Prije 93. godine rođena je Anna Frank, autorica najpoznatijeg dnevnika

Na današnji dan, 1929. godine rođena je Anelis Mari Frank, poznatija kao Anna Frank i kao jevrejska žrtva Holokausta. Za vrijeme skrivanja od nacista, napisala je Dnevnik Anne Frank.

Dnevnik Anne Frank dio je 35 djela svjetske dokumentarne baštine "od opće važnosti" koja je UNESCO uvrstio u popis Sjećanje svijeta, doznaje se na mrežnoj stranici te UN-ove organizacije.

U nastavku dijelimo sa vama dio njenog dnevnika:

Trending

Kulturni četvrtak | Reditelj Andraš Urban: O Desire festivalu, komediji 'Seljačka opera' i teatru

"Draga Kitty,

"paketić proturječnosti". Time sam završila svoje posljednje pismo i time ću započeti ovo. "Paketić proturječnosti", možeš li mi tačno reći što je to? Što znači proturječnost? Kad toliko riječi, može značiti dvije stvari, proturječnost izvana i proturječnost iznutra.

Prva je ono obično: "ne popušta lako, uvijek zna najbolje, ima zadnju riječ, efin, sve neugodne osobine zbog kojih sam poznata". Za drugu niko ne zna, to je moja tajna.

Već sam ti rekla da imam dvostruku ličnost. Jedna polovina utjelovljuje moju bučnu veselost, smijanje svemu, moju vedrinu i, nadasve, način kojim sve olako shvaćam. To uključuje primanje očijukanja, poljupca, zagrljaja ili proste šale bez uvrede.

Ova strana obično leži u iščekivanju i gura u stranu onu drugu koja je mnogo bolja, dublja i čišća. Moraš shvatiti da niko ne pozna Aninu bolju stranu i zbog toga me većina ljudi smatra tako nesnošljivom. Sigurno sam brbljavi klaun za jedno popodne, ali onda je svima dosta mene za mjesec dana.

Doista, to je upravo kao ljubavni film za mislioce, naprosto obrat, zanimljiv samo za jednu prigodu, nešto što se brzo zaboravlja, ne loše, ali ni dobro. Mrzim što ti ovo moram pričati, ali zašto ne bih ako znam da je istina? Moja lakša površna strana uvijek će biti brža od one dublje i zbog toga će uvijek pobjeđivati. Ne možeš zamisliti koliko sam često pokušavala odgurnuti ovu Anu, osakatiti je i sakriti, jer je ona, uostalom, samo pola onoga što se zove Ana; ali to ne ide i također znam zašto ne ide.

Strašno se bojim da će svi koji me poznaju onakvu kakva sam uvijek, otkriti da imam još jednu stranu, ljepšu i bolju. Bojim se da će mi se rugati, da će me smatrati smiješnom i sentimentalnom, da me neće shvaćati ozbiljno. Navikla sam da me ne shvaćaju ozbiljno, ali navikla se i može to podnositi samo ona "dobroćudna" Ana; ona "dublja" Ana suviše je krhka za to. Ponekad, ako zbilja prisilim dobru Anu da četvrt sata bude na pozornici, ona jednostavno zanijemi čim mora progovoriti i pusti Anu broj jedan da to učini i, prije no što opazim, iščezne.

Stoga ona ugodna Ana nikad nije prisutna u društvu, do sada se nije pojavila nijedan jedini put, ali prevladava gotovo uvijek kad smo same. Tačno znam kakva bih željela biti, znam i kakva jesam... iznutra. Ali jao, takva sam za sebe. I možda, ne, sigurno zbog toga ja kažem da imam sretnu narav iznutra i zbog toga drugi ljudi misle da imam sretnu narav izvana. Vodi me ona unutarnja čista Ana, ali izvana sam samo obijesna mala koza koja se otrgnula s uzice.

Kao što sam već rekla, nikad ne govorim što zapravo osjećam o nečemu i zato sam dobila ime lovac na dečke, namiguša, sveznalica, čitalac ljubavnih priča. Vesela Ana tomu se smije, drsko odgovara, ravnodušno sliježe ramenima kao da ne haje, ali, oh bože, reakcije tihe Ane upravo su suprotne.

Ako ću biti posve poštena, moram priznati da me to doista boli, da se strašno pokušavam promijeniti, ali se uvijek borim protiv jačeg protivnika. U meni jeca jedan glas: "Evo te, evo što je postalo od tebe: nemilosrdna si, izgledaš oholo i naduto, ljudi te ne vole, a sve to jer ne želiš slušati savjete svoje vlastite bolje polovine." Oh, rado bih slušala, ali ne ide; ako sam mirna i ozbiljna, svi misle da je to nova komedija i moram iz nje izaći okrećući je u šalu, a da i ne spomenem vlastitu porodicu koja će sigurno misliti da sam bolesna, tjerati da pijem pilule za glavobolju i živce, pipati mi vrat i glavu da vidi imam li temperaturu, pitati imam li začepljenu stolicu i kritizirati moje loše raspoloženje.

To ne mogu izdržati: ako sam toliko promatrana, počinjem bivati žalosna, zatim nesretna i naposljetku ponovno okrenem svoje srce tako da je ono loše izvana, a ono dobro iznutra i nastavljam pokušavati da otkrijem na koji bih način postala onakva kakva bih toliko rado bila i kakva bih mogla biti kad... na svijetu ne bi živjeli drugi ljudi.

Tvoja Ana", ovdje završava Annin dnevnik.

Četvrtog augusta 1944. godine Zelena policija (Grünne Polizei) provalila je u Tajno sklonište. Svi stanari, bili su uhapšeni i poslani u njemačke i nizozemske koncentracione logore.

Gestapo je opljačkao Tajno sklonište. Među gomilom starih knjiga, revija i novina što su bile ostavljene na podu Miep i Elli(jedne od onih koje su skrivale Annu Frank) su našle Anin dnevnik. Osim vrlo malog broja ulomaka koji čitatelju nisu zanimljivi, sačuvan je izvorni tekst.

Od svih stanara Tajnog skloništa vratio se jedino Anin otac.

U martu 1945.godine , dva mjeseca prije oslobođenja Nizozemske, Ana je umrla u koncentracionom logoru u Bergen-Belsenu.