Posljednja utrka Fernanda Alonsa: Danas se opraštamo od velikog šampiona

No, Abu Dhabi 2018 će ući u historiju kao posljednja trka dvostrukog šampiona Fernanda Alonsa koji se nakon 17 godina oprašta od najbržeg cirkusa.

Fernando Alonso je rođen 29. jula 1981. u španskom Oviedu, a sa četiri godine započeo je karijeru u kartingu. U Formuli 1 debitirao je 2001. u Minardiju, maloj italijanskoj štali za koju su tada bila rezervirana mjesta na začelju karavana.

Ipak, mladi Španac pokazao je kakav se potencijal krije u njemu pa je prelazak u fabrički tim Renaulta bio logičan korak, pogotovo nakon što je njegov pokrovitelj Flavio Briatore postao prvi čovjek tima.

Na početku (2002) Alonsu je bila namijenjena uloga test-vozača no kada je "Nando" prekomandovan u prvu postavu (2003) pokazao je sav svoj talenat.

Drugi nastup za volanom Renaulta završava na trećem mjestu u Maleziji, uz "pole position", a na najnižoj stepenici pobjedničkog postolja našao se i na narednoj utrci u Brazilu.

Više nije bilo dilema da je zvijezda rođena, a prva pobjeda bila je samo pitanje vremena. To se desilo u augustu 2003. godine kada je trijumfirao na VN Mađarske i postao dotad najmlađi pobjednik u F1.

Nakon nešto slabije 2004. godine, Renault je sve karte bacio na narednu sezonu (2005) u kojoj su se desile velike promjene u pravilima vezane za gume.

Nije bilo dovoljno samo biti brz nego je trebalo pokazati umijeće čuvanja pneumatika u čemu se Alonso sjajno snašao. U velikom stilu, uz sedam pobjeda, osvaja titulu i postaje dotad najmlađi svjetski šampion.

U narednoj sezoni (2006) ponavlja uspjeh i nakon dramatične bitke s Michaelom Schumacherom stiže do druge titule, ponovo sa sedam pobjeda. Poslije će mnogo puta reći da mu je titula osvojena u direktnom duelu sa "Schumijem" - vrhunac karijere.

Na kraju te 2006. godine Schumacher se povukao, a javnost bila ubijeđena da je "Nando" legitimni nasljednik, jedini sposoban dostići rekorde njemačkog vozača.

Vezala ih je još jedna podudarnost: Poput Schumachera, koji je po osvajanju druge titule, napustio šampionski Benetton i prešao u Ferrari, tako je i Alonso bolid Renaulta zamijenio McLarenovim.

Činilo se da slijedi nova serija uspjeha, pogotovo nakon što je za timskog druga u novoj sredini dobio golobradog debitanta po imenu Lewis Hamilton. No, Hamilton nije imao respekta prema dvostrukom svjetskom prvaku, na stazi i van nje sijevale su varnice, a deblji kraj izvukao je Alonso kojem su šefovi McLarena uručili otkaz.

Uprkos oslabljenom statusu u timu, samo jedan bod nedostajao je Alonsu da osvoji treću titulu. Uslijedio je neuspješni povratak u Renault, dvije sezone obilježene "crash-gate" aferom, da bi najzad 2010. godine Alonso stigao u Ferrari.

Vrlo brzo postao je miljenik šefova i navijača, poput Schumachera vratio "propetog konjića" na pobjednički kolosijek, uz dosta umijeća i nešto sreće došao u sjajnu priliku da osvoji treću titulu.

Na finalnu trku 2010. godine Alonso dolazi sa čak 15 bodova više od Sebastiana Vettela, činilo se da je došao kraj "posta"… No, peh i loše taktičke odluke još jednom su zaustavile Španca.

Treću veliku šansu za titulu Alonso je propustio 2012. godine. Sredinom sezone imao je 40-ak poena prednosti nad Vettelom, sve to prokockao, čak propustio iskoristiti udes njemačkog vozača na finalnoj utrci.

Godine 2015. vraća u McLaren koji će postati posljednja stanica u karijeri velikog šampiona. No, umjesto borbe za titule 2007. godine, u drugom mandatu (2015-2018) zatekao je rasulo u McLarenu. Morao je zadovoljiti mrvicama ali je svejedno, čak i s "inferiornim materijalom" znao pokazati o kakvom se majstoru radi.

Nema sumnje da je splet nesretnih okolnosti imao velikog utjecaja zašto je Alonso ostao na samo dvije titule svjetskog prvaka, mada ne treba zaboraviti ni timske greške u odlučujućim trenucima.

Ali, treba biti pošten pa priznati da i sam Alonso snosi krivicu zašto u riznici nema još koji naslov. Niko mu ne spori brzinu i trkačku inteligenciju, no postoji i ziheraštvo, psihološka nepripremljenost…

Na kišnoj stazi u Fujiju 2007. zabio se u ogradu i izgubio ključne poene, potom u Brazilu nije ni pokušao dostići barem jedan Ferrari što bi mu donijelo titulu. U Abu Dhabiju 2010. trebao je biti četvrti, no završio je tek na sedmom mjestu, bespomoćno "klizio" iza Rusa Vitalija Petrova. Šta tek reći za 2012. godinu? Cijelu drugu polovicu sezone vozio je ziheraški, propuštao prilike koje su se otvarale.

Ostat će upamćeno da je, s današnjim nastupom, odvezao 312 utrka, zabilježio 32 pobjede, 97 puta se penjao na postolje, ostvario 22 najbolje startne pozicije, odvezao 23 najbrža kruga. Bilo je uživanje pratiti Fernanda Alonsa…