Trojica braće s Bistrika čuvaju atarski zanat od izumiranja

Ipak, atarski zanat nije u potpunosti izumro u glavnom gradu BiH zahvaljujući trojici braće Lušija sa Bistrika - Adnanu, Tariku i Zejdu.

Ideju im je prenio otac Nihad, kojeg je ovaj zanat očarao još u studentskim danima u Turskoj.

"Atarstvo ga je privuklo s obzirom da je ova vrsta zanatstva i trgovine duboko urezana u islamsku kulturu, zbog mirisa koji se spominju u mnogim hadisima i ljubav Poslanika prema njima. A ujedno je jedna od kultura koje je Zapad objeručke prihvatio. Tako da je miris, pored neke harmonije koju čini izmedu duhovnog i tjelesnog, nešto što Istok i Zapad također spaja, a naš grad, država, kao kulturološki najzapadnija istočna zemlja i najistočnija zapadna zemlja, zaslužuju još jednu sponu koja će potvrditi ovaj atribut", rekao je za Radiosarajevo.ba Adnan Lušija pojašnjavajući zašto su odlučili ponovo oživjeti ovaj zanat u Sarajevu.

Do realizacije babine ideje došli su, kako kaže, čistim spletom okolnosti. 

"Ukazala nam se prilika dobiti prostor na Baščaršiji, kada je Ćazim Hadžimejlić ponudio pravo na zakup jednog općinskog prostora. Znamo koliko je teško dobiti tu priliku, a ovakvu priliku ne pružaju mnogi i ne pruža se mnogima. Znajući za babinu želju, Ćazim Hadžimejlić je želio pomoći u njenom ostvarivanju", rekao nam je Lušija koji nam je ispričao da je u ulici Mali Čurčiluk bila smještena njihova radnja Kalem i Misk.

Kako nam je ispričao, atarski zanat se uči svakodnevno, konstantnim izučavanjem mirisa, teoretski i praktično.

"Temelj svake ideje je teoretsko poznavanje kompatibilnosti određenih aroma, konačan proizvod se dobiva kreativnošću i osjećajem za određenu mirisnu kompoziciju koja u početku nije bila lahka za stvoriti zbog neiskustva i čulnom 'nesposobnošću'. Danas je to već dio rutine ali još mnogo iskustva je potrebno da se naše kreacije dovedu na zavidan nivo", pojasnio nam je Lušija.

Mušterijama nude, prije svega, uživanje u kušanju uljanih parfema koji se razlikuju od do sad nama pristupačnih. 

"Radi se o uljima svih kvaliteta što ponajviše diktira cijenu. Jedinstvenost naših proizvoda leži u samom načinu rada sa klijentima, iskustvom koje doživljavaju te mogućnosti da naše mušterije, uz našu pomoć, dođu do jedinstvene kreacije koja će zadovoljiti njihova čula i čula ljudi u njihovoj blizini. Nudimo spravljanje uljanih kompozicija kao i parfemskih kompozicija u spreju ukoliko to naše mušterije zahtijevaju", rekao nam je Lušija.

Odzivom mušterija su, kako kaže, zadovoljni, jer su mnogi prepoznali kvalitet i jedinstvenost njihovih usluga, kao i turisti koji, za mnogo manje sredstava, mogu doći do parfema i iskustva koje je jako cijenjeno u zapadnim zemljama, ponajviše u Francuskoj.

Iako je atarstvo koji je iz Indije preko arapske kulture stigao do Europe, pa tako i do nas, atarski zanat u BiH nije uvršten u šifrarnik starih zanata, stoga Lušije nisu prepoznate kao zanatlije.

"To nam mnogo otežava opstanak, što je ujedno i razlog zašto je naša radnja zatvorena već neki vakat", te nam je rekao kako je vijećnik Naše stranke u Općini Stari Grad Tarik Jažić je iznio naš problem i pokrenuo incijativu za uvrštavanje ovog zanata u šifrarnik.

Ipak, atarstvo je posao u kojem svakodnevno trojica braće uživaju sa svojim ocem.

"Svakim danom dolazimo do novih kreacija, širimo naša poznanstva i zajedno sa našim mušterijama uživamo u mirisima koji mame osmijehe prilikom rada i obostrano zadovoljstvo kada naše mušterije iskažu sreću zbog zadovoljavanja njihovih i naših čula", rekao nam je Lušija.

Atarski zanat je preteča i modernim apotekama, jer je obuhvatao pripravku sirupa, čajeva, biljnih dodataka ishrani, meda i parfema.

Lušije su posvećene izučavanju mirisnih nota i pravljenju parfema sa 30 posto mirisnog ulja, u periodu kada se na tržištu nalaze uglavnom toaletne vode sa 10 do 12 posto mirisnih ulja, ili manje.