Danas je derbi

Danas je derbi. Možda će zvučati kao floskula, pomalo nenormalno i djetinjasto, ali danas je mnogima, pa i meni jedan od najvažnijih dana u godini. Danas igraju Sarajevo i Željezničar, danas počinje bitka za grad na Miljacki, bitka koja će odrediti duševno stanje i jednih i drugih, sve do nekog narednog derbija. Danas ništa drugo nije važno, ni obaveze koje nas čekaju sutra, ni problemi što nam leže na duši, ni vremenske prilike, ni nesretne ljubavi... Svako kome je jedan od dva najveća bosanskohercegovačka kluba u srcu danas ima samo jednu želju. 

Danas sam se probudio s istim mislima s kojima sam legao i sinoć. Izaći ću iz kuće, spustiti se niz mahalu, sresti brojne drage ljude, prijatelje i poznanike. Danas ćemo na suprotne strane, jer se danas i samo danas grad podno Trebevića dijeli na dvije strane. Danas neke od najboljih prijatelja neću zagrliti, s njima neću piti kafu, jer danas oni navijaju za one druge. Razmijenit ćemo pokoju riječ u prolazu, "je li vas strah", "nemoj gasiti mobitel večeras", "javi se kad te budem zvao", "nemoj trčati kroz mahalu", "hoće li ti i večeras nestati interneta", samo su neke od fraza koje ćemo uputiti jedan drugom. On će na jednu, a ja na drugu stranu, a nakon što sudija odsvira kraj, telefoni će se usijati. Večeras ću zvati Saleta, ili će on zvati mene...

Danas će grad biti obojen u dvije boje, bordo i plavu, danas će u prijestolnicu Bosne i Hercegovine doći desetine stranih novinara i fotoreportera, Nijemaca, Francuza, Austrijanac, Srbijanaca, Makedonaca, Hrvata, Engleza... Doći će jer danas igraju Sarajevo i Željezničar. Danas će iz Sarajeva izvještavati o jednom od najvećih rivalstava koje postoji u svijetu fudbala. Danas će se oni diviti nama. 

I ne volimo se, nije to nikakva tajna, drago nam je "kad komšiji crkne krava", ali sve nas veže ista ljubav, ljubav prema gradu na čijim smo branicima zajedno stajali bez obzira na boju koja je u srcu. Zajedno smo branili ulice svoga grada, zajedno ćemo čuvati najveće vrijednosti ovog grada. To što imamo mi, imaju samo rijetki i htjeli priznati ili ne, bez postojanja onih drugih ništa ne bi bilo isto. Zbog toga smo posebni, zbog toga je sarajevski derbi institucija koju moramo čuvati zajedno, bez obzira na to da li volimo one u bordo ili plavim dresovima. 

Zbog toga nikada ne smijemo dozvoliti da sarajevski derbi padne na niske grane, da ga neko uništava ili srozava, jer je sarajevski derbi jedan od rijetkih događaja u Bosni i Hercegovini koji zaista vrijedi i na koji su dobrodošli svi. Nema crvenih tepiha i povlaštenih. Četiri tribine ofarbane u dvije boje, dvije ljubavi, dva gola, jedna lopta i samo jedna želja, a ona se zove pobjeda. 

Danas će opet biti onih koji ne prate naš fudbal, koji navijaju za Barcelonu, Real, Manchester... Danas će pričati kako je derbi namješten, kako će biti X, kako se igra loš fudbal, kako to niko ne prati. Danas će pregledati utakmicu nekog od tih klubova, ugasiti televizor i biti sretni što je neka ekipa, tamo negdje, hiljadama kilometara daleko u nekoj drugoj državi pobijedila neku drugu ekipu iz iste te države. Neće osjetiti onu nervozu, one leptiriće u stomaku koji igraju kao da ste još uvijek samo dijete, a pred vama stoji vaša prva simpatija i čeka da je stidljivo poljubite u obraz. 

Neće osjetiti radost, čuti urlik, vidjeti nasmijana lica kako pjevaju u transu nakon što se lopta zakoprca u mreži protivničkog tima. Danas neće vidjeti tugu u očima onog navijača koji stoji pored vas u trenucima kada vašem timu i ne ide baš najbolje na terenu. Večeras neće pravo u krevet ili direktno u kafanu, bit će im svejedno. Vjerovatno nikada neće osjetiti toliku radost ili tugu, zbog pobjede ili poraza... Pitam se nekada imaju li oni nekog svog Saleta i vode li rasprave kakve ja vodim s njim. Čisto sumnjam.Neće ih to međutim spriječiti da pokušaju ukaljati sarajevski derbi, tažeći tako jeftino opravdanje za sebe i druge što nisu dio nečeg tako velikog. 

Danas ćemo opet zajedno odati počast onima koji su živjeli Sarajevo i Željezničar, a derbije sada gledaju s nekog boljeg mjesta. Danas ćemo biti na suprotnim stranama, danas ćemo se podijeliti, a već sutra opet sjediti zajedno, dijeliti radni prostor, ispijati kafe, igrati termine, voditi ljubav, dijeliti dnevni boravak, pa čak i krevet. Jer to smo mi, to je sarajevski derbi, derbi kakav nema niko. I eto vam danas i Barcelone i Reali, eto vam i finale Lige prvaka, Svjetskog prvenstva, eto vam sve, danas ništa drugo nije važno... Danas je derbi.