U Kupresu, zbog prijatelja iz klupe i svog učenika, u školi uče znakovni jezik

Srednja škola Kupres, koju pohađa 118 učenika - među kojima je i šesnaestogodišnji Haris Mešan, rođen sa znatnim oštećenjem sluha i govora - prva je u Bosni i Hercegovini uvela znakovni jezik.

Nastavu ovog jezika, organiziranu od drugog polugodišta, dva puta sedmično, uz Harisa, njegovu majku i najboljeg prijatelja, pohađaju i njegovi profesori, kako bi se i lakše sporazumjevali i bili mu podrška. Nastavi znakovnog jezika, koji je Harisu maternji, prisustvovala je i ekipa Federalne televizije.

Školski sati znakovnog jezika želja su da Harisov svijet tišine približe sebi, a njemu olakšaju razumijevanje nastave i svijeta oko njega. Jer do sada je nastavu pratio na jedini mogući način, piše FTV.

Trending

Kako je Vico Zeljković vidio žrijeb grupa za SP

„Na temelju slika - on gleda i vrlo dobro pamti što mu se pokaže i objasni“, kaže Antonija Čolić, Harisova asistentica u nastavi.

Izuzetan je, kaže Antonija, i na praktičnoj nastavi, radeći oko automobila, koji su mu posebna strast. Međutim, njegove profesorice Josipa i Ljubica Lozančić tražile su način kako mu olakšati te nakon što su vidjele prilog na našoj televiziji o jednom razredu koji je naučio znakovni jezik, pokrenule su inicijativu za njegovo uvođenje u nastavu.

„Na jednom satu tehničke mehanike vidjela sam da Haris može puno više i obratila sam se našoj ravnateljici i tako se dogodilo da sad imamo nastavu znakovnog jezika“, objašnjava Ljubica Lozančić, profesorica u Srednjoj školi Kupres.

Njena kolegica Josipa Lozančić dodaje: „Bio nam je cilj da Haris bar u neku ruku uspije ono što može - vidjevši prilog sa FTV-a nekako smo bili inspirirani i odlučili da i mi naučimo znakovni jezik“.

Njihovu inicijativu podržao je prvi čovjek Općine, Centar za socijalni rad, nadležno ministarstvo i direktorica Biljana Dumačić, koja ne propušta nastavu znakovnog jezika: „Svakako je teško – međutim, vrijedi kada vidite Harisa kako je on nasmijan i kada vidi kako se mi svi trudimo. Ali njemu najviše znači kad njegov prijatelj iz razreda Nedo dođe i sjedne kraj njega i oni zajedno uče i to je ono što nas posebno veseli“.

A Nedeljko Šarić je tu radi svog prijatelja – kaže, da mu pruži podršku.

Jer škola i jeste tu da pruži podršku svakom djetetu da bi učilo u skladu sa svojim mogućnostima, kaže nadležna ministrica, ne krijući zadovoljstvo nastavom kojoj je prisustvovala.

„Postoji li u zakonu znakovni jezik? Postoji. Ne mora pisati izričito znakovni jezik, naša dužnost je osigurati svakom djetetu adekvatan oblik školovanja“, ističe ministrica nauke, prosvjete, kulture i sporta K10 Gordana Nakić.

Najveća nagrada im je, kažu, Harisov i osmijeh njegove mame Samire Mešan, koji su sve do početka ove nastave komunicirali otežano, nekim samo sebi razumljivim jezikom. A danas već razgovaraju.

Radost ne krije ni profesor Ibrahim Ćorić Baja, inače autor prvog priručnika znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini.

Učenjem znakovnog jezika u ovoj školi polako se briše granica između svijeta tišine i onog koji to nije. A s ljudima kojima je čovjek na prvom mjestu lakše je ne samo učenje nego i život, piše FTV.