Posljednja lekcija akademika Filipovića: Čuvajte našu Bosnu!

U drugom dijelu intervjua koji je akademik Muhamed Filipović dao potpisniku ovih redaka, uz saglasnost da bude objavljen poslije njegove smrti, kao svojevrsni politički testament, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, čijom jučerašnjom smrću završava jedna cijela epoha, govori o greškama i zabludama probosanske države, opasnostima palestinizacije Bosne, atacima na bosanski jezik i kulturu, neophodnosti dijaloga u našoj zemlji, Islamskoj zajednici u BiH, te daje preporuke budućim bosanskim liderima i mladima...

Razgovarao: Faruk Vele

Koji su ključni propusti napravljeni, po Vama, na putu rekuperacije naše države i koje su posljedice takvih povijesnih promašaja? Stiče se utisak da genocidom i etničkim čišćenjem, ali propašću koncepta povratka i uopće pogrešnim politikama proteklih desetljeća, bošnjački narod, ali i ostali građani koji vide Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, smješteni na relativno mali postotak teritorija naše zemlje. S druge strane, svjesni smo da ima i onih među nama koji bi se pod određenim uslovima i zadovoljili konceptom "fildžan države". Koliko je to sve skupa pogrešan put?

Akademik Filipović: Glavna mana naše politike je u tome što to nije ni bila politika, nego plivanje na talasima koji su dolazili iz Srbije i Hrvatske, te iz Europe i Amerike. 

Najbitnija greška je da nismo istrajali na stavu da smo legitimna i legalna država, univerzalno priznata i da kao takva imamo apsolutni legitimitet i pravo postojanja, te pravne garancije našeg statusa. 

To pravo je nešto što nam niko ne može osporiti i oduzeti, osim ako mi sami od njega ne odustanemo, tj. ako odstupimo od stava da možemo, kao i mnoge druge države, ako to svijet dopušta, biti silom okupirani, ali ne i negirani, te da  međunarodna javnost na kraju krajeva mora to priznati. 

Nismo ih mi molili da nas priznaju, nego su oni priznali jedno legalno i legitimno stanje. Ključ odstupanja od tog stava i početak urušavanja naše države bio je pristanak da se pregovara sa pobunjenim banditima koji su se oružjem digli protiv ustavnog poretka i započeli masovna ubijanja, mada ih niko u njihovim pravima nije dovodio u pitanje.

Mi smo morali ostati čvrsto kod stava da pregovaramo jedino o nužnoj i momentalnoj obustavi svih oružanih akcija, ali nikako o ustavnom ustrojstvu države, jer je to naša unutrašnja stvar i jedino mjesto gdje se to može raspravljati je naša Skupština, iz koje niko nikoga nije istjerao.

To je bio početak sunovrata naše države koji je i nju i nas Bošnjake, ali i druge narode i građane, doveo u nemoguće stanje, da imamo i nemamo državu, da  nas svaka grupa protuha može osporavati, zaustavljati u razvoju, dovoditi u krizna stanja i miješati se u naše stavari.

Moramo se, stoga, u političkom smislu vratiti na koncept naše države kao jedinstvene historijske i pravne tvorevine i o tome otvoriti razgovore među nama uz pomoć, ali ne i diktat i intervenciju međunarodne zajednice.

Palestinizacija Bosne

U jednom drugom razgovoru koji sam s Vama vodio 2009. godine kazali ste da se bojite kako nas čeka sudbina Palestinaca, evropskih Palestinaca, da li i dalje nosite strah da će naša budućnost kretati u tom pravcu i kako izbjeći taj smrtonosni scenarij? 

Akademik Filipović: Palestina je bila zemlja i država, ali je ona nakon pada Jordana ostala nepriznata i negirana je sve do danas. 

Izrael je s druge strane nasilno stvoren, (svaka paralela je namjerna) i odmah priznat i uveden u strukturu međunarodnih odnosa i politike. Budući da naša država ne može ovakva kakva je da funkcionira kao jedinstveni politički i međunarodnopravni subjekt ni u odnosu na unutrašnje ni međunarodne odnose, mi smo via facti vraćeni u stanje preddržavnog statusa, a raseljavanje koje je nad nama prisilno izvedeno, dovelo je do neprirodne koncentracije našeg naroda na uskom prostoru između dvije eventualne posebne nacionalne subdržave, sa tendencijom da postanu države. 

To nije ništa drugo nego projekt palestinizacije našeg prostora i nas kao naroda. 

Nažalost, naši političari nisu toga svjesni. Oni naivno vjeruju svemu što im se kaže.