Disao je za FK Sarajevo: Prije 25 godina preminuo je Svetozar Vujović

Malo ko je poput popularnog Vuje bio toliko vezan za klub s Koševa. Rođen je 3. marta 1940. godine u malom mjestu Bajci, pored Bileće, a već u djetinjstvu se sa roditeljima doselio u Sarajevo.

Fudbalom se počeo baviti 1957. godine, kada je pristupio juniorima Radnika iz Hadžića, a već dvije godine kasnije počela je njegova "bordo priča".

U ljeto 1959. godine, Svetozar Vujović postaje član FK Sarajevo u kojem je ostao sve do kraja života i to u tri uloge, igrača, tehničkog referenta i direktora.

Za prvi tim Sarajeva je 19. juna 1960. godine, u posljednjem prvenstvenom kolu, na gostovanju kod Radničkog u Beogradu (4:4), kada je u finišu meča zamjenio standardnog prvotimca Ivicu Mioča.

Već u idućoj sezoni, Vujović se nametnuo treneru Brozoviću i postao je nezamjenjiv prvotimac. Iako još dvadesetogodišnjak, sa ukupno 21 odigranom utakmicom bio je drugi najstandardniji prvotimac te sezone. Ni promjena trenera nije puno utjecala na njegove sjajne igre.

Dolaskom Ratomira Čabrića, Vujović je i dalje ostao prvi izbor na beku, a najbolja nagrada za sjajne partije stigla je 1962. godine, kada je pozvan u mladu reprezentaciju Jugoslavije, za koju je ukupno upisao dva nastupa.

U oktobru 1963. godine, stigla je i kruna karijere, kada je na njegovu adresu stigao poziv za prijateljsku utakmicu A-reprezentacija Jugoslavije i Rumunije. Iako su mu mnogi predviđali veliku reprezentativnu karijeru, njegov patološki strah od visine, ga je spriječio da se ustali na bekovskoj poziciju reprezentaciji. 

Vujović je plavi dres oblačio u osam navrata, a u dva susreta je na bekovskoj poziciji igrao u tandemu sa još jednim prvotimcem Sarajeva - Mirsadom Fazlagićem. Zbog straha od visine, Vujović je morao odbijati pozive selektora Lovrića, pa ga je ovaj odlučio skroz prekrižiti, pa zbog toga, nakon Olimpijskih igara 1964. godine, više nije nastupao za državni tim.

Vujović je, iako sa samo tri nastupa, bio i član prve šampionske generacije Sarajeva. Naime tada je prva dva susreta morao preskočiti radi isključenja u posljednjem kolu prethodne sezone, a nakon što je nastupio i iduća tri susreta, skupa sa prvim golmanom Muftićem se morao pozdraviti sa saigračima, jer su otišli na obavezno odsluženje vojnog roka.

Nakon povratka iz JNA, Vujović je zaigrao na poziciji centarhalfa, sa kapitenskom trakom u ruci. Karijeru je završio u jesen 1971. godine, a ukupno u dresu Sarajeva je odigrao 300 zvaničnih utakmica, te postigao 3 gola.

Računajući i nezvanične utakmice, Vujović je bordo dres oblačio 444 puta, po čemu je drugi igrač sa najviše nastupa za Sarajevo, nakon legendarnog Ibre Biogradlića.

Poslije završetka igračke karijere, dvije godine je obavljao posao tehničkog referenta ekipe, a 1974. godine izabran je za direktora FK Sarajevo. Tu poziciju je časno i pošteno obavljao punih 18 godina, a njegov jedini cilj je bio da od Sarajeva napravi renomiran Klub.

U najtežim trenucima za grad i klub, Vujović nije napuštao svoje Sarajevo. Ostao je i sanjao o tome kada će momci u bordo dresovima ponovo istrčati na Koševo. Ipak to nije dočekao: 16. januara 1993. godine prestalo je da kuca srce koje je 35 godina kucalo samo za FK Sarajevo.

Danas, svečani salon u prostorijama kluba nosi njegovo ime i svakodnevno podsječa sve generacije FK Sarajevo na lik i djelo legende Svetozara Vujovića.