Dijaspora / Refika Šuvalić žali se na nižu penziju u Norveškoj od drugih izbjeglica

22. 03. 2018. u 08:04:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 3

Refika Šuvalić (60) je ratne 1993. godine izbjegla iz Bosne i Hercegovine u Norvešku. Po dolasku u ovu zemlju, učila je norveški jezik da bi se 1996. godine zaposlila.

Sada Refika Šuvalić radi u kancelariji guvernera Okruga Oslo i Akershus. S obzirom na to da je radila u državnoj službi Norveške, ona dobija posebnu penziju (AFP) što znači da može se penzionisati u 62. godini ili može raditi najkasnije do 67. godine, piše norveški list Dinside.

Ipak, bosanske izgbjeglice imaju drugačija pravila za penziju od drugih izbjeglica.

Oko 14.000 Bosanaca stiglo je u Norvešku između 1992. i 1998. godine i dobili su “kolektivnu dozvolu za useljenje” kako su tražili i nisu željeli biti registrirani kao normalne izbjeglice.

Ovo znači da Šuvalić ne prima punu AFP penziju, a također ni drugi Bosanci koji su zaposleni u privatnom sektoru.

“Misteriozno je da nismo registrirani kao izbjeglice, iako jesmo izbjeglice”, izjavila je Šuvalić za Dinside.

Danas u Norveškoj živi oko 13.500 imigranata iz Bosne, a zajedno sa djecom koju su u međuvremenu dobili, ta brojka iznosi 17.400 Bosanaca.

Neugodno iznenađenje

Prije dvije godine, Šuvalić je prisustvovala jednom seminaru o penzijama koje je organizirao Norveški penzioni fond (SPK), gdje je konsultant izračunao njenu buduću penziju.

Konsultant je upitao Refiku Šuvalić koliko godina je radila u inostranstvu prije nego je stigla u Norvešku i kakav status je imala prema odredbama Direktorata za imigracije (UDI). Šuvalić je odgovorila da je imala 16 godina radnog iskustva u Bosni, ali nije znala kakav joj je status prema odredbama UDI-ja.

“Sjećam se da je konsultant govorio da ako nemam status izbjeglice, moja penzija bi bila reducirana samo na one godine staža koliko živim u Norveškoj. To je bilo neugodno iskustvo za mene, jer sam spoznala da izbjeglice nisu tretirane jednako”, rekla je Šuvalić.

Kontaktirala je UDI nakon seminara i dobila pisani odgovor u kojem se navodi da je ona registrirana na “kolektivnu useljeničku dozvolu”.

Ovo znači da ako se Šuvalić penzioniše u 67. godini, ona će primati oko 30.000 kruna (6.167 KM) manje godišnje nego osoba sa istom plaćom, ali sa izbjegličkim statusom.

Iako Šuvalić ima vrlo visoku godišnju plaću, ona idalje živi bolje nego drugi Bosanci. Oni koji su bili stariji od Refike, a izbjegli su u Norvešku i nisu radili po dolasku, moraju živjesti sa reduciranom norveškom penzijom.

Penzija za izbjeglice

Upitan da prokomentira kakva pravila za penzije se odnose na Bosance i druge izbjeglice u Norveškoj, šef Kancelarije za penzije Norveške Liv Espedal je izjavio da osobe sa statusom izbjeglice primaju penzije prema posebnim pravilima koje se odnose za izbjeglice.

“To znači da izbjeglice imaju ‘punu minimalnu penziju’ kako ne bi bila ugrožena njihova socijalna sigurnost”, pojašnjava Espedal.

Primjerice, izbjeglica iz Sirije koja živi najmanje pet godina u Norveškoj i navrši 67. godina dobit će “punu minimalnu penziju”, dodaje Espedal.

Iznos penzije varira zavisno od godina kada je osoba stigla u Norvešku, te koliko je radila tamo.

Primjer penzije koju prima osoba iz Bosne u Norveškoj izgleda ovako: Ako je useljeniku dozvoljeno da živi u Norveškoj na bazi kolektivne zaštite i ako je osoba živjela 38 godina u Norveškoj i sada se u 67. godini penzioniše, on ili ona će dobiti 38 od 40 mogućih “dijelova” mininalne penzije. Dodatno, useljenik prima dodatnu penziju baziranu na mogućoj plaći koji bi eventualno zaradio.

“Kao useljenik u Norveškoj, osoba koja je prethodno imala privremenu kolektivnu zaštitu može apliciratati za dodatnu penziju za osobe iznad 67 godina, ako nisu stekli uslove za punu penziju ili ako primaju minimalnu penziju”, kazao je Espedal.

Dodatna penzija garantuje minimalni prihod na nivou minimalne penzije.

Imigranti i građani Norveške koji su živjeli i radili van Norveške će biti tretirani penzijom pod okriljem Nacionalne šeme osiguranja.

Bili su informirani

Možete se zapitati, zašto Bosanci, poput Refike Šuvalić, nisu dobili status izbjeglice već takozvanu “kolektivnu dozvolu za useljenje”. Oko 100.000 bosanskih izbjeglica stiglo je u nordijske zemlje od 1992. do 1998 godine.

“Vlasti u Norveškoj i Danskoj izabrali su sistem privremene kolektivne zaštite kako bi riješili tadašnju aktunu izbjegličku krizu”, izjavio je šef UDI-jeve divizije za azile Dag Bærvahr.

S obzirom na to da su provedene takve privemene mjere, vlada nije izjednačila dozvole za useljenje Bosancima sa individualnim zahtjevima za azil, što znači da nisu dobili ista prava zaštite, nastavio je Bærvahr.

Dodaje, da su oni bili informirani o svojim odlukama kakve posljedice nose i da će svaka pojedinačno osoba morati kontaktirati imigracijske vlasti i aktivno tražiti da svaki njihov pojedinačni slučaj bude rješavan.

Šuvalić kaže da su ona i druge izbjeglice iz Bosne i Hercegovine primili mnogo informacija od UDI-ja, ali da ne misli da razumiju kakav status i prava socijale zaštite uživaju.

Da smo znali da će naš status izazvati ovakve posljedice na naše buduće penzije, naravno da bismo promijenili status. Niko nad nije ohrabrio da to i uradimo”, očajno će Šuvalić.

U informaciji koju je UDI napisao i proslijedio Bosancima u aprilu 1996. godine navodi se: “Imate ista prava i obaveze kao građani Norveške, bez obzira na to da li imate azil ili kolektivnu useljeničku dozvolu”. Ipak, “u nekoliko područja postoje specijalni tretmani osoba koje dobiju azil, uključujući i one koje se odnose na socijalnu sigurnost”.

“Kako bi više naučili o specijalnim tretmanima, Bosanci su bili ohrabrivani da kontaktiraju svoju lokalnu kancelariju za izbjeglice i socijalnu sigurnost. Samo nekoliko Bosanaca apliciralo je tada za zil , nakon što su dobili kolektivnu dozvolu za useljenje i to na tri godine”, navodi Bærvahr.

Pobjednici integracije

Nije samo rat u Bosni doveo izbjeglice koje su dobile ovakav tip useljenja. Privremena kolektivna zaštita implementirana je i tokom rata na Kosovu 1998. i 1999. godine.

U izvještaju Statističkog biroa Norveške (SSB) iz 2016. godine, navodi se da su bosanski imigranti i njihova djeca rođena u Norveškoj opisani kao “pobjednici integracije”.

"Oni su vidiljivi u obrazovnom sistemu i aktivno rade u firmama nevezano kojeg su spola, što ih izdvaja od drugih imigrantskih grupa".

U isto vrijeme, omjer Bosanaca sa završenim fakultetom je čak veći i od Norvežana. Trenutno, od ukupnog broja građana BiH koji žive u Norveškoj, njih 35 posto ima završen fakultet, dok Norvežana sa završenim fakultetom ima 32 posto”, navodi se u izvještaju.

SSB vjeruje da je uzrok ovome činjenica da bosanska kultura veoma liči na nordijsku kulturu, što uključuje i snažan koncept rodne ravnopravnosti, jer žene i muškarci jednako rade i školuju se.

S obzirom na nedostatke statusa koji je kreiran za penzionere iz Bosne, da li oni imaju pravo promijeniti svoj status?

“Na žalost, ne vidim kako se to može uraditi, s obzirom na trenutne zakonske regulacije”, odgovorio je Bærvahr.

KOMENTARI (1)