Upoznajte Beč: Grad koji je krojio dio historije Bosne i Hercegovine

Beč. Grad u kojem vam je sve poznato, ali strano. Grad u kojem vam se čini da ste nakratko istupili iz 21. vijeka i prošetali ulicama kako biste čuli Straussa, predali se zvucima Bečke filharmonije, uživali u Klimtovim djelima... Grad u kojem se skoro pa osjećate kao kod kuće.

Priredili: Velid Jerlagić i Sanja Šabanadžović

Historija Beča započinje prije hiljadu i devet stotina godina, kada je tik uz Dunav, na granici prema divljem i nepoznatom barbarskom svijetu, rimska X. Legija „Gemina“ podigla sebi logor kako bi bolje čuvala svoju pokrajinu Norik od pljačkaških najezdi naroda sa sjevera što su često napadali granicu i romanizirana naselja „s one strane“ velike rijeke.

Taj vojni logor, podignut uz još starije keltsko naselje će za svega stotinu godina prerasti u značajno trgovačko središte pod imenom Vindobona­­­, da bi, 212. godine dobilo status municipija – gradske opštine koja je uživala trgovinske privilegije i imala vlastitu samoupravu.

Iako je do danas preživjelo tek nekoliko rimskih zidina u strogom centru grada, gledajući na karti raspored ulica moguće je prepoznati obrise starog vojnog logora. Gradovi na Dunavu su bili prvi razoreni u velikoj seobi naroda, mnogo prije nego je njihovom žrtvom pao i grad Rim. U V. Stoljeću, i Beč je do temelja izgorio, ali mjesto nije nikada opustjelo. Prestankom opasnosti, ljudi su gradili kuće na zgarištu starog vojnog logora, a trgovina je nastavljena, posebno sa Carigradom, prijestolnicom Istočnog rimskog carstva – Vizantije. To je bilo vrijeme vladavine plemena Langobarda, nakon kojih u te krajeve dolaze Slaveni i Avari, a zatim i njemački Bavarci. Oni na mjestu stare Vindobone pokušavaju pružiti otpor hordama Mađara, koje su nekoliko puta napadale i opsjedale grad, sve dok ih 955 godine konačno nije porazio njemački car Oton Prvi.

Od tada traje period mira i prosperiteta za Beč, koji je sa širom okolinom kao „pokrajina na istočnoj granici“ (Ostarrichi) dat markgofovskoj porodici Babenberg na vladanje, sa zadatkom da utvrde granicu prema Mađarima.

Iako je u XI. stoljeću Beč došao na zao glas, jer je u njemu bio otet i nepravedno zatočen junak iz križarskih ratova, engleski kralj Richard lavljega srca, za kojega je plaćena masna otkupnina od 12 tona srebra, bio je i značajno trgovačko središte. Kada je 1221. godine dobio status grada i trgovačka prava, to je omogućilo njegovim stanovnicima da u trgovini nastupaju kao posrednici i razviju razgranatu trgovačku mrežu koja se prostirala od Venecije do ušća Dunava u Crno More, stvarajuči tako jedan od najvećih i finansijski najmoćnijih gradova tadašnjeg velikog njemačkog carstva. Svi trgovci koji su prolazili kroz grad, morali su po pravilu ponuditi svoju robu na lokalnoj pijaci.

Istjeravši iz Beča češkoga kralja Otokara II. 1278. godine, Beč je, sa cijelom markgrofovijom Austrijom, došao u ruke porodice Habsburgovaca, koji su mnogo učinili na razvitku grada, u njemu 1365. godine osnovali univerzitet i započeli izgradnju velike katedrale sv. Stefana, koja i danas stoji u centru grada. Kada je austrijski vojvoda Albert bio izabran za njemačkoga cara, Beč je postao glavni grad carstva, a 1421. godine je iz grada protjerano svo jevrejsko stanovništvo.

Prvi put su se Osmanlije ukazale pod Bečom 1529. godine, opsjednuvši ga nakon što im se ispriječio u napredovanju nakon munjevitog osvojenja Budima i Pešte. Taj je pokušaj bio bez uspjeha jer su bolest i raniji dolazak zime primorali osmansku vojsku, u kojoj je zasigurno bilo i mnogo Bosanaca, na povlačenje. Nakon toga, oko Beča su izgrađene nove gradske zidine pa grad postaje jaka utvrda sa bastionima i ulaznim kulama. Između zidina i prvih kuća u predgrađu napravljen je širok pojas brisanog prostora, kako bi branioci sa zidina uvijek imali priliku da pucaju na neprijatelja. Te su se zidine pokazale ključnima tokom druge opsade grada 1683. godine, jer su omogućile gradu da se odbrani i preživi dva mjeseca, sve dok u pomoć nije stigao poljski kralj Jan III. Sobjeski.

Neuspjeh Osmanlija da zauzmu Beč označio je početak nazadovanja i raspada dotad velikog i moćnog Osmanskog carstva. Nakon što je osmanska vojska poražena i odbačena preko Save i Dunava u Bosnu i na Balkanski poluotok, osiguran je mir i Beč se počinje ubrzano razvijati. Gotovo svo austrijsko plemstvo oko gradske jezgre počinje graditi barokne dvorce, među kojima su danas najznatnije palače „Lihtenštajn“, „Modena“, „Švarcenberg“ i čuveni „Belvedere“ sarajevskog palikuće Eugena Savojskoga.

Ipak, najveći i najpoznatiji je dvorac Schönbrunn, dom Habsburga od 1569. godine, ali u današnjem obliku sagrađen 1750-tih godina, za vrijeme vladavine carice Marie Thereze.

U to vrijeme Beč je već bio srednjoevropski velegrad. Cijelo stoljeće bilo je obilježeno gradnjom i razvitkom: otvaraju se radionice porcelana, zimska škola jahanja, a 1741. godine svoja vrata posjetiocima otvorilo je pozorište Burgteatar. Beč među prvim evropskim gradovima dobija zoološki vrt, a zabavni park Prater otvoren je 1766. godine. U trenutku kad je 1786. godine održana premijera Mozzartove „Čarobne frule“, grad je već imao blizu 200.000 stanovnika.

Početkom XIX. Stoljeća, Napoleon je dva puta osvajao Beč - 1805. i 1809. godine. Prvi put bilo je to bez otpora, a francuska vojska dočekana je sa zanimanjem i dobrodošlicom, dok je drugi put zauzet tek nakon žestokih borbi u dvije velike bitke. Nakon prolaska ratne opasnosti, u Beču svoju banku 1810. godine osniva Salomon Meyer Rotschild iz Frankfurta, čija če porodica kasnije steći plemički naslov i tokom više od 100 godina biti jedna od najmoćnijih austrijskih porodica - sve dok njihovu Kredit-anštalt-banku nisu zaplijenili nacisti 1938. godine.

Intenzivna industrijalizacija podstakla je daljnji razvoj Beča, a 1837. godine grad postaje centar željezničke mreže. Tokom vladavine dugovječnog cara i kralja Franje Josipa I. grad je iskusio dotad neviđen procvat kulture, umjetnosti i arhitekture, a od 1832. godine grad se nalazi i na gastronomskoj mapi svijeta, zahvaljujući čuvenoj „Saher“ torti . 1858. godine su građani Beča dočekali uklanjanje gradskih zidina, na čijem mjestu je izgrađena široka avenija Ringstrasse uz koju su podignute mnoge monumentalne građevine.

Prijelom dva stoljeća označio je Beč posebnim stilom u umjetnosti i arhitekturi, takozvanim Jugendstilom, koji je kod nas poznatiji pod imenom secesija. U naponu svoje moći, 1910. godine, Beč je imao preko dva miliona stanovnika, za dvjesto hiljada više nego danas. U Drugom svjetskom ratu Beč je pretrpio mnoga saveznička bombardovanja iz zraka. Zračni napadi 1944. i 1945. godine, kao i borbe sovjetske Crvene armije pred Bečom u aprilu 1945. godine nanijeli su gradu velika razaranja.

Srećom, mnoge historijske građevine preživjele su bombardovanja, dok su neke mukotrpno obnavljane nakon rata, kada je Beč, kao i Berlin, bio podijeljen na 4 okupacione zone (sovjetska, francuska, britanska i američka). Kao i drugdje u Evropi, nakon rata je započeo izuzetan ekonomski napredak Beča, djelomično i zbog ogromnih sredstava „upumpanih“ kroz čuveni Maršalov plan. Sedamdesetih godina, Beč je određen za treće sjedište UN-a (nakon Ženeve i Njujorka), pa je u njemu živjelo 17.000 diplomata iz raznih zemalja svijeta što je doprinijelo da postane stjecište svjetske hladnoratovske špijunaže.

Bosna i Hercegovina i Republika Austrija imale su relativno kratko razdoblje zajedničke povijesti, samo 40 godina, između 1878. i 1918.

Danas je republika Austrija, nakon Njemačke, druga država u Evropi prema brojnosti iseljenika porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Iseljenici iz Bosne i Hercegovine su među četiri najbrojnije iseljeničke grupe u Republici Austriji. Procjenjuje se da u Austriji živi više od 130.000 osoba porijeklom iz BiH. Od tog broja njih 85.000 prihvatilo je austrijsko državljanstvo.

Veliki broj bh. državljana odrekao se državljanstva Bosne i Hercegovine radi stjecanja austrijskog državljanstva, s obzirom na to da austrijski Zakon o državljanstvu, u principu, ne dozvoljava dvojno državljanstvo. Prema podacima UNESCO-a, Austrija je među vodećim državama prema broju studenata iz Bosne i Hercegovine. Od svih stranaca u Austriji, oni rođeni u Bosni i Hercegovini imaju najveću stopu zaposlenosti.

Upravo nam iz Beča dolazi inspirativna biznis priča.

Adriatic Group je jedna od vodećih kompanija za distribuciju prehrambenih proizvoda sa područja zapadnog Balkana na tržište EU. Sa sjedištem u Beču, grupaciju čine firme raspoređene u 6 europskih država koje obezbjeđuju mjesto prehrambenim proizvodima distribuiraju vodeće brendove sa područja zapadnog Balkana na tržište 16 zemalja EU, kako na generalnom, tako i na tzv. etno tržištu. Oba kanala distribucije su od podjednake važnosti kako bi približili domaće brendove dijaspori i domicilnom stanovništu. Članice Adriatic Group iz BiH čine kompanije koje se bave poljoprivrednim uzgojem, preradom prehrambenih proizvoda, te distribucijom.

Priča o Adriatic Group počinje 2002. u Beču kada je pokrenuta mesna industrija pod imenom „Brajlović“. Vlastiti pogon za proizvodnju mesnih proizvoda smješten je u Beču, a u proizvodnom asortimanu se nalaze konzervirani, suhomesnati proizvodi i duboko smrznuti proizvoda od mesa, ali i svježi roštiljski program. Proizvodi su se počeli vrlo brzo plasirati u sve vodeće trgovačke lance u Austriji, a kasnije i u 14 zemalja EU.

Brajlović GmbH Austria uskoro postaje najveći proizvođač bosanskih mesnih proizvoda za tržište EU, a ujedno i značajan distributer hrane iz regiona u Republici Austriji. Tako su se na policama u najvećim austrijskim marketima našli proizvodi poput Vispaka, Klasa, Jamija, Takova, Doncafe, Sarajevskog kiseljaka, Cockte, Jaffa, Jana i drugih prehrambenih proizvođača iz regiona. Trenutno se preko firme Brajlović GmbH distribuira preko 400 prehrambenih artikala na prostor Austrije i EU.

No, potrebe tržišta su rasle, a upiti za Brajlović proizvodima su dolazili i iz drugih dijelova Europe, posebno iz Njemačke i Švedske. Stoga se u Njemačkoj otvara firma Natura GmbH sa sjedištem u Štutgartu, koja vlastitom logistikom, pored Brajlović proizvoda, distribuira prehrambene proizvode sa Balkana na preko 1500 prodajnih mjesta širom Njemačke. U švedske domove proizvodi sa područja JI Evrope su ušli preko partnerske distributerske firme Plivit Trade, dok tržište Švicarske pokriva firma Maestral.

2015. grupaciji Adriatic je priključena još jedna kompanija, a to je Adriatic UK Ltd. London. Primarni zadatak firme je distribucija proizvoda iz proizvodnog i distributivnog programa Adriatic grupe na području Velike Britanije i Irske. Firma Adriatic UK ulazi na velika vrata na ovo tržište sa potpisanim ugovorom o ekskluzivnom zastupništvu Podravka proizvoda.
Krajem 2015. Adriatic Group se priključuje i holandska kompanija "Edex food" iz Roterdama. Tako je Adriatic Group preko "Edex food" počela snabdijevati i zemlje Beneluksa.

„Ovom akvizicijom Adriatic je postala, bez konkurencije, najsnažnija distributerska grupacija koja plasira proizvode sa prostora Balkana na tržište EU. Naš cilj je da vodeći prehrambeni brandovi sa naših prostora postanu prepoznatljivi širom Europe. Tu prije svega mislimo na Podravku, Argetu, Doncafe, Bambi, Klas, Natura, Vispak, Brajlović.“, izjavio je direktor Adriatic Group Amir Bekić.

Kompanija „Edex food“ je na tržištu Beneluksa prisutna na etno tržištu, te u vodećim trgovačkim lancima Holandije.

Kako bi se domaći proizvodi plasirali na teritorij EU, u Sarajevu je formirana firma koja čini „bazu“ za izvoz. Riječ je o bosanskohercegovačkoj firmi Brams d.o.o. Sarajevo koja je jedna od najrespektabijnih distributera roba sa Balkana na teritorij Europske Unije.

Brams je otvoren ka svim malim, srednjim i velikim preduzećima iz regiona koji imaju kapacitete i žele svoju robnu marku da prodaju na inozemnom tržištu. Brams svojim klijentima omogućava plasman na tržišta Austrije, Njemačke, Beneluksa, Skandinavije, Švicarske, Francuske, Velike Britanije i Irske.

Potrebe Adriatic Group su rasle, pa se stvorila potreba za vlastitim uzgojem voća i povrća, te je Grupacija osnovala još jednu kompaniju, Agrona d.o.o. Živinice. Agrona se primarno bavi uzgojem poljoprivrednih proizvoda koje plasira kao sirovinu na tržište EU, ali i prema prerađivačkim kapacitetima Adriatic Grupe u BiH. U narednim sezonama planira se plasman do 10.000 tona krastavca kornišona za EU tržište. Strategija Agrone je da stimulira uzgoj krastavca na području Bosne i Hercegovine, te na taj način uposli veliki broj domaćih kooperanata. Adriatic Group u narednih 5 godina na ovom projektu namjerava zaposliti preko 6.000 poljoprivrednika u BiH.

Pored Agrone primarnom poljoprivrednom proizvodnjom se bavi još jedna članica Adriatic Group, firma „Kornišon“ iz Kalesije.

Voće i povrće koje se uzgajaju preko Agrone prerađuju se u fabrici Natura Food d.o.o. Bijeljina sa sjedištem u Balatunu kod Bijeljine, te fabrici „Voćar-promet“ iz Glumine kod Zvornika. Fabrike se bave preradom voća i povrća pod brendom „Natura“. Primarno se prerađuje krastavac kornišon, koji iznosi 60% od ukupne proizvodnje, a kompletna sirovina se obezbjeđuje iz domaćeg uzgoja.

Domaća kompanija „Poljorad“ i distributerska grupacija Adriatic Group iz Beča su u toku prošle sedmice potpisale i ugovor o izvozu mliječnih proizvoda u 10 zemalja Europske unije. Prva isporuka „Poljorad“ proizvoda otpremljena je krajem prošle sedmice.

Tako će se na policama trgovina u EU naći mliječni proizvodi spravljeni po tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj recepturi kao što su Travnički sir, Domaći kajmak, Paprika punjena sirom i kajmakom, Travnička bijela sir u salamuri, dimljeni sir „Dimko“, te polutvrdi i tvrdi sirevi.

Pod brendom „Natura“ proizvode se razne vrste kiselih paprika, kisele salate, miješane salate, ajvari, te slatki program marmelada, pekmeza i džemova. Nova fabrika koja je izgrađena 2014. sa modernim pogonom u skladu sa EU propisima se prostire na površini od 1.600 m2 i raspolaže sa kompletnom linijom za preradu pomenutih proizvoda. Naturini proizvodi se izvoze na ino tržište preko 80%, dok se ostatak može kupiti u domaćim trgovačkim lancima.

Za uspješnu promociju i image Adriatic grupe zadužena je vlastita PR i marketinška agencija „PRicha“ sa dugogodišnjim iskustvom u PR-u i marketingu. PRicha je jedna od rijetkih agencija u BiH koja je usko specijalizirana da pruža usluge marketinga i PR-a firmama iz prehrambenog sektora.

Adriatic Grupa nije samo distributerska kuća. Adriatic Group ima zadatak da osigura najkvalitetnije prehrambene proizvode iz regiona na policama trgovina širom Europe, te da domaće i regionalne brendove učini prepoznatljivim širom EU. Stoga Adriatic Group s ponosom nosi slogan „Naša hrana za naše ljude“.