Bivši predsjednik FK Sarajevo otvoreno: "Šta bi Mirvić rekao da je došao u moj Armagedon?"
Dok FK Sarajevo prolazi kroz vrlo teško rezultatsko razdoblje (šest godina bez osvojene titule) mnogi navijači se rado sjećaju perioda kada je bordo klub dolaskom malezijskog milijardera Vincenta Tana proživljavao renesansu praćenu velikim uspjesima. Jedan od najzaslužnijih ljudi za Tanov ulazak u klub bio je Edis Kusturica, tadašnji član Upravnog odbora, a kasnije predsjednik Skupštine kluba s Koševa.
Kusturica je jedan od autora novog statuta kluba koji je usvojen 2012. godine, čime je otvoren put Tanu da kupi klub u decembru naredne godine. Osim toga, 2015. je pokrenuo izgradnju elitnog trenažnog centra u Butmiru.
Pogrešan pristup
S ovim uspješnim poduzetnikom, pravnikom, ali i poznavaocem prilika u svijetu biznisa i fudbala, razgovarali smo o tadašnjem i sadašnjem FK Sarajevo, perspektivama u svjetlu događaja i kontroverzama oko kluba, mišljenjima i stavovima koji se iznose u javnosti koji su često provizorni, dirigirani a ponekad ne odgovaraju činjenicama.
Uzbuna u Irskoj: Dronovi krenuli na avion u kojem je bio Volodimir Zelenski
Radiosarajevo.ba: Gospodine Kusturica, u FK Sarajevo ste došli 2010. godine, kada je klub bio u skoro bezizlaznoj situaciji. Šta Vas je kao uspješnog poslovnog čovjeka i etabliranog bankara motiviralo da pristupite toj avanturi?
Kusturica: Ja sam Bosanac, Sarajlija, volim FK Sarajevo i bilo je teško gledati onaj kolaps, propadanje kluba, otvorene stečajne postupke koji su vodili likvidaciji, mešetarenja oko kluba itd. Šest mjeseci su neki ljudi opsjedali u banci mene i g. Amira Rizvanovića i nagovarali da uđemo u klub i spašavamo šta se spasiti može.
Faruk Hadžibegić otvoreno: "Mirvićeve namjere nisu bile iskrene. Udaljio nas je od kluba"
Svako gradi svoj životni i poslovni put, neko vani i meni je zaista drago kada naši ljudi uspiju u inostranstvu. Mi neki smo izabrali da ostanemo u BiH, da se u ratu i nakon njega borimo za nju, sačuvamo je i obnavljamo i čini mi se da smo uspjeli jer evo Bosne gdje je i bila, Sarajevo je također tu "gdje je nekad bilo", klub nije nestao, doživio je svoju sportsku i poslovnu afirmaciju i postavljeni su dobri temelji za još bolje. U mnogo projekata mi u BiH smo krenuli green field, kako u sportu tako i u privredi, osnivale su se i etablirale banke, firme, grupacije u kojima su rukovodili naši ljudi, otvarao se prostor i za strane investicije itd. Uostalom Coca-Cola je kao statusni američki brend prije 20 godina našla interes da bude prisutna u BiH, USAID je (svjedočimo tome) kroz bankarski sektor implementirao hiljade projekata u BiH.
Nažalost, ne ide sve brzinom kako bi željeli ali ipak napreduje. Još da nije unutrašnjih i vanjskih kočničara, gdje bi nam bio kraj. Baš kao i u klubu. Uostalom, na gore navedenim osnovama je i g. Vincent Tan našao motiv i interes da bude dio bordo kluba, ne sumnjam da ga nemaju i neće imati i drugi ulagači u klub. Suština je u ljudima jer ljudi kreiraju i vode svaki projekat i koji mora biti prilagođen ambijentu, copy-paste pristup je pogrešan jer uslovi i ambijenti nisu isti.

Radiosarajevo.ba: Zbog čega konkretno smatrate da je pogrešno voditi se svjetskim primjerima?
Kusturica: U toku rekonstrukcije i reinžinjeringa kluba imao sam prilike razgovarati sa mnogim ljudima iz inostranstva koji prilično jednostrano gledaju na našu državu ali i organizaciju fudbala i klubova u BiH, naravno sa dosta nepoznanica i pogrešnog pristupa. U ovom ambijentu, ovakav kakav je, nemoguće je copy-paste prenijeti nešto iz otočkih ili kontinentalnog sistema vrijednosti, mnogi ljudi tu griješe.
Ja sam npr. imao dosta rasprava na tu temu sa ljudima koje nam je Tan delegirao da nam pomognu (Mr. Ken, Mr. Lim...) koji su veoma jednostrano sagledavali našu poziciju i predlagali nešto što teško može imati prođu ovdje iz hiljadu razloga, tako da uzimanje primjera iz Engleske, Njemačke, Španije, SAD je kontraproduktivno. Dobitna kombinacija je uzeti najbolje prakse, ali pronaći način njihove implementacije u državi i sektoru gdje je sve komplikovano i smanjiti rizike i greške na najmanju moguću mjeru. Uzet ću samo jedan trivijalan primjer, VAR koji je u Europi slavodobitno dočekan kao vrhunsko unaprjeđenje fudbalske igre kod nas je paradigma nepravde i favorizovanja nekih i nekoga.
Radiosarajevo.ba: Današnje rukovodstvo na čelu s predsjednikom i većinskim investitorom Ismirom Mirvićem fokus stavlja na imidž, a činjenica je da je FK Sarajevo još u periodu dok ste Vi bili dio kluba bilo prepoznatljivo i van granica BiH.
Kusturica: FK Sarajevo je stvoren brend, pravno uobličen, ne treba ga stvarati, treba ga razvijati. On je organizaciono bio postavljen vrlo stabilno, osnovana je Akademija koja je proizvodila igrače, osvajale su se titule i pehari, transferna kapitalizacija tog rada i organizovanja uslijedila je i kasnije u vrijeme kada mi nismo bili tu, 2015. godina u poslovnom smislu završena je sa dobiti nakon oporezivanja od cca. 330.000 KM što je do tada bilo nezamislivo i a u sportskom dijelu sve naše ekipe su bili osvajači trofeja prvaka i Kup-a, to je jednostavno činjenica i do sada se te dvije stvari nisu poklopile.
Treneri i igrači su se utrkivali da dođu u FK Sarajevo, pa imali smo Atromitos, Borussiju Monchengladbach... Turkish Airlines, Nike i drugi veliki sponzori sa zadovoljstvom su postajali članovi bordo porodice, na naše utakmice su zbog ambijenta dolazi strani diplomatski predstavnici itd.

Veliko je zadovoljstvo bilo za vrijeme važenja prvog trogodišnjeg sponzorskog ugovora s Turkish Airlinesom kada uđete u avion i uzmete sa sjedišta ispred sebe kompanijski bilten, a na sredini na dvolisnici vidite da je Turkish Airlines ponosni sponzor FK Sarajevo i sve o BiH, FK Sarajevo i gradu Sarajevu, u svakom avionu koji leti diljem zemaljske kugle.
Radiosarajevo.ba: Da li govorite o poslovnom ili sportskom aspektu funkcionisanja kluba?
Kusturica: Svi moraju shvatiti, pa i navijači, da su sportski klubovi kao FK Sarajevo na neki način de facto i privredna društva sa tom razlikom što smatram da se poslovna i sportska komponenta moraju paralelno voditi jer to je moguće s obzirom na to da je sportski uspjeh primaran i on otvara vrata i benefite apanažama od UEFA-e, TV pravima, sponzorima, gledaocima, članovima a posebno što postaje open window za prodaju mladih i drugih igrača.
Nije isto igrati Europu i igrati u Doboju ili Gabeli, bez uvrede. Ili drugim riječima, sportski uspjeh otvara sva vrata. Navest ću i primjer iz našeg iskustva, 2011. godine smo bez velikih sponzora, sem Vakufske banke, bili vicešampioni. Ide Europa, potrebna su sredstva za to takmičenje, obilazimo sve moguće potencijalne sponzore, uvijek isto pitanje: "Koji ste na tabeli? Da li ste šampioni? Ne, žao nam je, kada budete šampioni rado ćemo vam se pridružiti!".
Fluktuacija ljudi
Radiosarajevo.ba: Nakon odlaska Vas i Vaših saradnika i kontinuiteta od gotovo sedam godina koji je obilježen stabilizacijom kluba, njegovom transformacijom i sportskim uspjesima, uslijedio je jedan turbulentan period. U čemu je po Vama bio problem?
Kusturica: U sportskom dijelu i nije toliko. Ipak su osvajana prvenstva i kupovi, 2019. dupla kruna. Međutim, zadnjih četiri-pet godina Sarajevo se muči sa sportskim rezultatima. Meni se čini da je problem nastao oko organizacije i daljeg razvoja svih segmenata kluba i da ju došlo do jedne fluktuacije ljudi (koja uključuje i igrače) koja nije pratila trend razvoja kluba, izgubio se kadrovski kontinuitet, pojavili su se u kumulativu veliki gubici, promjene upravljačke strukture Tan-Nam-Tan-Mirvić što je praćeno i promjenama ljudskih resursa što se nije najbolje odrazilo na klub.

Sjećam se, čini mi se da je to bila 2017. i 2018. godina kada je klub u kumulativu imao velike milionske gubitke koje je pokrio Mirvić svojim ulaskom u klub, tada je direktorica bila "by force" gospođica Sabrina Buljubašić koja je, kako je navedeno u nedavnom intervju gospodina Mirvića "drhtala" dok se spremala objava "kraja priče sa FK Sarajevo i povlačenje investitora". Pitam se da li je to drhtanje bilo zbog toga ili zbog kumuliranih gubitaka (koje će kasnije Mirvić pokriti i na tome mu hvala).
Ipak, kao sudionik procesa reinženjeringa i oporavka kluba moram napomenuti a sjećajući se svih razgovora i dogovora, da Tan nije ušao u FK Sarajevo da bi izašao i da je on uvijek tu da pomogne (kao što je i pomogao) ali je tačno da je uvijek želio da ima pored sebe i potentnog bosanskog partnera. Sjetit će se, i on i ja, naše želje da se gđa. Sanela Jenkins nađe u upravljačkoj strukturi kluba što se, nažalost, nije ostvarilo i pored svih naših kontakta.
Radiosarajevo.ba: Kako uopće po Vašem projektu funkcioniše klub, skupština, Upravni odbor. Pojavljuju se razne interpretacije!?
Kusturica: Vidio sam da se u zadnje vrijeme spominju neke teze koje nisu tačne i pripisat ću ih nepoznavanju materije ili neadekvatnim informisanjem onih koji daju informacije. Nedavno je čak i Mirvić upao u grešku iznoseći teze o Skupštini FK Sarajevo, praveći po mojoj ocjeni nepotrebnu i besmislenu paralelu s Kinom, spominjujući 27 članova skupštine koje ne zna, pita se da li je trebao prihvatiti odmah i izvršnu ulogu. Naravno da je trebao prihvatiti, jer na muci se poznaju junaci.
Meni je to kao pravniku i autoru korporativno orijentiranog novog statuta FK Sarajevo zasmetalo ali ću sebe ubijediti da u takvom predstavljanju stvari nema malicioznosti i da je sve produkt pogrešnog upoznavanja sa sucusom stvari od ljudi koji daju informacije, naravno stručnost i znanje izvora informacija veoma je bitna.
Biti ću malo dobronamjerno provokativan, šta bi Mirvić tek rekao da je kao ja i još neki ljudi došao na skupštinu FK Sarajevo 2010. godine koja broji preko 90 ljudi (neki nisu ni došli, bar njih 20...) i naravno niko nije marke uložio, u klub s blokiranim računima i bez organa upravljanja, u klub koji sedam godina nije platio zaposlenicima poreze i doprinose pa ljudi ne mogu u penziju, sa direktorom koji se predao stihiji i predsjednikom skupštine koji se očajnički bori da se forma kluba ne raspadne, sa gubitkom oko četiri miliona KM (danas je to ekvivalent najmanje 14 miliona KM), u klub koji je bio u stečajnim postupcima i hrlio ka likvidaciji i nestanku uz intenciju nekih "dobročinitelja" da se spoji sa Olimpikom, preimenuje i ugasi slavna historija, u klub koji nije ima kvadratnog milimetra svoje travnate površine za treniranje, u klub bez sponzora, u klub kojeg su opsjedali povjerioci itd. Mi, koji smo trebali nastaviti kakav takav kontinuitet kluba, samo smo se gledali na toj skupštini slušajući govornike i iznošenje međusobnih devijacija i optužbi. Uz poštovanje, Kina je raj u odnosu na onaj Armagedon!

Drugo, nisu to nekakvi imaginarni ljudi u paraleli s Kinom, članovi skupštine su ljudi koji su svoj novac (koliko je ko mogao u ovoj siromašnoj zemlji) unijeli u klub uz napomenu da je u vrijeme Mirvićevog ulaska u klub, Tan bio direktno ili indirektno apsolutno većinski držalac upravljačkih prava FK Sarajevo pa je teza Mirvića ishitrena i pripisat ću je nedovoljnoj informiranosti.
Radiosarajevo.ba: Možete li nam približiti funkcionisanje Skupštine kluba i UO sa pravne strane?
Kusturica: Prethodno sam naveo da se radi o korporativno orijentiranom Statutu i načela su postavljena da se broj uloga veže za unos novaca (stvari ili prava) u klub u skladu sa najboljim principima korporativnog prava koje sam implementirao iz djelovanja banaka kao dioničkih društava i svoje licencirane edukacije, to je trebalo prepoznati. Valja dodati napomenuti i prepoznati da na skupštini ne sjedi 27 ljudi jer sam Statut koncipirao na američkom "izumu" elektorskih glasova, tj. jedan elektorski glas vrijedi 30.000 KM i sublimiria u sebi ukupno pojedinačne uloge od 1.500KM. Postoje članovi skupštine koji sami u zavisnosti od svojih uloga imaju obezbijeđene elektorske glasove a neki se (ako žele) moraju udružiti da bi stekli pravo elektorskog glasa na skupštini.
Ergo, na skupštini FK Sarajevo sjedi u fizičkom smislu četiri-šest ljudi koji imaju pravo glasa, mislim da je komparacija sa onih "mojih" 90 suvišna. Ovo su najbolje korporativne prakse zapadnog svijeta, i kineske kompanije i sistemi funkcionišu na tim principima, stoga je vrlo bitno imati pravilnu percepciju kada se uzima u obzir i FK Sarajevo. Uostalom da nije bilo te ideje i korporativno-pravne konstrukcije u klubu ne bi bilo ni g. Tana, ni g. Nama, ni g. Mirvića niti bi bio otvoren legalan korporativni put za investiranje koji će svoju vrijednost u punom kapacitetu pokazati sa budućim donošenjem Zakona o sportu koji će omogućiti transformaciju klubova u privredna sportska društva pretvaranjem definisanih uloga u dionice.
Moguće da je ostala javnosti dilema oko postojanja i nepostojanja Upravnog odbora kluba!? U Statutu FK Sarajevo osim Skupštine kluba kao organi su predviđeni Upravni i Nadzorni odbor. Da ne bi bilo nepoznanice, od prvog ulaska u klub mene i mojih saradnika imali smo u punom kapacitetu ekipiran Upravni odbor sa statutarnom obavezom održavanja sastanaka najmanje jednom mjesečno, naravno situacija je bila takva da smo se mi više puta sastajali diskutirajući o situaciji i tražeći rješenja sa naznakom da smo formirali i Nadzorni odbor koji se je sastajao kvartalano. O svemu tome postoje potpisani zapisnici i odluke.
"Frustrirana čaršija"
Radiosarajevo.ba: Pažnju javnosti privukla je i nedavna Mirvićeva izjava da je sarajevska čaršija jako frustrirana dosadašnjom interpretacijom i događanjima oko FK Sarajevo, trenerima, igračima itd. Kakva su Vaša iskustva?
Kusturica: Ja ću s složiti da se "osebujna sarajevska čaršija" puno "sekira" i pomno secira svakog ko ima veze sa sarajevskim klubovima i ja je volim. Uostalom to sam mu rekao prilikom naših nekoliko video callinga, to je tako, mi smo svi manje-više inficirani bordo ili plavom bojom, svi smo se s tim susretali ali nisu od toga izuzeti ni klubovi u regionu i šire, imam neka saznanja i iz Italije "pa mi je lakše", naš južnjački mentalitet je jednostavno takav.
Dakle, slažem se da ima ljudi koji deklarativno puno zuje, a malo meda daju, prošao sam sa saradnicima taj put od 2010. godine pa dalje, nije se imalo ništa, sada se ima mnogo toga i sadašnja ekipa ljudi u klubu nije ušla u neuređeni sistem i "u moj Armagedon", ušli su pravno uređen statusni oblik koji omogućava investiranje, ušli su u klub koji je bio dobro pozicioniran, zatekli su dobro formiranu akademiju, 70.000 m2 trening centra sa infrastrukturom (tek prva faza projekta) sa tri terene, drenažom, reflektorima, neka pitaju slobodno Tana kakva je bila naša prva posjeta trening centru Butmir i na što je to ličilo, da li smo uopšte mogli ući unutra!? Zatečeni su i prvoklasni sponzori koji daju klubu imidž itd. Nažalost, ja (mi) to nisam zatekao osim jednog računara prekrivenog prašinom.

Radiosarajevo.ba: Puno spominjete Vincenta Tana!?
Kusturica: Ja tog čovjeka veoma poštujem. Žao mi je što zbog malicioznosti i neselektivnih informacija nismo nastavili našu saradnju ali smo se korektno rastali i meni će uvijek ostati u lijepom sjećanju. Zbog svega toga, često puta sam rekao da je 2013. godina i ulazak u klub g. Tana historijska, da će se makar pežorativno historija Sarajeva mjeriti do Tana i od Tana. Tan je dao povjerenja našem konceptu i nama, ja mislim da smo ga u datim okolnostima sa budžetom od samo 2.5 miliona KM koliko je moguće opravdali i realizovali pa neka svako komparira koliko hoće.
Naravno, uvijek može bolje i na drugim ljudima koji dolaze iza je da pokažu to bolje, s obzirom da klub radi u poslovnom smislu na mom autorskom konceptu itekako sam zainteresiran da koncept živi, razvija se i u tom smislu Mirviću dajem punu podršku uz napomenu da klub u svakom pogledu, naročito sportskom, treba biti jak jer svijet priznaje samo jake.
Radiosarajevo.ba: Kako gledate na situaciju s Husrefom Musemićem – njegov povratak u klub i ponovni razlaz?
Kusturica: Ja Husrefa jako cijenim, prijatelji smo. On je naš najuspješniji i najtrofejniji trener. Siguran sam da je želio najbolje ali ipak treba primiti k znanju da nije on selektirao igrače nego neko drugi, da nije on s njima obavio pripreme nego neko drugi, poklopio se i spoj nekih drugih nesretnih okolnosti i desilo se šta se desilo. Iskreno, iznenadio sam se kada je prihvatio da bude trener FK Sarajevo. Za sve ima vrijeme.
Radiosarajevo.ba: Mirvić je nedavno izjavio kako mu je žao što je dopustio smjenu rahmetli Dženana Uščuplića, kojoj je "kumovao" bivši sportski direktor Senijad Ibričić. Kako gledate na taj potez?
Kusturica: Najveća bol i nelagoda je priča o rahmetli Dženi i ta degutantna i odvratna involviranost koja se veže za tog Ibričića koji nikada nije ni trebao biti dio našeg kluba. Svoje mišljenje sam rekao Mirviću kao i o Dženi tokom par naših razgovora. Dženo je bio vojnik kluba, čovjek kojeg sam jako volio, sa kojim smo osvajali trofeje i sa kojim je klub igrao velike utakmice. Dženino vođenje omladinskih selekcija i osvajanje trofeja sa njima je za ozbiljne afirmativne analize. Uz Husrefa, rahmetli Dženan je najtrofejniji trener FK Sarajevo, dugo smo sarađivali, znao sam ga u dušu i ostaje žal što nije imao tu ambiciju da završi za profi licencu iako smo mu stvorili sve uslove za to, upisali ga kod prof. Munira Talovića ali on je jednostavno bio romantičar kome to nije toliko bilo bitno.
Zar je bilo teško nazvati me pa se dodatno raspitati o Dženanu kada ga jedna opskurna ličnost kao Ibričić (koja je u svemu suprotnost vrijednostima FK Sarajevo, čovjek koji je difamirao i velikog Safeta Sušića), kudi i traži da se smijeni i protjera iz kluba. Možda bi Dženo bio živ, ko zna!? Njemu je teško pao taj odnos i protjerivanje iz kluba, par puta mi je to rekao kada smo se sretali vozeći bicikla po Darivi, izbjegavao je zbog svoje nelagode hodanje svojim Sarajevom gdje je rođen, sa prijateljima je maltene svakodnevno pohodio planine bježeći u divljinu od "urbanih" i tu ga je zla kob i zadesila. Razmišljam, da je imao angažman, da je radio, trenirao, vodio utakmice, bio u tom sportskog damaru sigurno bi manje "skakao" po planinama. Poslovni ljudi nastoje i rizike svesti na najmanju mjeru.

Radiosarajevo.ba: Šta dalje u vezi s FK Sarajevo. Kako vidite budućnost kluba?
Kusturica: Uzet ću sebi slobodu da konstatiram da su Tan i Mirvić potrebni Sarajevu. Mislim da su oni čvrstim vezama prikopčani za klub i uz neophodni reinženjering, korekciju određenih stavova, kvalitetnu ukupnu kadrovsku politiku, definiranje sportskih, infrastrukturnih i poslovnih ciljeva bordo priča može trajati u svom najboljem svjetlu.
"Sve je postalo politika"
Radiosarajevo.ba: Mnogi govore da je politika veoma involvirana u sport, konkretno u fudbal. Šta Vi mislite o tome?
Kusturica: Mi živimo u političkoj državi koja je inficirana politikom, sve je postalo politika. Slažem se u potpunosti s tim, treba se boriti da se ta sprega rigidne politike (kod nas sa primjesama etno-nacionalizma) i sporta svede na najamanju mjeru ali to je notorna činjenica, mi živimo političku državu, uostalom čovjek je "zoon politikon", pojam iz antičke filozofije koji je skovao Aristotel koji označava čovjeka koji je društveno biće koje oblikuje zajednicu.
U takvoj državi nužna je borba mišljenja i stavova. Svaki investitor koji investira ovdje, pa i u sport, mora znati i biti informiran o ambijentu koji vlada u svakoj državi pa i u BiH. Ne treba posebno napominjati da u slučaju našeg FK Sarajevo i investicije Tana u njega da su isti odnosi i ambijent vladali i te 2013. godine, pa rekao bih čak da je situacija bila drastično lošija. Uostalom, naši stomaci se bore s tim osjećajem nelagode već 30 godina.
Radiosarajevo.ba: Kako ocjenjujete rad Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH i poteze koje vuče predsjednik Vico Zeljković, od organizacije takmičenja pa nadalje?
Kusturica: Personalne odnose s bilo kim iz Saveza ne bih komentarisao, to je individualna stvar odgovornih ljudi, i ja sam imao te odnose, nekad je bila dobra saradnja, nekada borba koja je dovodila do pokretanja disciplinskih postupaka protiv mene, pa se odustajalo, dogovaralo itd. Ja sam bio onako malo drčan, znao sam se posvađati sa rahmetli Dinom Begićem a onda bismo se našli pa razgovarali o problemu.
Slažem se da skraćenje lige na 10 klubova može poboljšati kvalitet i energiju takmičenja ali se tom mora pristupiti bez limita i političkog utjecaja. Nije loša niti odluka o duploj registraciji igrača iako se ona koristi u malom obimu. Ja bih više volio da N/FS BiH organizuje ligu U-21 timova u kojoj bi se kalili mladi igrači potencijalni kandidati za prvi tim jer samo igra donosi stabilnost i rutinu.

S druge strane, Savez je donio po fudbal u BiH katastrofalnu odluku, (preferirajući potrebe nekih klubova što je očito stvar politike) da igrači iz regije i Europe imaju domicilni tretman. Nisam siguran da je to u skladu sa Ustavom jer se otvaraju razna pitanja, zašto onda i onaj iz Brazila ne bi imao isti tretman, radi li se o diskriminaciji, igrač je igrač!? Zbog toga su naši klubovi, pa i FK Sarajevo, nakrcani igračima iz regije upitnih kvaliteta uz časne izuzetke što s druge strane limitira naše bh. igrače i sprječava ih u razvoju. Ja sam protiv toga, bh. igrač je bh. igrač a ostali su stranci i klubovi će se potruditi da što više afirmiraju domaćih igrača, ovako sve je upitno.
Ovo sa VAR-om je potpuni promašaj, nevjerovatno kako se nešto što je trebalo donijeti benefite fudbalu u BiH pretvorilo u suštu suprutnost. Ali uvijek je do ljudi, zar ne?
Radiosarajevo.ba: Tu se dotičemo suđenja. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Kusturica: Jako loše. Pitanje je da li se sudi po pravilima fudbalske igre provodi politika interesa. Pa samo zadnji primjer utakmice Borac - Velež i suđenje sudije Topuzovića sve govori. Čovjek jasno kaže da je pogriješio.
Međutim, čini mi se da je Sarajevo šampion po broju pogrešaka koje su na njemu sudije napravile. Očito je da se favorizuju neki klubovi, mislim da Zrinjski i Borac (iako imaju kvalitet) imaju lagano i odlično suđenje, naročito u godini slavljenja jubileja iako mi još odzvanjaju riječi izrečene u afektu gospodina Azmira Husića.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.