Sarajevo se danas sjeća svih onih koji su dali život za slobodu

Organizatori komemorativne sjednice su bili Skupština Kantona Sarajevo, Gradsko vijeća Sarajeva i opštinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo.

Komemoraciju je otvorila Ana Babić, predsjedavajuća Skupština Kantona Sarajevo, nakon čega je intonirana himna BiH, te minutom šutnje i Fatihom odata počast stradalima.

”Skupština Kantona Sarajevo je 2007. godine donijela odluku da se 5. februara proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda opsade 1992-1995. Sarajevo se danas sjeća svih onih koji su dali život za slobodu”, rekla je Babić koja je podsjetila da je prije 23. godine počinjen stravičan zločin na pijaci Markale.

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković izjavio je kako su prije 22 godine topovi napokon utihnuli i da smo ostali suočeni sa svim što je učinjeno.

Mešković je rekao kako je oko 200.000 ljudi prošlo kroz logore, koji, dodao je kako nisu bili samo mjesta smrti više od 30.000 ljudi, već i ”mjesta u kojima su se prozivodili živi leševi”.

”Kada govorimo o opsadi Sarajeva, govorimo o jednom o najvećim nekažnjenim zločinima na području Balkana. Govorimo o četiri godine prozivodnje smrti i živih leševa. Preko 6.000 osoba je prošlo kroz logore na području Sarajeva”, dodao je Mešković.

Mešković je podsjetio kako Savez logoraša u BiH broji 55.000 članova.

Prema njegovim riječima u logoru Sonja, u Vogošći ubijeno je 400 žrtava, u logoru u Hadžićima ubijene su 94, u Ilijašu 200, više od 60 u logoru na Ilidži, više od 120 u Novom Gradu.

Podsjetio je i na 25.000 žena i muškaraca koji su silovani, a među kojima se nalaze i djevojčice uzrasta od 12 do 14 godina.

”Bez kolektivne memorije ne može biti kontinuiteta ni identiteta. Jer može se reći da  vodimo rat oko priznanja i poricanja žrtava. Svi smo puni pukog sažaljenja. Jednostavno rečeno, žrtve zaslužuju više”, smatra Mešković.

Podsjetio je na ideju pokretanja Muzeja genocida koji je otvoren 2016. godine, te podsjetio na fotografije, dokumente, filmove i lične predmete koji govore o veličini agresije na BiH.

”Moramo se sjećati svih žrtava u BiH, odati im poštovanje. Živima dugujemo poštovanje, ali mrtvima ne dugujemo ama baš ništa osim istine”, zaključio je Mešković.

Prikazan je i dijelovi dokumentarnog filma o istini agresije na građane.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo istakla je da je 23 godine prošlo od masakra koji vjerovatno historija nije zapamtila, odnosno 25 godina od početka agresije na državu BiH.

”Nakon 25 godina žrtva je ponovo žrtva. Kad kažem da je žrtva u ratu žrtva u miru,  govorim da pravda nije zadovoljena”, istakla je Karović koja je dodala kako je Civilne žrtve rata KS procesuirale 3.000 tužbi protiv onih koji su počinili zločine.

Dodala je kako iako postoje pravosnažne predsude međunarodnih međunarodnih sudova, i po pitanju komandne odgovornosti, postoji pravni odnos sa pokretanje tužbi civilnih žrtava rata, bh. sudstvo ”nema snage ni hrabrosti ni volje ni želje, da presudi u korist žrtve”.

Istakla je kako civilne žrtve ne traže ratnu štetu, već štetu koja je proistekla iz ratnog zločina.

”Ratni zločin nigdje na zemaljskoj kugli ne zastarijeva. Jedino je Ustavni sud države BiH donio famoznu odluku gdje kaže da je nastupila zastara“, podsjetila je Karović.

Istakla je kako onaj ko može da oprosti, neka oprosti, ali da se ne smije zaboraviti.

Nakon komemoracije, kod spomen-obilježja poginulim Sarajlijama u prvom od dva masakra napijaci Markale, koji se dogodio 5. februara 1994. godine, upriličeno je polaganje cvijeća i odata počast svim stradalim.