reprezentativac Srbije kaže:

"To je bilo prije dve godine i ne razmišljam više o toj ružnoj epizodi. Dešava se u fudbalu, strasti su se otele kontroli i došlo je do konflikta. On je kasnije otišao u Fejenord, ja sam ostao u Istanbulu i nismo se više sretali na terenu. Ako jednog dana dođe do novog susreta, pružit ćemo ruku jedan drugom. Ja ću je pružiti sigurno, za njega ne znam”.

Mnogo je onih koji tvrde da su u Bešiktašu previše razmišljali o epilogu duela s Fenerom i da su zato izgubili odlučujući okršaj protiv Galatasaraja.

"Sigurno da je ta utakmica ostavila traga i izazvala gorak ukus kod svih u turskom fudbalu. Naši navijači nikada nisu napravili ni najmanji incident, a doživjeli smo da odemo na noge ljutom rivali i da naš trener dobije dva udarca u glavu. Završio je u bolnici, mi nismo htjeli nastaviti utakmicu i bili smo ubijeđeni da su propisi na našoj strani. Očekivali smo bodove za zelenim stolom, međutim turska federacije je napravila presedan i donijela odluku da se meč nastavi. Oni su kasnije izgubli u finalu, tako da je pravda bar donekle zadovoljena”, naglasio je Tošić.

Bešiktaš je ostao bez titule, ali je oborio sve rekorde po broju žutih i crvenih kartona ove sezone. Prosto je nevjerovatno da tako iskusni igrači olako nasjedaju na provokacije.

”Ne umijem objasniti toliku količinu nervoze i adrenalina. Možda je to i do atmosfere na stadionu. Naši navijači su zaista veliki fanatici i često se dogodi da svu tu energiju prenesu na nas dole na terenu. Kao da podivljamo i ne znamo šta radimo. Ipak smo mi profesionalci i ne smijemo dozvoliti da nas emocije ponesu u negativnom smjeru. Priznajem, bilo je situacija u kojima sam i ja morao reagirati trezvenije”, pričao je Tošić.

Skloni fanatizmu, ali vjerni do srži. Takvi su navijači Bešiktaša. Tošića i njegovu porodicu, kako ističe, su zavoleli i prihvatili kao svoje najrođenije:

”Došao sam iz malog kluba i imao sam mnogo problema u prvih nekoliko mjeseci. Oni su navikli da Bešiktaš angažira zvučna pojačanja iz najjačih europskih klubova. I onda im dođe tamo neki Tošić iz Ankare. Bili su skeptici i zaista nije bilo lako izboriti se za njihovo povjerenje. Morao sam pružiti duplo bolje partije od svih drugih u timu kako bih im dokazao da zaslužujem dres Bešiktaša. Početak je bio težak, igrao sam slabo, loše sam podnosio zvižduke s tribina. Kasnije sam uhvatio ritam i sve je došlo na svoje mjesto. Oni vole kad igrač ostavlja srce na terenu i gine za klub. U meni su dobili upravo takvog ratnika. Hvala im do neba na podršci. Kada sam se opraštao na posljednjoj utakmici, čitav stadion je skandirao I love you Tošić. Naježio sam se i to neću zaboraviti dok sam živ”.

Gunešu ću vječno biti zahvalan

Srbijanski mediji prenijeli su poruku koju je Tošić ostavio na društvenim mrežama nakon što je trener Bešiktaša Šenol Guneš završio u bolnici poslije incidenta na utakmici s Fenerbahceom.

”Gunešu ću vječno biti zahvalan. To je čovjek zbog koga mi je najviše krivo što sam otišao iz Turske. Vjerovao je u mene kada su mnogi mislili da ne zaslužujem mjesto u timu. Dolazili su vrhunski štoperi u Bešiktaš, ali moj status nikada nije bio pod znakom pitanja. Skoro da nisam propustio nijednu utakmicu. Naučio sam mnoge stvari od Guneša i zahvaljujući njegovim savjetima definitivno sam sazrio kao igrač. Radi se i sjajnom stručnajku i velikom pedagogu. Nije lako izbalansirati toliki broj vedeta na jednom mjestu. Čovjek se kod svoje kuće zakači sa ženom, s roditeljima, s prijateljima, a kamoli u svlačionici s 30 različitih karaktera. On se uspješno nosio s tim problemima i smatram ga možda i najboljim trenerom s kojim sam sarađivao tokom karijere”, otkrio je Tošić.

Kao standardni član defanzivne linije Bešiktaša, Tošić je promijenio nekoliko partnera u zadnjoj liniji tima tokom boravka u Istanbulu.

"Imao sam sjajnu saradnju s Marselom. Bili smo nepremostivi bedem u toj šampionskoj sezoni. Klub nije mogao odbiti basnoslavnu ponudu Liona i on je otišao u Francusku. Poslije je stigao Pepe. Veliko ime, vrhunski defanzivac, borac bez mane i straha. Van terena je potpuno druga osoba, nijednog trenutka ne možete kod njega osjetiti dozu uobraženosti što je toliko godina bio član najslavnijeg kluba na svijetu. Nije mnogo stariji od mene, ali su savjeti koje sam od njega dobio zlata vrijedni”, rekao je Tošić.

Uoči početka priprema za Svjetsko prvenstvo, Tošić se pozdravio s drugovima u Istanbulu i stavio paraf na ugovor s kineskim Gvangžuom.

"Bilo je prije šest mjeseci i drugih ponuda, dvoumio sam se, ali je Piksijev poziv razriješio sve dileme. Imam 33 godine, doživio sam u Bešiktašu najljepše trenutke u karijeri i mislim da je vrijeme za nove izazove. Sve se obavilo na obostrano zadovoljstvo. Ja sam u Istanbul stigao kao slobodan igrač, a klub je sada zaradio ogroman novac na mom transferu. Osjećam da sam još uvek u vrhunskoj formi i da mogu u Kini biti od koristi. Radi se o veoma organiziranom klubu, imaju vrlo kvalitetan tim, Zahavi je svakako prva zvijezda. Već dvije sezone je najbolji strijelac i najbolji igrač kineskog prvenstva. Pričao sam s Piksijem o njemu, kaže da je čudo od igrača. Imali su astronomske ponude iz Europe, ali ne žele da ga puste jer sve klupske ambicije zavise od forme izraelskog reprezentativca. Tek ću se uvjeriti koliko je dobro igrati s njim u istom timu”, istaknuo je Tošić.

Izazvao euforiju na društvenim mrežama

Tošić nije samo igrama i poštenim odnosom prema dresu prirastao za srca navijača Bešiktaša. Euforiju na društvenim mrežama u julu 2016. godine izazvala je njegova fotografija pored tenka, nakon pokušaja državnog udara u Turskoj.

"Vrlo zanimljiva priča. Imali smo grupu na Whatsappu i te večeri kad se to desilo svi smo dobili poruku da je trening otkazan i da nikako ne izlazimo iz kuće. Za mene koji sam u Srbiji doživio i preživio sve i svašta, to nije bilo ništa strašno. Naravno da sam istrčao na ulicu i zajedno s drugim ljudima dao podršku u tim teškim trenucima. Tu ispred zgrade je bio tenk, ja sam se slikao i poslao Jeleni, ali sam je zamolio da fotografiju ne šalje nikome jer nisam želio da to izađe u javnost. Baš sam bio bijesan kada sam saznao da je, ipak, okačila sliku na Twiiter, međutim ispalo je fenomenalno. Hiljade i hiljade ljudi je lajkovalo fotografiju, reakcije su bile pozitivne i nazvali su me Duško Tenk. Mnogi igrači su tada raskinuli ugovore sa svojim klubovima i napustili Istanbul, meni to nije bilo ni na kraj pameti. Turska je moja druga zemlja, volim turski narod, njihove običaje, način života i taj gest je bio najmanje što sam mogao učiniti za njih. Nisam ni bio svjestan koliko će fotografija s tenkom odjeknuti u cijeloj javnosti. Eto, prošlo je dve godine, a i dan danas je lajkuju i šeruju na društvenim mrežama”, govorio je Tošić.