Ispovijest Asima Škame, preživjelog svjedoka masakra na Markalama

Sjećanje na 5. februar 1994. godine, kako je kazao, nikada neće izblijediti. Uvijek će biti dan koji je promijenio njegov ali i život mnogih drugih porodica. 

Granata koja je ispaljena sa položaja Vojske RS-a u okolini grada, 5. februara 1994. godine, eksplodirala je na centralnoj gradskoj pijaci Markale na kojoj se u tom momentu nalazio veliki broj ljudi u potrazi za hranom i drugim životnim potrepštinama. Poginulo je 68 Sarajlija, dok je 144 teže ili lakše ranjeno.

- Krv je bila na sve strane - 

Sa štapom u rukama Škamo ponovo šeta Markalama koje nikada neće biti iste. Sada je tu strah i trauma koja se ne zaboravlja. Uči Fatihu za sve poginule na Markalama i pokazuje ime ispisano na ploči: "Zahida Sablja". 

Taj 5. februar 1994. godine za Asima i njegovu sestru Zahidu trebao je biti još jedan dan kada su prodavali robu i pokušavali preživjeti još jedan ratni dan u opkoljenom Sarajevu. Međutim, nije bio. 

Škamo je u Sarajevo iz okoline Goražda došao prije rata. Došao je da radi i živi normalan život. Sve je, kako je kazao, bilo dobro dok nije počeo rat, tada su počeli problemi i borba za opstanak. Dok stoji ispred Markala, vidno potresen, prisjetio se današnjeg dana prije 23 godine. 

"Ovdje je uvijek bila pijaca. U gornjem uglu na Markalama sestra i ja smo imali sto na kojem smo prodavali neku robu. Sestra i ja smo taj dan došli na svoje mjesto. Pijaca je bila puna ljudi. Tada je pala prva granata. Sestra je u tom trenutku sjedila do mene. Leđima je bila naslonjena na beton. Sve je bilo u krvi. Nije bilo mjesta na Markalama gdje nije bilo mrtvih ili ranjenih", prisjetio se Škamo trenutaka kada je na Markale ispaljena prva granata. 

- Veliki broj poginulih za kratko vrijeme - 

Osjetio je, kako je kazao, bolove u cijelom tijelu. Bio je teško ranjen sa gelerima u cijelom tijelu. 

"Za deset minuta ovdje je poginuo veliki broj žena, djece, muškaraca. Među njima je bila i moja sestra Zahida Sablja iza koje je ostalo dvoje djece. Poginuli su mi i amidžići. Odmah su me pokupili i prevezli u bolnicu na Koševo. Izgubio sam svijest, a kada sam došao sebi oko sebe sam vidio krv, tekla je sa svih strana. Bili smo poredani jedan do drugoga", ispričao je ovaj 84-godišnjak. 

Sa Koševa Škamo je prebačen na liječenje u Italiju gdje je ostao više od godinu dana. I sada osjeti strah kada prolazi u blizini najpoznatije i najprometnije sarajevske pijace.  "Ako vjerujete sada mi se tresu noge. Sve mislim da će mi se nešto desiti. Strah me i dan danas doći do Markala. Strah je najgori", poručio je Škamo. 

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići, pao na prepunu gradsku pijacu.

Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija. Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.

Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.