"Prugu uglja i hljeba" gradila su i djeca i stariji

Na peronu stanice u Banovićima danas su se prije polaska svečanog voza gurale stotine građana. Nasmijana lica, razvučena harmonika i odlično raspoloženje, koje se brzo prenosilo na svakog novopristiglog putnika, ovoj su skromnoj svečanosti i narodnom veselju dali poseban pečat.

Držeći u ruci kartu ili akreditaciju, putnici su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona. U međuvremenu, iz zvučnika je dopirala melodija udarničkih pjesama. Pjesma ”Da nam živi, živi rad” miješala se s riječima “Bosno moja, divna mila, lijepa gizdava”, koju je, igrajući kolo ispred voza, pjevala grupa putnika iz Breze.

Među onima koji su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona bio je i Hamid Bojić (81) iz sela Grivice kod Banovića. Bojić je kao 11-godišnji dječak gradio prugu, koju su još nazivali i ”prugom uglja i hljeba”, jer se njome iz Banovića izvozio visokokalorični ugalj, a iz posavskih i vojvođanskih sela, dovozila se pšenica u tada gladnu, sjeveroistočnu Bosnu.

”Sve smo radili ručno pomoću krampi i lopata. Imali smo po jedna kolica, mi ih zovemo tačkice, ali na njima nije bio točak s gumom, kao sada, nego drveni. Digli su se svi, od djece do staraca od 70 godina. Svako je radio koliko je mogao, a niko nas nije tjerao i nije nam bilo mrsko. S velikim smo zadovoljstvom gradili svoju državu, Bosnu i Hercegovinu, jer nam je Tito rekao da će svako selo postati grad. Svi smo bili jednaki i nije bilo nacionalizma, ali to se promijenilo s raspadom Jugoslavije”, sjeća se Bojić.

Bojić navodi da su prve omladinske radne brigade u Banoviće stigle u maju 1946. a ubrzo su im se pridružile hiljade ostalih dobrovoljaca, koji su prugu dugu 92 kilometra, te dva tunela i 20 mostova, završili u rekordnom roku, za šest mjeseci i to 20 dana prije roka za kraj gradnje. Porodica Sirotanović iz Vareša, poznata je po Aliji Sirotanoviću, jugoslovenskom heroju rada, čiji je lik, između ostalog, štampan i na tadašnjim novčanicama. Koliko je rad nekad bio priznat kao univerzalna ljudska vrijednost svjedoči i Ibrahim Sirotanović, kojem je Alija bio amidža.

”Cijela moja familija učestvovala je u gradnji pruga u BiH. Ovakve godišnjice važne su kako bi mlađe generacije vidjele s kakvim se elanom nekad radilo i kakvi su složnost i zajedništvo vladali”, izjavio je Sirotanović.

Mirsad Gluhić, ministar trgovine, turizma i saobraćaja TK, izjavio je da je značaj pruge u proteklom periodu bio umanjivan.

”Svečani vozovi išli su svakih deset godina, a pored toga što je pruga od privrednog značaja za ovaj kraj, možemo je iskoristiti i kao turistički potencijal, jer je interes za prugom veliki. Ona je simbol i pokretač razvoja ove sredine”, izjavio je Gluhić.

Putem razglasa, radnik Željeznica Federacije BiH obavijestio je putnike u koje vagone mogu da ulaze, a koje da ostave prazne za putnike iz Živinica i Tuzle. Kada su otvorena vrata vagona, putnici su se s ruksacima punim hrane i pića počeli ukrcavati u svečani voz. Predviđeno je da vožnja do Brčkog traje tri sata i 40 minuta.

Nakon ukrcavanja i pregledanja voza, mašinovođa je dao znak i lokomotiva, ukrašena sa dvije bh. zastave, koja je vukla šest vagona, krenula je sa stanice u Banovićima. Rudarska zastava vihorila se iz jednog vagona, iz kojeg su putnici mahali kroz otvorene prozore.

Na putu do Brčkog voz će stajati na nekoliko stanica zbog novih putnika.

Povodom ove godišnjice, sutra se u Brčkom otvara izložba, a održat će se i okrugli sto o temi ”Sedam decenija pruge Brčko – Banovići, historijski, društveni, privredni i razvojni značaj”.