Sebilj, Vijećnica, Momo i Uzeir: Priče o simbolima glavnog grada Bosne i Hercegovine

Grad Sarajevo danas obilježava svoj dan, a tim povodom fotoreporter Radiosarajeva.ba zabilježio je neke od simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine.

U nastavku teksta dijelimo sa našim čitateljima/kama priče o Sebilju, Vijećnici i neboderima 'Momi i Uzeiru.

Sebilj

Jedna od ubjedljivo najpoznatijih građevina Sarajeva jeste sebilj na Baščaršiji. Svojom ljepotom, gordošću i postojanjem, još prkosi vremenu i kao pravi ljepotan pronosi ljepotu bosanske prijestolnice.

Trending

Kulturni četvrtak | Reditelj Andraš Urban: O Desire festivalu, komediji 'Seljačka opera' i teatru

U sebilju je prvobitno bio službenik koji je punio tasove (posude) vodom i dijelio ih žednim prolaznicima.

Riječ sebilj je arapskog porijekla i označava "zgradu na putu u kojoj ima vode". U Sarajevu je nekad bilo više sebilja, ali u katastrofalnom požaru 1697. godine uništeni su skoro svi sarajevski sebilji - Evlija Čelebija spominje da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja, navodi Gradska uprava Sarajeva.

05.04.23. 18:59

Rikard Larma ovjekovječio trenutke iz Sarajeva pod opsadom: Otvorena izložba "Vječita Vijećnica"

Inače, domovina sebilja je Arabija. Njihova gradnja u našoj zemlji počela je dolaskom Osmanlija.

Sebilj na Baščaršiji je dao izgraditi bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1753. godine - vodu dovodi iz Gazi Husrev-begovog vodovoda. Taj sebilj se nalazio nešto niže od današnjeg i izgorio je u požaru 1852. godine.

Kukavicin sebilj je u konačnici porušen 1891. godine. Prema nacrtima sebilja građenih u 16. stoljeću, arhitekta Aleksandar Wittek projektuje novi sebilj, koji je izgrađen 1913. godine i koji krasi Baščaršiju i Sarajevo do danas. Wittek je arhitekt koji je projektovao Vijećnicu u pseudomaurskom stilu, te je u istom arhitektonskom maniru zamislio i sebilj na Baščaršiji.

Sebilj na Baščaršiji je izgrađen od kamena hreše, drveta i bakra. Na betonske temelje je oslonjen osmougaoni postament obložen fino urađenim kamenom iznad kojeg je bogato i lijepo izvedena drvena konstrukcija sa mušepcima (drvenim rešetkama) i prozračnim otvorima, što daje svojevrstan pečat vitkosti cijelom objektu.

Uslijed granatiranja grada 1992. godine, sebilj je oštećen gelerima pa je manja popravka uslijedila 1997. godine, kada su popravljeni mušepci i obojena drvena konstrukcija.

Sebilj je detaljno restauriran 2006. godine, kada je zamijenjen bakarni pokrov, saniran dovod i odvod vode, urađena zaštita drveta.

Vijećnica

Simbol Sarajeva, jedan je od najljepših i najreprezentativnijih objekata iz austrougarskg perioda u Bosni i Hercegovini.

Od 20. aprila 1896. godine, kada je otvorena, Vijećnica je svjedočila svim događajima koji su duže od stoljeća zadesili Sarajevo.

Prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora.

Nakon toga postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.

Vijećnica je tokom opsade Sarajeva više puta bila granatirana od strane JNA i VRS-a. Dana 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 80% knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH.

Unutrašnjost Vijećnice je gotovo potpuno uništena u požaru koji je uslijedio nakon granatiranja. Nakon što je obnovljena Vijećnica je ponovo otvorena devetog maja 2014. godine.

Tokom obnove, u svaku prostoriju Vijećnice ugrađen je i jedan stario dio.

Tako se u holu na podu nalazi autentični dio kamena, oko kojeg je izliven novi pod. Na plafonu prostorije Gradskog vijeća komad je zida, oko kojeg su ponovo iscrtane iste šare.

Svi dijelovi Vijećnice napravljeni su u pseudo-maurskom sitlu, prema dokumentima i fotografijama izgleda stare Vijećnice pronađenim u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, pa su u prostoriji Gradskog vijeća danas drvene klupe i govornica, a svi ornamenti na zidovima i plafonu su autentični i ručno oslikavani.

Momo i Uzeir

Sarajevski neboderi blizanci, nekad UNIS-ovi tornjevi, danas UNITIC Poslovni centar, izgrađeni su 1986. godine prema projektu Ivana Štrausa, bosanskohercegovačkog arhitekte, porijeklom iz Slovenije, koji je projektovao i Holiday Inn te zgradu Elektroprivrede.Tornjevi su visoki 97 metara, a svaki od njih ima 21 sprat

Nedugo nakon gradnje, neboderi su dobili nadimke Momo i Uzeir, po likovima iz radijskog skeča kojima su glasove posudili Rudolf Rudi Alvađ (Momo) i Rejhan Demirdžić (Uzeir). Bio je to dio emisije Radio Sarajeva koja se zvala Cik Cak, i koja se emitovala nedjeljom poslijepodne.

U Sarajevu se često raspravljalo koji je od tornjeva Momo, a koji Uzeir. Glavni cilj vizualne sličnosti i nemogućnosti razlikovanja tornjeva naglašavala je kulturnu raznolikost i ravnopravnost kao osnovnu arhitektonsku kvalitetu projekta.