Parkiraj ako možeš | Sarajevo između improvizacije i kolapsa: Grad bez parkinga, vlast bez plana

Sarajevo se već godinama guši, i to ne samo u smogu, nego i u automobilima. Trotoari su pretvoreni u improvizirane parkinge, saobraćajne trake su sužene zbog nepropisno parkiranih vozila, a kretanje gradom, čak i izvan saobraćajnih špica postaje svakodnevni test strpljenja.

Ekipa portala Radiosarajevo.ba pitala je građanke i građane Sarajeva kakva su njihova iskustva s parkiranjem u Kantonu Sarajevo. Zanimalo nas je gdje i kako se problem manifestuje, kakve su posljedice po svakodnevni život i kako bi oni riješili problem parkiranja u Sarajevu.

Stanari često nemaju gdje parkirati jer njihova mjesta zauzimaju posjetioci i vozila iz drugih dijelova grada; automobili često stoje nepropisno ostavljeni na trotoarima, pješačkim prijelazima i blokiraju ulaze i odvoz smeća; pauk službe nisu dovoljno aktivne, a kazne za nepropisno parkiranje su niske; ulice i parking mjesta ne mogu primiti veliki broj automobila, pa nastaju gužve i saobraćajni haos; nedovoljno je podzemnih i etažnih garaža, a novi stambeni kompleksi nemaju dovoljno parking mjesta; trotoari su često blokirani, pa pješaci i roditelji s djecom moraju hodati ulicom... Ovo su samo su neki od problema s kojima se suočavaju naši sagovornici i sagovornice.

"Često dodjem iza 22h i ne mogu naći mjesto za parking. Na Alipašinu Polju dovoljno prostora za izgradnju garaža, ali nema dovoljno opštinske volje. Čak ako bi se i plaćao neki simbolični mjesečni zakup – 50 KM uvjerena sam da bi se riješilo pitanje parking", "I dalje su na parking mjestima koja su predviđena za osobe s invaliditetom često parkirana vozila koja nemaju validnu ili nikakvu karticu! Nedovoljno parking prostora općenito. Previše automobila za ovu konfiguraciju grada…", "Katastrofa je što se stanovnici općine Centar nemaju gdje parkirati. Još uvijek se mjesto 'zauzima' stolicom i kamenom, što je užas, umjesto da općina iscrta parking mjesta kao npr. u Zagrebu. Kružim 20 minuta svaki dan da nađem parking", kazali su građani Sarajeva.

Slične primjere naveli su i u nastavku.

12.01.26. 22:48

Bahatosti nema kraja: Nepropisno parkiranim BMW-om blokirao saobraćaj i autobuse u centru Sarajeva

"Naselje Ciglane je problem jer značajan dio stanovnika iz drugih dijelova Kantona (Vogošća, Ilijaš, Ilidža) kao i Zenice parkiraju i zauzimaju parking stanarima. I onda naravno nastave pješice do centra grada. Najveći problem je ulica Husrefa Redžića, Merhemića trg i Gornje Ciglane (gdje je katastrofa)", "Skoro svako jutro ista scena i tako godinama. Spuštajući se niz Odobašinu ulicu prema Kranjčevićevoj, odmah nailazim na parkirana vozila zbog kojih je uključenje u ulicu otežano. Desetak metara dalje počinje skretanje za improvizovani parking na Hastahani, gdje automobili koji čekaju ulazak stoje direktno na kolovozu. Zbog toga se gotovo svako jutro formira kolona duga oko 700 metara, koja se proteže od Hastahane, preko Doma pisaca i dalje. Vozila pokušavaju da pretiču kolonu, što dodatno blokira saobraćaj iz suprotnog smjera, pa se ispred Opće bolnice stvaraju ozbiljne gužve i potpuni saobraćajni haos. Ovo nije izuzetak, već svakodnevni problem koji vozačima oduzima vrijeme i stvara krajnje nesigurne uslove u saobraćaju i osjecaj potuno beznadežnosti i anarhije", samo su dio priča naših ispitanika i ispitanica.

Čak 80 posto ispitanih izjavilo je da ima problema s parkiranjem u Kantonu Sarajevo. Podaci pokazuju da je lutrija pronaći parking mjesto na području Općine Centar, a nešto bolja situacija je na području Općine Novi Grad.

Kako pokazuju rezultati našeg upitnika, građani bi problem parkiranja riješili izgradnjom novih podzemnih i nadzemnih garaža, uvođenjem jasnih pravila parkiranja po zonama i strožom kontrolom nepropisno parkiranih vozila.

Parking kao dio urbanističke politike, a ne nužno zlo

Iako je problem zakrčenosti grada očigledan i hroničan, rješenja se i dalje svode na parcijalne mjere, kratkoročne intervencije i izostanak ozbiljne, dugoročne urbanističke vizije.

Dok se Sarajevo godinama bavi posljedicama, europske metropole se već deceniju i više sistemski bave uzrocima.

U savremenim europskim gradovima parking više nije tretiran kao tehnički ili komunalni problem, već kao ključni segment urbanističke i saobraćajne politike. Primjeri iz Stockholma, Pariza, Amsterdama ili Berlina pokazuju da parking može biti planski integrisan u grad, bez narušavanja javnog prostora. Naprotiv – često ga unapređuje, oplemenjuje i vraća građanima.

U Stockholmu, parking-kuće (Park Hus) ne izgledaju kao klasične betonske garaže. Građene su tematski, inspirisane prirodom, arhitekturom naselja ili čak pčelinjim košnicama. Često imaju zelene fasade, solarne panele i vertikalnu strukturu koja minimizira zauzimanje prostora. Parking je funkcionalan, ali diskretan, dok su prostori iznad i oko njega namijenjeni ljudima, a ne automobilima.

Pariz je, s druge strane, svjesno uklonio desetine hiljada parking mjesta s ulica, pretvarajući ih u zelene površine, pješačke zone i prostore za boravak. Amsterdam je veliki dio parkinga potisnuo pod zemlju, dok je Berlin razvio snažan sistem Park & Ride zona na ulazima u grad, povezujući parking direktno s javnim prijevozom.

Zajednička tačka svih ovih gradova jeste jasna: parking se ne rješava stihijski, već kao dio šire slike, kvaliteta života, urbane mobilnosti i očuvanja javnog prostora.

Sarajevo: Grad bez strategije, ali s viškom improvizacije i obećanja o urbanom životu

U Sarajevu se, međutim, parking i dalje rješava ad hoc. Ne postoji dugoročna strategija koja bi jasno odgovorila na osnovno pitanje: gdje automobili trebaju biti, a gdje im nije mjesto. Umjesto toga, automobili su preuzeli trotoare, zelene površine, pa čak i prilaze zgradama. U praksi, mnogi građani imaju potrebu automobil parkirati - ako ne može na balkon, onda odmah ispod balkona.

Prema dostupnim podacima, broj registrovanih vozila u Kantonu Sarajevo kontinuirano raste, dok se kapaciteti za parkiranje gotovo uopće ne povećavaju. Istovremeno, javni prijevoz nije sistemski unaprijeđen, a alternativa automobilu često ne postoji.

Poseban problem predstavlja činjenica da gradske i općinske vlasti rijetko nude strukturna rješenja, a još rjeđe o njima vode ozbiljan dijalog s građanima. Javne rasprave su rijetke, a urbanističke odluke se često donose bez komparativnih analiza i bez uvida u prakse gradova koji su slične probleme već riješili.

Da li je Hastahana simbol propuštene prilike?

Jedan od najočitijih primjera urbanističke zapuštenosti i nedostatka vizije jeste park Hastahana. Prostor na izuzetno frekventnoj lokaciji, okružen glavnim saobraćajnicama i gustim stambenim blokovima, danas je tek blijeda sjenka onoga što bi mogao biti, i za građane, i za grad.

Ispod parka Hastahana postoji realan potencijal za izgradnju podzemne garaže. Lokacija omogućava direktan izlaz na glavnu saobraćajnicu, izgradnja ne bi narušila urbani ambijent, a park bi mogao ostati u potpunosti sačuvan, pa čak i dodatno uređen i revitaliziran.

Takva garaža bi rasteretila okolne ulice, smanjila pritisak na trotoare i vratila javni prostor pješacima. Fotografije redova automobila koji u jutarnjim satima čekaju na skretanje ka parkingu koji zauzima dio Hastahane, jasno pokazuju razmjere problema.

Uprkos svemu, Hastahana godinama ostaje zapuštena, bez jasnog plana i vizije, dok se problemi u okolnim kvartovima samo gomilaju. Ovo nije pitanje nedostatka prostora, nego nedostatka političke volje i urbanističke hrabrosti, i možda najteži problem što se ne pita struka ili struka koja ima odgovarajuću edukacijiu i iskustvo u urbanimu.

Grad po mjeri automobila ili po mjeri ljudi?

Sarajevo se danas nalazi na raskrsnici. Može nastaviti putem improvizacije, gdje automobili diktiraju izgled i ritam grada, ili može preuzeti iskustva europskih metropola i razviti dugoročnu strategiju upravljanja parkingom i mobilnošću.

Grad po mjeri građana, koji plaćaju poreze i imaju pravo na kvalitetan javni prostor mora započeti s izgradnjom podzemnih i vertikalnih garaža, jasno definisanim parking zonama, povezivanjem parkinga s javnim prijevozom, zaštitom zelenih i pješačkih površina

Ali prije svega, to podrazumijeva priznanje da je problem ozbiljan i da se neće riješiti sam od sebe.

Sarajevu ne trebaju čuda, nego plan

Sarajevu ne trebaju futuristički megaprojekti. Potrebni su mu razumni, planski i dugoročni potezi, zasnovani na dobrim praksama koje već funkcionišu širom Europe. Dok se drugi gradovi pitaju kako da smanje broj automobila u centru, Sarajevo se još uvijek bori s osnovnim pitanjem - gdje uopće parkirati.

A, odgovor postoji. Samo ga, za sada, niko ozbiljno ne traži.