Sjećamo li se danas? Hoćemo li se sjećati sutra?

Ništa ne može ujediniti jedan narod tako snažno kao nevolja. Kada se nađemo u naizgled bezizlaznoj situaciji i stjerani uz zid, podrška i empatija sugrađanki i sugrađana neophodan je melem za dušu i neizmjerljiva snaga za našu volju. Da izdržimo i preživimo sva iskušenja koja nas lome kao vjetar grane. Osjetili su to najbolje Muriz i Davor. Održalo ih je to sigurno, što bi se reklo, da ostanu pri pameti.

Danas će se širom Bosne i Hercegovine okupiti ljudi s jednim istim ciljem. Oni neće otići na predizborne skupove, neće ostati kući zavaljeni u udobnu fotelju s daljinskim upravljačem u ruci. Neće se spremati za izlazak, jer je zaboga petak navečer. Neće se odmarati nakon teške i naporne radne sedmice. Neće jer znaju da je umjesto Davida, Dženana ili Vedrana mogao biti neko njihov, sin, brat, drug... Rulet smrti je tih dana mogao izvući njihov broj. Oni to znaju i zato će danas tražiti pravdu. Za Davida, Dženana, Vedrana. Za sve nas.

Jučer je obilježena deveta godišnjica ubistva Vedrana Puljića. Ubistva za koje nikada niko nije odgovarao. Baš kao i David i Dženan i Vedran je bio jedan razigrani mladić, pun života. Sin, brat, momak, budući otac... Ubijen je samo zbog toga što je rođen u Sarajevu.

Baš kao i Dženana i Davida i Vedrana su oteli od njegovih roditelja, njegovog brata, prijatelja. Pred njim je bila budućnost, trebao je biti otac, sin i brat. Trebao je još mnogo toga, proći i doživjet. Vedrana su isto tako oteli od mladosti i života, a niko nikada nije odgovarao. Bivši policajac Oliver Knezović je uhapšen, pa pušten da pobjegne i pređe granicu. I niko baš ništa nije uradio. Moćni su se i tada, prije devet godina, odlučili igrati boga, samo zato jer im se može.

Vedrana se, izuzev navijača Sarajeva, koji na svakoj utakmici u 24. minuti skandiraju njegovo ime i njegove porodice, sjetimo samo tog prokletog 4. 10. Koliko će vremena proći prije nego se Dženana i Davida sjetimo samo jednog dana u februaru i martu? Da podsjetimo i da se ne zaboravi. Koliko će vremena proći prije nego što nam Dženan i David postanu samo jedan datum u godini?

Sjećamo li se Vedrana danas, hoćemo li ga se sjećati sutra? Hoćemo li se sjećati Davida, Dženana? Do kada? Ko je naredni i do kada ćemo naivno misliti da Davorova i Murizova borba nije i naša borba?