Obilježena 31. godišnjica masakra u Ferhadiji: "To je rana koja boli"

0
Radiosarajevo.ba
Obilježena 31. godišnjica masakra u Ferhadiji: "To je rana koja boli"
Foto: Dž. K. / Radiosarajevo.ba / Obilježavanje godišnjice masakra - Ferhadija

Na datum 27. maj 2023. godine navršava se 31 godina od ubistva 26 građana Sarajeva u ulici Ferhadija, koje je počinio agresor tokom opsade Sarajeva.

Bio je to prvi i jedan od tri najveća masakra građana Sarajeva u agresiji na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine.

Ubijeno je 26 ljudi, a 108 ranjeno. Poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri – Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić – Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

UORP FBiH i ASA Bolnica - Radionica o temi 'Prevencija i rano otkrivanje raka prostate'

UORP FBiH i ASA Bolnica - Radionica o temi 'Prevencija i rano otkrivanje raka prostate'

Tim povodom, na mjestu stradanja organizovano je polaganje cvijeća za članove porodica i prijatelje ubijenih, te delegacija svih nivoa vlasti.

Na polaganju cvijeća prisustvovali su: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, gradonačelnica grada Sarajeva - Benjamina Karić, Irfan Čengić, zastupnik (SDP) u Skupštini Kantona Sarajevo, ministrica za odgoj i obrazovanje KS Naida Hota-Muminović, Goran Behmen u ime člana Predsjedništva Denisa Bećirevića, ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar i mnogi drugi. 

Ministrica rada, socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica Kantona Sarajevo Enda Pavić Pečenković istaknula je da je u tom masakru ubijeno 26 osoba, a 108 je ranjenih sugrađana te pred spomen pločom poginulima kazala da njihova žrtva nikad neće biti zaboravljena.   

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Sanida Karović u izjavi novinarima naglasila je važnost obilježavanja takvih datuma, kao i procesuiranje počinilaca zločina.

"Nažalost, 31 godinu poslije patnje koju smo preživjeli, bez struje, vode i plina gdje smo se borili a znali smo da iza svakog ćoška vreba opasnost od snajpera i granate, živimo u vremenu kad za ovaj zločin nije niko odgovarao. Poruka sa ovog mjesta Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, zašto ne procesuirate ratne zločince. Stotine civilnih žrtava rata dalo je iskaze, svjedočilo. Umiru žrtve, a ne dobiju moralnu satisfakciju. To je rana koja jako boli" kazala je.

U Sarajevu održan skup podrške i solidarnosti sa palestinskim narodom

U Sarajevu održan skup podrške i solidarnosti sa palestinskim narodom

Sarah Ahmetovski unuka je Hatidže Salić, koja je poginula u ulici Ferhadija prije 31 godinu. Nije imala priliku da je upozna, rođena je poslije rata u BiH. O majki joj pričaju njena majka i rodica.

"Svake godine, na današnji dan, dolazim na mjesto gdje je stradala. Nikad nećemo zaboraviti što se desilo. Treba podsjećati na zlo koje se dogodilo, da se nikad nikome takvo što ne ponovi", kazala je.

Upriličen je i prigodan umjetnički program, a nastupili su Gudački kvartet Muzičke akademije Sarajevo i glumac Amar Selimović.

Detalji o zločinu za koji niko nikad nije odgovarao...

Istovremeno s okupacijom prigradskih, pretežno okolnih brdskih i planinskih predjela Sarajeva, pripadnici 4. korpusa JNA (koji će sredinom maja 1992. godine biti transformisan u Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a) tokom aprila 1992. godine započeli su kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po urbanim dijelovima grada, što je za posljedicu imalo civilne žrtve, kao i uništenje mnogih stambenih, privrednih, zdravstvenih, kulturnih i vjerskih objekata.

Dan prije masakra u Ulici Vase Miskina, u Sarajevu je boravio ruski ministar vanjskih poslova Andrei Kozirev i dogovorena je, pored ostalog: obustava vatre. U skladu s ovim dogovorom, 27. maja 1992. godine u 6 sati ujutro trebalo je stupiti na snagu primirje, te su građani Sarajeva bili “ohrabreni” stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u Ulici Vase Miskina br. 5-12 dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi.

Dok je trajala podjela hljeba, u 9.55 sati, na ovu lokaciju ispaljena je granata.

Pripadnici Centra službi bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (CSB MUP-a RBiH), zajedno s istražnim sudijom Višeg suda u Sarajevu, obavili su uviđaj na mjestu zločina. Na osnovu analize kratera granate konstatovali su da se radi o projektilu ispaljenom iz artiljerijskog oružja, a vještak balističke struke je prikupio podatke potrebne za utvrđivanje pravca iz kojeg je projektil došao. 

Neposredno nakon ovog masakra, političko i vojno rukovodstvo VRS/SRJ sramno je negiralo odgovornost za zločin u Ulici Vase Miskina, uz napomene kako „jedinice Vojske Srpske republike BiH nisu otvarale vatru (...) u širem prostoru Sarajeva“, što je u potpunoj kontradiktornosti s naredbama Ratka Mladića izdatim njemu podređenim komandantima. Naprimjer, dva dana pred masakr u Ulici Vase Miskina, Mladić prijeti da će „biti potres Sarajeva“, da će na njega „u jednoj sekundi pasti granata, više nego za sve vreme od kad se vode borbe dosad“. (Ratko Mladić, 25. maj 1992).

Masakr u Ulici Vase Miskina jedan je od 230 primjera masovnog ubijanja civila u vrijeme opsade Sarajeva. Za ovaj zločin niko nije sudski procesuiran, a u optužnici Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću navodi se kako je tek „počev ili približno od 28. maja“ počelo intenzivno granatiranje Sarajeva „pri čemu su oštećeni i uništeni civilni ciljevi, a nekoliko civila je ranjeno“.

Dakle u optužnice nije uključen ni razdoblje kada je počinjen masakr u Ulici Vase Miskina (27. maj 1992), niti se ovaj zločin na bilo koji način spominje u navedenim optužnicama, pa tako ni u presudama ICTY-a u predmetima Tužilaštva vs. Karadžić i Mladić.

Petnaest dana prije masakra u Ulici Vase Miskina, na čelo preimenovanog 4. korpusa JNA u SRK, imenovan je pukovnik Vojske Jugoslavije Tomislav Šipčić, koji je na ovoj dužnosti ostao do sredine septembra 1992. godine.

Izvor: Merisa Karović-Babić, Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992-1995, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2014, 59, 60-67, 256-257.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije