Marković: U Sarajevu mi je srce ispunjeno kada se sa Mejtaša spustim do Baščaršije

Nenad Marković. Malo koji Bosanac kada se spomene njegovo ime neće se sjetiti meča u Skenderiji protiv Hrvatske, kada je sjajni Marković 29. novembra 1997. godine sam pobijedio Hrvatsku (74:67).

Tada legendarni broj 4 završio je utakmicu sa 30 poena, a ono što je ostalo zapamćeno je da je pogađao skoro svaki put kada se rezultat "lomio”. I to s kakvom lakoćom!

Sa tom istom lakoćom Marković i danas uživa u plodovima svog profesionalnog rada. Dok su pojedinci hodali po kafićima i živili noćni život, Neno je trenirao u dvorani i zbog tog odnosa prema košarci i danas živi svoj san.

Trending

Nenad Marković objavio fotografiju i poručio: 'Ovo je Bosna'

Razgovarao: Almir Sokolović

Nenad je poslije sedam trenerskih sezona provedenih u Turskoj, prošle godine stigao u francuski Dijon, koji je prošle sedmice odveo u TOP 16 FIBA-ine Lige prvaka.

Marković je sa svojim sjajnim uspjehom našao mjesto na naslovnim stranicama sportskim magazina u Francuskoj i Europi, a u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba je podijelio svoje utiske u kojem je govorio o francuskoj i turskoj košarci, uspjehu ženske i muške košarkaške reprezentacije, planovima...

Radiosarajevo.ba: Nenade, prije svega velike čestitke na fantastičnom uspjehu sa Dijonom, i plasman među Top 16 ekipa Lige prvaka. Kakav je osjećaj kada su se emocije slegne?

Marković: To nam je bio neki cilj, posebno predsjednik koji želi da njegova kompanija provlači kroz medije, a da ekipa igra važna takmičenja koja su u nivou Europe. On je bio izuzetno zadovoljan. Postavio je jedan od ciljeva drugi krug. U grupi smo sa jakom, sa Ludwigsburgom, Galatasarayom i Hapoel Holon. Tražimo svoju šansu da se plasiramo među osam najboljih.

Radiosarajevo.ba: Večeras je prvi domaći susret u grupnoj fazi, stižu Izraelci? 

Marković: Od Ludwisburga smo izgubili jer nas je stigao umor, koji nas je dočekao i slomio. Nadam se da ćemo večeras igrati bolje i ostvariti prvu pobjedu. Ovo nam je prva domaća utakmica.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste predsjednika, kako su čelnici reagirali na rezultate i sjajnu seriju pobjeda?

Marković: On je izuzetno sretan, svi u klubu su sretni jer za klub ovo znači više utakmica, više prodatih karata. Imali smo tešku grupu za plasman u Top 16, a nas je progurala dalje pobjeda, jer smo jedini pobijedili Malagu. Igrali smo jako dobro sve utakmice u grupi i došli do Play-inna. Posao protiv VEF Rige smo završili u dva susreta (84:77, 83:79), a ključna je bila pobjeda u gostima, tako da se treća utakmica nije ni morala igrati.

Radiosarajevo.ba: Opišite nam malo francusku košarku, da bi je naši čitatelji mogli bolje upoznati?

Marković: Izuzetno komplikovana i teška liga. U Francuskoj sam igrao dvije i po godine (Limoges, op. a), nije se mnogo promijenila. Vrlo nepredvidiva liga, od svih liga u kojima sam radio najteža i najkomplikovanija, i za trenere i za većinu igrača. Posebno naša ekipa, gdje nisam mogao da utječem na sastav ekipe, gdje sam bio limitiran, ne novčano, nego igrače koje sam trebao dovesti morali su imati europski ili afrički pasoš. Bilo je tu i problema sa COVID-om, gdje sam samo sa sedam ili osam igrača morao igrati više od mjesec dana. 

Radiosarajevo.ba: Kakve su ambicije u LNB ligi Francuske?

Marković: Dijon je ekipa koja je imala nestvarne rezultate zadnje dvije, tri godine. Vrlo je teško nadomjestiti domaće igrače i to se strancima nikada ne može korigirati. Pokušavamo da uhvatimo ritam da budemo među Top 8. Prvih šest je bolji, jer nam to garantira izlazak u Europu. To neće biti lako, ima ekipa koje su mnogo uložile i bit će teška borba za prvih osam mjesta. Za tih osam mjesta se bori čak 12 ekipa.

Radiosarajevo.ba: Koji je bio izazov da nakon godina provedenih u Turskoj, prihvatite ponudu Dijona?

Marković: Jednostavno sam želio neku promjenu. Nije to bilo ni finansijske prirode, jer čak manje zarađujem u Francuskoj nego što sam zarađivao u Turskoj. Malo i zbog djece i zbog kulture i njihovog školovanja. Projekat mi se učinio ambiciozan i dobar, iako od početka nailazim na mnogo stvari koje ne mogu da riješim, koje su mi zbog raznih problema mi nije bilo najjednostavnije ni najlakše. Bože moj, moramo se boriti. Sve je to škola na kojima trener uči i čini ga boljim. U Turskoj sam bio u komfornoj situaciji. Uspavalo me to, imao sam osjećaj da ne napredujem. Ipak je bolje raditi u zapadnim sredinama gdje postoji cilj, gdje te ljudi guraju naprijed, a i ti radiš na sebi i da od svoje ekipe napraviš nešto bolje.

Radiosarajevo.ba: Nekada ste nastupali za Limoges, sada ste trener Dijona. Koliki se sama košarka promijenila, pa i francuska?

Marković: Vrlo komplikovana liga, gdje ima mnogo putovanja autobusom i gdje svako svakoga može dobiti. Mi smo u LNB ligi igrali sa La Portelom i pobijedili dominantno (86:72) kod kuće, da bi oni nekoliko dana kasnije "hladno" nadigrali Strasbourg, koji je iz vrha francuske košarke. Znali smo u dvije sedmice igrati po četiri utakmice. 

Radiosarajevo.ba: Opišite nam malo razliku između turske i francuske košarke?

Marković: Puno se brže igra u Francuskoj, sa mnogo kontakta, ne postoiji sudijski kriterij, gdje se ne svira mnogo toga. Postoji i Salary Cap, gdje se ne mogu dovesti igrač kao zamjena. Imaju posebna pravila, pa postoji i medicinski džoker. Ne može se tek tako tjerati ili dovoditi neki igrač. Ako želim povećati kapital Salary Capa moraš podnijeti zahtjev, pa liga donosi odluku. Sa pravne strane je uređenija liga, nama je teško doći do nekog igrača, ali sam se morao prilagoditi.

Radiosarajevo.ba: Pratili ste mečeve reprezentacije BiH, i muške i ženske, možemo li kazati da se bh. košarka vraća na staze stare slave, u vrijeme kada je generacija BiH koju ste Vi predvodili, nizala uspjehe?

Marković: Već sam to komentirao ranije, renesansa i muške i ženske košarke. Posebno je ženska selekcija u meni probudila emocije. Sve me to vratilo u vrijeme Meditaranskim igara kada je Raza Mujanović još igrala, a Suljo Begović bio selektor. Amerikanka Jonquel Jones je pun pogodak i bilo ih je milina gledati. Kod muške selekcije tu ima mnogo igrača koji su sa mnom radili u juniorskim selekcijama. Vedran Bosnić je napravio veliki posao, vratili smo taj kult reprezentacije o kojoj sam pričao godinama da imamo igrače, ali da se nismo pomjerali sa mrtve tačke.

Sada se osjeća da igramo sa velikim emocijama. To je uradilo plodom. sada smo ozbiljna ekipa i na Europskom prvenstvu se možemo boriti za Top 8, a možda i više.

Radiosarajevo.ba: Da li su ključ uspjeha treneri poput Vedrana Bosnića i Gorana Loje, ili kvaliteta igračica ili igrača?

Marković: Vedrana znam jako dobro, u kontaktu smo oko igrača i oko svega. On je dečko koji je krenuo trenerski jako ambicozno. Mnogo igrača je izašlo iz njegovih projekata u Švedskoj, uvijek je pravio dobar odabir igrača. Nastavio je svoj put i uvijek je iza sebe ostavio dobar rezultat. savez je napravio pravu udluku što su mu dali priliku i to smo dobili.

Goran Lojo je napravio fenomenalan posao. Vidi se da je ozbiljan trener. Rezultati su odlični. Mnogi misle da rezultati mogu doći u pola godine, ali jako teško. Slovenija je ekstreman slučaj, talent kada se sve poklopilo. Ne govorim ovo što sam ja trener, već realno pričam. Trenerima treba dati prostor da rade. Ima trenera koji nikada nisu ekipu odveli u Play-off, ali su jako dobri treneri koji rade jako dobar posao na svom nivou. Sve je to iz kojeg se ugla gleda.

Radiosarajevo.ba: Moram Vas pitati za Jonquel Jones. Vaše mišljenje?

Marković: Ne pratim žensku košarku, ali ono što sam vidio je sjajna igračica. Djevojka je fenomenlna igračica koja igra srcem i emocijama. To je veoma bitno. Jones je sjajna igračica i igra sa ljubavlju prema dresu BiH.

Radiosarajevo.ba: Posljednih godina pišemo o borbi KK Bosne. Strah od gašenja europskog giganta je prisutan. Šta se to pogrešno uradilo pa KK Bosna nije ostala na sadašnjem nivou Partizana, Crvene zvezde pa i Cibone, a da ne kažemo Reala ili Maccabija?

Marković: Ne možemo ući u komparaciju sa Realom i Maccabijem, ali neka pogledaju koliko novca Zvezda i Partizan dobiju od države, a koliko KK Bosna onda će svima biti jasno. Kada bi Bosna dobila isto, možda bi se borila za četiri, pet mjesta u ABA ligi. Vidim da našim političarima generalno sport nije bitan, jer nije tu samo Bosna u pitanju, pa selekcije i vrhunski pojedinci poput Lane Pudar i Amela Tuke. Sve su to donacije tipa Merhameta. Najveća promocija jedne države je preko sporta, a to možemo vidjeti kroz zemlje regiona.

Žalosno je da BiH u kojoj ima mnogo talenata, a da sportisti nemaju ozbiljniju brigu države, jer se oni ne mogu dogovoriti ko će rasparčati pare između tri strane. Dok se oni sastanu, dok se dogovore oko izbornog zakona, oni za sport ne misle. Sport njima nije ni u peti. Jako tužno, ali to je naša svakodnevnica od koje ne možemo pobjeći. 

Radiosarajevo.ba: Kada dođete u Sarajevo, šta Vas ispunjava, s kim provodite slobodno vrijeme?

Marković: Ja sam familijaran čovjek i imam uski krug prijatelja s kojima se družim kada dođem u Sarajevo. Malo sjednemo, družimo se, popijemo, pojedenemo i malo se smijemo. Posjetimo se na lijepa vremena. Malo budem u Sarajevu. Više vremena provodem na moru, gdje smo na otvorenom. U ta dva mjeseca malo odmarm, ali i radim i prikupljam i gledam igrače. Generalno, gledam da u šorcu i papučama budem što više mogu. U Sarajevu mi je srce ispunjeno kada se sa Mejtaša spustim i napravim krug do Čaršije, odem do roditelja koji su na Grbavici. Volim da pješaćim i hodam, da sretnem meni drage ljude, popijemo kafu... 

Radiosarajevo.ba: S kim ste od igrača Vaše generacije u kontaktu?

Marković: Slabo, zadnjih godina gubimo kontakt. telefonom pričamo tu i tamo. Sa Jasminom Hukićem sam najviše u kontaktu, sa Adisom Bećiragićem... Sa Samirom Seleskovićem koji je u Turskoj sam često izlazuio na večeru. Sa Harisom Mujezinovićem se nisam dugo čuo, sa Dževadom Alihodžićem rijetko. Sa Samirom Avdićem se vidim u Sarajevu, barem kafu popijemo.

Radiosarajevo.ba: Najbolji tim Europe u ovom trenutku je...? Zbog čega?

Marković: Barcelona. Meni barem to izgleda na način na koji igraju. Na kraju se u Euroligi će se za prvaka voditi bitka između Barcelone i Reala.

Radiosarajevo.ba: Koji tim biste iz Euroleague voljeli voditi?

Marković:  Volio bih voditi Olympiacos. To je tim u kojem sam igrao i bilo bi super da jednog dana budem na njihovoj klupi.

Radiosarajevo.ba: Za kraj nam kažite i Vaše ambicije?

Marković: Znate kako, kada je počeo COVID (Neno je tri puta vakcinisan, opa.a.), ambicije su nam bile kako da sljedeću sedmicu završimo da nismo pozitivni, da nam djeca idu u školu i da završimo sezonu sa publikom u dvorani da bismo dobili plate. Moje ambicije su da se završi sezona na najbolji mogući način, da mi djeca završe školu, da se neko ne razboli i da mi odemo na odmor živi i zdravi. Da su mu zdravi roditelji i familija i da možemo ručati i večerati nekoiko puta zajedno.

Neke ambicije da buidem trener u Euroligi, to sam nekako prekrižio jer se neke čudnre stvari dešavaju. Ambicija je da nema rata u Rusiji, u Kini... Da imamo mogućnost da živimo i radimo bez stresa, da nas ne zasipaju granate iz Rusije ili će nas potrefiti cunami, COVID ili neki novi virus iz neke laboratorije.

Pogledajte kako Neno diže Skenderiju na noge u meču sa Hrvatskom: