Dan kada je s kredom u ruci ubijena učiteljica Fatima Gunić i troje njenih učenika

Tog 9. novembra 1993, dan u improviziranoj školi na sarajevskom Trgu ZAVNOBIH-a, na broju 18, počeo je kao i svaki drugi…

Učiteljica Fatima Gunić u ruci je držala kredu, a oko nje su sjedili učenici različitih godina, sretni što su u školi i što bar na tren mogu zaboraviti rat i užase kojima su bili okruženi.

Istovremeno će neko, s položaja agresora u Nedžarićima, ispaliti granatu koja će tog dana na najužasniji način prekinuti jedan školski čas.

Učiteljica će umrijeti s kredom u ruci, a živote će izgubiti i mališani koje je voljela i učila da budu radoznali, bolji ljudi – Adis Mujalo, Vedad Mujkanović i Feđa Salkić. Vedad Mujkanović umrijet će s olovkom u ruci…

U masakru su još teže ili lakše ranjena još 23 učenika.

Danas ta škola nosi naziv Fatima Gunić, po učiteljici koja je ubijena sa svojim učenicima tokom školskog časa. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene su 42.

Zastanite i vi danas. Pomislite na te lijepe glavice i u njima snove, koji su zauvijek stali, tu u improviziranoj učionici jednog sarajevskog naselja. Na učiteljicu koja je zadnji uzdah ispustila zajedno sa djecom koju je željela naučiti nekim boljim, nježnijim i ljepšim stvarima.

Zastanite. Zaćutite. Pomolite se. Odajte im dužnu počast. 

Da se više ne ponovi. Nikom. Nikada. Nigdje.

I danas su delegacije, prijatelji, porodice, preživjeli, odali počast ubijenoj sarajevskoj mladosti.

Delegaciju Kantona Sarajevo predvodila je dopredsjedavajuća Skupštine KS Danijela Kristić i ministar saobraćaja Adi Kalem koji je, ovom prilikom, poručio kako je agresor tokom četiri godine opsade Sarajeva sistematski ubijao djecu i civile.

"Svirepa ubistva i masakri građana u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nisu bili slučajni i to treba uvijek ponavljati, jer kako drugačije objasniti ova ubistva koja su se dešavala tokom sankanja djece na Alipašinom Polju i tokom dječije igre na Bistriku, u redovima za vodu kod Daira, u Ferhadiji u redu za hljeb, tokom dženaza na Boljakovom Potoku i Budakovićima, na pijaci Markale i ispred Gradske tržnice. To se ne može drugačije objasniti, nego kao plansko i sistematično ubijanje djece i građana Sarajeva", naglasio je Kalem.

Upravo zbog te činjenice najveću kaznu za ratni zločin Haški tribunal je odredio komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislavu Galiću.

"Učenik tada trećeg razreda Adis Mujalo danas bi imao 36 godina, njegov drug Vedad Mujkanović također bi imao 36, a učenik prvog razreda Feđa imao bi 34 godine. Sa ovoga mjesta želim poručiti kako svi duboko žalimo za nenadoknadivim gubitkom ove mladosti", istakao je Kalem.

Prema njegovim riječima, važno se sjetiti stradanja naših najmlađih sugrađana, kako se ti prizori ne bi nikada ni nikome dešavali.

"Ne smijemo i nećemo zaboraviti monstruozne zločine koje normalan čovjek ne može pojmiti ni razumjeti", istakao je ministar.

Sa suzama u očima otac ubijenog Adisa rekao je da nikada neće zaboraviti tu scenu kada je našao svog sina i od tog trenutka njegov život nema niti će ikada imati isti smisao.

Među prisutnima je bio i predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva '92-'95. Fikret Grabovica.

"Posebno je teško kada dođete na mjesto stradanja djece, i vrlo je važno da se i na ovaj način sačuva istina od zaborava, jer su sve veće tendencije negiranja genocida. Nama nije u interesu da se sjećamo kako bi buduće generacije mrzile ili se svetile, nego da znaju cijeniti mir. A to je jedino moguće sjećanjem i znanjem", rekao je Grabovica.

Direktor škole Hajrudin Ćuprija je citirao Dostojevskog koji kaže "kako svi ideali svijeta ne vrijede jedne suze djeteta".

"Pa šta je onda mislio tada taj zločinac što je iz Nedžarića naredio da se ispali granata koja neće prosuti samo suze naše učiteljice i djece nego prosuti litre i litre krvi i do kraja života ostaviti neizbrisivu bol kod njihovih roditelja. Zna li taj zločinac koliko je teška majčina suza i svaka suza roditelja. Ono što me čini dodatno tužnim i nesretnim jeste činjenica da ni nakon 27 godina od tog zločina koji je neko naredio, a isto tako neko izvršio, niko još nije odgovarao. Ovo nije bila zalutala granata, tačno se znalo kad se završava prva, a počinje druga smjena Nažalost, mnogi zločinci hodaju i danas slobodno, a nas to obavezuje da radimo na kulturi sjećanja", poručio je Ćuprija.