Završena međunarodna konferencija “Pomirenje historija!?”

Konferencija je, u organizaciji Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, održana od 15. do 17. maja u Sarajevu, uz studijsko putovanje u Zavidoviće koji su prepoznati kao značajan i pozitivan primjer u procesu suočavanja s prošlošću i izgradnji mira.

Konferencija je tematizirala iskustva različitih zemalja u postratnom procesu traganja za pravdom, izazovima i tabuima u tom procesu, ulozi historijskih mitova i narativa u procesu pomirenja, razumjevanju važnosti nenasilja i limitima nenasilja… Uvodničari i moderatori, pored ostalih, bili su Edin Ramulić, Diana Francis, Martina Fisher, Budimir Ivanišević, Marina Elbakidze, Albulena Karaga, Ponnampalam Narasingham…

Poslije 30 godina rata, stanovnici Šri Lanke već devet godina pokušavaju izgraditi održivi mir. Mirovni aktivista iz Šri Lanke Ponnampalam Narasingham kaže kako su ovakvi skupovi prilika da se upozna sa kontekstima u drugim zemljama i poteškoćama s kojima se one suočavaju.

“Mehanizmi, tehnike i alati koje su drugi možda koristili ili još koriste možda mogu pomoći i Šri Lanki na putu koji je tek pred njom”, kaže Ponnampalam Narasingham.

“Odabir aktivista za mir i ljudska prava, istraživača mirovnog rada, novinara i historičara nije nasumičan, već ukazuje na prepoznatu potrebu da se fragmentisan rad u ovim poljima uveže ili makar njegovi akteri dovedu u dijalog, jer svako na svoj način može dati značajan doprinos izgradnji ili razgradnji mira. To  je zadatak društvenog pomirenja, zadatak za šire i različite društvene skupine je sigurno jedan od temelja za pretpostavku uspješnog procesa pomirenja”, kazao je Nenad Vukosavljević iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, dodavši da društveno pomirenje vidi kao odustajanje od mržnje i predrasuda između ljudi koji se međusobno ne poznaju lično već te osjećaje generišu na osnovu pripadnosti kolektivu.

“Ma kako izgledalo da je pomirenje ustupak drugima, kojima se time oprašta nešto što je zapravo neoprostivo, mir, pravda, sigurnost su potrebe svih ljudi i svi jednako od toga profitiraju. Oslobađanjem od straha i mržnje pomažemo prije svega sebi, svojim najbližim, svom neposrednom i širem okruženju”, dodao je on.

Natasha Zupan, mirovna aktivistica iz Njemačke koja je godinama radila na području Balkana, kazala je kako je progres na putu izgradnje mira na području Balkana pred velikim izazovima i da je ogromna odgovornost na političarima koji su često glavni krivci za zaustavljanje tog proces.

“Nade, naravno, ima. Preduslovi za značajnu promjenu postoje, na početku procesa značajnu ulogu je imala međunarodna zajednica. Iako nisam za takvu ulogu međunarodne zajednice, smatram da su određeni mehanizmi dobrodošli”, kazala je Zupan.

Istraživačica Martina Fisher smatra kako je u postratnim društvima važno da se razgovara o značaju sjećanja i različitih, često suprotsravljenih historija.

“Neko će možda prigovoriti kako ova tema i nije važna jer ima toliko bitnijih stvari koje nas pritišću. Ali da bi smo krenuli ka budućnosti važno je pogledati i razumjeti šta nam se desilo. Možda je na Balkanu ili u drugim dijelovima svijeta prerano za pomirenje historija, ali je za jedno društvo izuzetno važno da shvati da iskustva i pogledi na ono što se desilo mogu biti različiti pri čemu je istovremeno bitno osvijetliti činjenice koje su neupitne kao što je osuda ratnih zločina ili priznanje patnje žrtava”, naglasila je Fisher.

Ova je konferencija značajna za našu regiju i kako bismo se uvjerili da u problemima s kojima se suočavamo nismo usamljeni, ali nismo usamljeni ni u traženju načina da ih prevladamo, smatra Davorka Turk iz Centra za nenasilnu akciju.

“Značajna je i zbog toga što nam pogled sa strane može pomoći da lakše utvrdimo naše stranputice i uspjehe i usmjerimo našu energiju u budućnosti na način koji bi bio najsvrsishodniji. Solidarnost koju osjećamo od ljudi iz drugih dijelova svijeta nam je također vrlo značajna, pomaže nam da istrajemo”, dodala je ona.