Učenici Srednje medicinske škole Sarajevo: Želimo probuditi empatiju prema migrantima

Migrantska kriza je naziv teme kojom će osam učenika sarajevske Srednje medicinske škole učestvovati na takmičenju Obrazovnog centra za demokratiju i ljudska prava CIVITAS.

Tema, kojom će se 14. februara takmičiti protiv drugih srednjih škola s područja Općine Centar, odražava njihovo viđenje o migranatima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.

Nidela Čučuković, Sumejja Goharian, Amina Hadžimešić, Dženan Islamović, Ida Memić, Azra Nogo, Amresa Silajdžić i Irma Šarić su učenici trećeg razreda Srednje medicinske škole kojima je cilj da, prije svega vlast, a i društvo u cijelini imaju odgovarajući odnos prema migrantima i izbjeglicama. Njihova poruka je da taj odnos mora biti human.

Jedna od učenica, Nidela Čučuković je za portal Radiosarajevo.ba govorila o ovoj temi. Objasnila je suštinu teme Migrantska kriza, prenijela je o čemu su razgovarali s migrantima i izbjeglicama, govorila je o humanitarnoj akciji koju su proveli i poslala poruku vlastima u ime svojih školskih drugova.

Radiosarajevo.ba: Šta je suština teme Migrantska kriza?

Čučuković: Suština ove teme se nalazi u razlogu zbog kojeg želimo ovaj naš projekat u ovoj količini medijski eksponirati! Želimo probuditi osjećaj empatije kod naših sugrađana. Želimo da ih podsjetimo da su ne tako davno neki od njih također bili prinuđeni napustiti svoja ognjišta tjerani vatrom i metkom. Svjesni smo i sami situacije u našoj Bosni i Hercegovini, ali isto tako je poznato da smo mi narod koji će čak i sa strancem poloviti svoj komad hljeba, ako se tako možemo izraziti. Migrantska kriza nas ne pogađa samo u političkom smislu, već i u duhovnom. Vođeni srcem, ali isto tako i činjenicama mi želimo pokazati migrantima da su ovdje sigurni i da se ne trebaju brinuti za svoju egzistenciju na ovom području.

Radiosarajevo.ba: Razgovarali sa migrantima i izbjeglicama. O čemu ste razgovarali s njima? Koje su njihove poruke?

Čučuković: Da, istina je da smo i sami htjeli iz prve ruke saznati kako se ti ljudi osjećaju. Razgovarali smo sa 28-godišnjim migrantom iz Maroka. Usama, kako je rekao da se zove, na pitanje iz kojeg razloga je ovdje, odgovorio da je njegov cilj otići u Francusku, ali ga je u tome spriječila zatvorena hrvatska granica.

I da ne bi bilo malo patnje, sve njegove dokumente, odjeću i obuću su mu spalili,a prakticiraju i bacanje osobnih stvari migranata u rijeku,ostavili su ga na hladnoći,  naravno s još migranata koji su poput njega pokušali naći svoj put ka Evropi. U BiH je, kaže, već tri mjeseca, a na pitanje gdje spava odgovorio je: 'Najčešće spavam u parkovima, ali ukoliko imam novaca priuštim sebi hostel.' 

U nastavku je i dodao da su ljudi u BiH vrlo ljubazni i da nikada nije zaspao,a da je gladan. To ipak budi neku nadu. Poruka našim sugrađanima je da ne mogu shvatiti patnju migranata dok ne porazgovaraju s njima jer ti ljudi pored hrane i osnovnih ljudskih potrepština trebaju i toplu ljudsku riječ.

Radiosarajevo.ba: Proveli ste humanitarnu akciju. O kakvoj je akciji riječ?

Čučuković: Proveli smo humanitarnu akciju na nivou škole, uručivali smo paketiće sa hranom, higijenskim potrešptinama te odjećom. Ova humanitarna akcija još je u toku u našoj školi i svakog dana pokušavamo što više podstaći naše kolege i profesore na učestvovanje.

Radiosarajevo.ba: Smatrate da se vlast ne bavi ovim pitanjem. Šta mislite da vlast treba učiniti po ovom pitanju? Kako društvo treba reagovati na ovo pitanje?

Čučuković: Da, apsolutno stojimo iza naše izjave! Realna situacija je da se vlast mnogim pitanjima ne bavi, a ista su u njenoj nadležnosti. Ova država se zapravo i nalazi u ovakvom stanju poslijeratne tranzicije već 25 godina nakon rata, upravo zbog nemara vlasti. Po ovom pitanju vlasti nisu uspijele uraditi ništa drugo osim otvoriti i zatvoriti kamp Vučijak. Druge kampove ne želimo ni pominjati jer se ne mogu nazvati ni tim imenom zbog neuslovnosti.

Ne samo da je vlast nemarna, nego je ,kako se to i očekuje, izgubila svaki osjećaj za sve što se zove ljudska patnja. Poznato je da i u ratovima postoji taj paradoks gdje u sukobima takvog tipa vojnik ubija vojnika kojeg nikada nije vidio, dok njihovi predsjednici skupa piju kafe i pregovaraju o miru! Tako je i ovdje slučaj, narod je taj koji trpi zbog nezainteresiranosti vlasti za rješavanje problema.

Vlast bi po našem mišljenju trebala prvo vratiti sav novac humanitarnih pomoći koji su po običaju preusmjerili u neke druge izvore. Zatim, potrebno je da naprave registar migranata gdje bismo dobili tačan uvid u njihovo brojno stanje, potrebno je izgraditi migrantski centar sa uslovima za stanovanje te možda i kao primarni zahtjev tražimo donošenje zakona koji jasno reguliše probleme migranata i izbjeglica!