Zašto Zapad nije u stanju priznati da Ukrajina pobjeđuje?

Kada sam posjetio Irak tokom sukoba 2007. godine, otkrio sam da uvriježena mišljenja u Washingtonu obično zaostaju za stanjem na terenu dvije do četiri sedmice.

Nešto slično vrijedi i danas. Analitičari i komentatori su nevoljko objavili da je ruska invazija na Ukrajinu blokirana i da je rat u zastoju. Vjerojatnija istina je da Ukrajinci pobjeđuju, za The Atlantic piše Eliot Cohen, profesor na američkom Univerzitetu Johns Hopkins i stručnjak za međunarodne odnose, piše The Atlantic.

Ovaj rat bit će vrijedan proučavanja u budućnosti

Zašto onda zapadni analitičari to ne mogu priznati? Većina profesionalnih analitičara ruske vojske prvo je predvidjela brzu i odlučnu rusku pobjedu, zatim su tvrdili da će Rusi zastati, učiti iz svojih pogrešaka i pregrupirati se, a potom zaključili da bi Rusima zapravo išlo puno bolje da su slijedili svoju doktrinu.

Trending

Goga Sekulić uhapšena na bh. granici: Razlog je pomalo nevjerovatan

Sada su skloni promrmljati da se sve može promijeniti, da rat nije gotov i da brojke i dalje idu u prilog Rusiji. Njihov analitički neuspjeh bit će samo jedan od elemenata ovog rata vrijedan proučavanja u budućnosti.

Istodobno postoji malo analitičara s uvidom u ukrajinsku vojsku, što je prilično ezoterična specijalnost, pa je stoga Zapad bio sklon ignorirati napredak koji je Ukrajina postigla od 2014. godine zahvaljujući teško stečenom iskustvu i opsežnoj obuci koju su pružile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Kanada.

Zašto je ukrajinska vojska tako uspješna?

Ukrajinska vojska pokazala se ne samo motiviranom i dobro vođenom nego i taktički vještom, integrirajući lako pješaštvo s protutenkovskim oružjem, bespilotnim letjelicama i topničkom vatrom kako bi više puta porazila mnogo snažnije ruske vojne formacije. Ukrajinci ne brane samo svoje ključne tačke u urbanim sredinama već i manevriraju izvan njih i između njih, slijedeći Clausewitzevu izreku da je najbolja obrana zapravo štit koji čine dobro usmjereni udarci.

Nespremnost da se prizna što se događa na terenu u Ukrajini možda djelomično proizlazi iz zaštitničkog stava koji naučnici osjećaju prema svom predmetu (čak i ako im se gadi iz moralnih razloga), ali više iz sklonosti naglašavanju tehnologije (Rusi imaju neka dobra oružja), brojeva (kojima dominiraju, iako samo do određene točke) i doktrine.

Ruska vojska ostaje na neki način vrlo cerebralna, a intelektualci se olako dive elegantnom taktičkom i operativnom razmišljanju bez utjecaja na praksu. Ali rat je nasilno skrenuo pažnju na ljudsku dimenziju.

Dokazi da Ukrajina pobjeđuje u ovom ratu su brojni, ako se samo pomno pogledaju dostupni podaci. Izostanak ruskog napretka na linijama bojišnice samo je pola slike, iako je prikrivena kartama koje prikazuju velike crvene mrlje, koje ne odražavaju ono što Rusi kontroliraju, već područja kroz koja su prošli.

Neuspjeh gotovo svih ruskih zračnih napada, nesposobnost Rusije da uništi ukrajinske zračne snage i protuzračni odbrambeni sistem i višesedmična paraliza opskrbne kolone 60 kilometara sjeverno od Kijeva su sugestivni. Ruski gubici su zapanjujući - između 9000 i 14.000 mrtvih vojnika, ovisno o izvoru - što implicira (koristeći najniže pravilo o omjerima takvih stvari) minimalno gotovo 30.000 odnesenih s bojnog polja u ranama, zarobljenih ili nestalih.

Takva bi brojka predstavljala najmanje 15 posto cjelokupne invazijske snage, dovoljno da većinu jedinica u borbi učini neučinkovitima. I nema razloga misliti da se stopa gubitaka smanjuje - zapravo, zapadne obavještajne agencije izvještavaju o neodrživim stopama ruskih žrtava od hiljadu dnevno.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.