Žene u selima BiH: Živjeti se može lijepo od rada ko hoće da radi

Jadna od žena koja provodi život na selu je Jelena Bundalo (45), i to u Drugovićima kod Laktaša. Prethodno je živjela u Banjaluci, ali se prije nekoliko godina preselila na selo. Ekonomista po struci, dala je otkaz i sada uzgaja prepelice, kokoške, pčele, sije baštu... Trudi se da sva hrana koju proizvede bude organska, bez koncentrata i hemikalija. Na njenim plećima cijelo je domaćinstvo u kojem živi sa suprugom i svekrom. Ima i dvoje djece koji žive u gradu. Vole selo, kaže ona, ali samo vikendom.

Žena izvuče deblji kraj

U svakodnevnim poslovima pomaže joj suprug, ali prema njenim riječima "zna se koliko žena povuče deblji kraj". Većina njenih proizvoda namjenjena je porodici, a sve drugo što proizvede nađe kupce, pa prodaje kokošija i prepeličja jaja, svježu piletinu, te med, propolis i polen.

Ona smatra da danas žene na selu mogu lijepo da žive.

"Žene na selu jako lijepo mogu da žive samo ako se organizuju. Nije im lako, posla ima mnogo više, ali čovjek što ima više posla ispunjeniji je, i duša i tijelo - sve ljepše funkcioniše. Mozak je odmorniji na selu. Bude vas ujutro ptice, a ne brujanje i zujanje, frka i trka, zato sam i pobjegla iz grada na selo", rekla je Bundalo.

Na pitanje da li se može živjeti od rada na selu odgovorila je "kako da ne".

"Nekih 17 godina sam radila kao trgovac u velikim hipermarketima u Banjaluci. Vjerujte da zaradim, svojim trudom i radom, tu istu platu, a odmornija sam, nemam nekoga ko mi određuje kad ujutro da ustanem, kad da pijem kafu... Sama sam svoj gazda", priča ona.

Odgovara joj život u prirodi, na zemlji, a osim dvorišta i bašte, koristi i šumu u kojoj bere gljive, ljekovite trave, zatim pravi čajeve i ništa od toga ne kupuje. Zahvaljujući svemu tome troši mnogo manje jer u prodavnicu odlazi svakih sedam do deset dana za razliku od svakodnevnih kupovina na koje je bila primorana u gradu.

Najljepše svaštarenje

Drugim ženama na selu poručila je da se organizuju, naprave prioritete i ne forsiraju previše.

"Mislim da je najljepši posao na selu svaštarenje, ne samo raditi jednu stvar, nego više stvari kako bi se čovjek stalno dopunjavao", rekla je ona.

Iako svakodnevno vodi računa o 100 kokoški, 170 prepelica, 50 pilića i 36 košnica sa pčelama Jelena Bundalo ima vremena i za održavanje dvorišta i malog muzeja koji je porodični hobi obzirom da u jednoj prostoriji čuvaju stare stvari koje su se nekada koristile u domaćinstvima.

Često učestvuje u raznim projektima, a trenutno prolazi obuku iz oblasti plasteničke proizvodnje povrća.

Najviše vremena tokom dana, oko pet časova, oduzimaju joj pčele, ali njih i najviše voli.

Pored svih svojih obaveza stiže se i odmoriti i pronaći vremena za sebe, ali ipak manje nego kada je živjela u Banjaluci. Prisjetila se da je tokom života u gradu svakodnevno odmarala poslije posla, a sada nema odmora u kontinuitetu, nego samo kad uhvati vremena, kada završi s jednom obavezom i prije nego što nastavi dalje.

Na pitanje da li je u prilici da otputuje na godišnji odmor odgovorila je da je to malo teže organizovati, jer domaćinstvo ne može da funkcioniše bez nje obzirom da kuha, sprema i čisti.

"Nisam u situaciji da mogu da odem na par dana i da sve ostavim", rekla  je ona i dodala da je uprkos tome srećna i ispunjena.

Danica Bartolić, čija se organizacija trudi da u svoj rad uključi što više žena iz ruralnih područja, vjeruje da je situacija u kojoj su žene na selu slična u većini gradova i opština u Bosni i Hercegovini. Među osnovnim problemima su infrastruktura, autobuske stanice, vrtići, a najveći problem je zdravstven zaštita žena koje žive u selima, čemu je potrebno posvetiti veću pažnju.

"Znamo da je žena danas u našem prilično tradicionalnom društvu je stub porodice sa jedne strane, da je kod kuće, čast iznimkama, obavezna i da kuva i pere, pegla, sprema i da ne znam šta sve ne radi, a kada to prenesemo na život žena na selu onda su tu i njive, bašte, cvijeće, životinje i tako dalje. Kada izlistate sve obaveze koje žena na selu ima dođete do ogromne brojke i samo vam se postavi pitanje kako jedna žena na selu uspije to sve pozavršavati", kazala je Danica Bartolić.

Problem finansijska nesamostalnost

Udruženje "Osmijeh žene" pokušava motivisati žene da se što više uključe u društveni život i postojeće projekte kako bi između ostalog poboljšale i svoj ekonomski položaj. Ipak glavni izgovor žena za izbjegavanje toga je nedostatak vremena. Danica Bartolić ocijenila je da su žene na selu uglavnom "tradicionalne, povučene u sebe, nemaju naviku da se eksponiraju i da budu prisutne negdje".

Navela je da iako postoje ekonomski samostalne žene koje žive na selu, u mnogo su manje broju, a još manji je broj onih koje imaju  svom vlasništu kuću ili zemlju.

"Ne jedanput sam se susrela s činjenicom ili pričom žena da kada nešto zarade, prodaju mlijeko sir, povrće i dobiju plaćeno to, zapravo ona daje svom mužu novac koji je ona zaradila", ispričala je Danica Bartolić.

Naglasila je da ne smatra da taj novac treba da pripada isključivo ženi, ali treba da bude zajednički.

"Daje mužu jer tako su navikle, da je muž glava porodice i sve što se dešava on treba da primi i da odobri, što sa stanovišta ravnopravnosti polova mislim da nimalo nije pohvalno", rekla je ona.

Žene poput Jelene Bundalo, koje svojim trudom i vrijednim radom stižu mnogo toga, pa i zaraditi prema riječima Danice Bartolić, nisu previše rijetke.