Posjetili smo pekaru Poričanin: Tamo gdje ramazan nosi miris toplog somuna, tradicije i ljubavi
U sarajevskoj ulici Safet-bega Bašagića, dok se nad gradom spušta prediftarska tišina, iz stare porodične pekare širi se miris svježe pečenih somuna.
Para se diže prema stropu, lopata klizi u užarenu peć, a na drvenom stolu vješte ruke oblikuju tijesto koje će za koju minutu postati dio ramazanske trpeze.
U toj toplini, između brašna i žara, stoji Mehmed Poričanin, čovjek koji kaže da je kroz u pekari Poričanin dočekao gotovo 75 ramazana.
Burna rasprava o stanju u KS | "SDA bi podržala ekspertnu vladu", Čampara: "Bilo je tih pokušaja"
"Godine 1953. sam ušao u ovu pekaru. I evo me još tu, samo sam sada penzioner", govori Mehmed za portal Radiosarajevo.ba, dok mu pogled bježi prema peći u kojoj njegov unuk Nadir upravo spušta somune na kamen.
Zanat je, kaže, naučio od amidže. Kao dječak otišao je živjeti s njim i strinom. Kada su oni preselili, Mehmed je ostao. Oženio se, zasnovao porodicu i nastavio ono što je započeto prije više od stoljeća (1923. godine njegov amidža Muharem je otvorio svoju prvu pekaru, op.a.).
Provjerili smo cijene: Pogledajte koliko će koštati somuni ovog ramazana u sarajevskim pekarama
"Od amidže sam naučio zanat. Kad su umrli, ja sam ostao, oženio se i radim isti posao. Ustvari, ne radim više, sada rade djeca. Evo, čak i unuk je pristigao, tako da ja više nemam nikakvih problema. Samo malo navratim. Ima ovdje ko ostati", istakao je Poričanin.
Dok govori, Nadir vještim pokretima reže tijesto, utiskuje prepoznatljivu šaru i brzo, gotovo ritualno, prebacuje somune na lopatu. U peći zagrijanoj i do 400 stepeni, somun se ispeče za minut, minut i po. Izlazi napuhan, mirišljav, mekan pod prstima. Kaže Mehmed da su somune, nezaobilazan dio ramazana i iftara, nekada zvali hljeb bez kore.
"Sarajevski somun je specifičan jer je malo veći i pekao se na jakoj vatri. Neki su ga zvali hljeb bez kore jer je praktično samo sredina", objašnjava Poričanin.
Somuni su, kaže, njegov život.
"S njima živim od ranog djetinjstva. Jedno vrijeme su se radili samo tokom ramazana. To je bio luksuz, nije se masovno pravilo. Radio se hljeb. Tek kad su ćevabdžije počele otvarati ćevabdžinice, krenula je masovnija proizvodnja. Među prvima sam to radio. Kroz ovu pekaru je prošlo puno momaka, prošla je i pokoja djevojka. Htjeli su da budu pekari, naučili su i otvorili nekoliko pekara u Sarajevu. Ali ja sam ostao najstariji. A volio bih da sam najmlađi", ispričao je Poričanin za portal Radiosarajevo.ba.
Naglasio je da njegovi nasljednici, djeca i unuci, ostaju u pekari.
"Ostali su vjerni mom zanimanju. Iako su se školovali i sve, ali ovdje je slađe", kazao je Poričanin s posebnim osmijehom na licu.
U svoje vrijeme, prisjeća se, u Sarajevu je bilo tek nekoliko aščinica. Spominje i stare zanatlije koji su među prvima trošili somune tokom cijele godine. Ostalo je bilo rezervisano za ramazan - za iftar, za porodicu, za trenutak kada se dan posta prekida uz miris toplog hljeba.
Danas su redovi ispred pekare Poričanin slika koja se ponavlja svakog ramazana. Ljudi strpljivo čekaju, razgovaraju, gledaju prema prozoru iza kojeg Mehmed ponekad zastane.
"To je poseban ćeif. Stanem na prozor, pa ne smijem dugo - zovne me neko pa kaže: 'Daj mi preko reda.' Ali izdrži se. Puno srce je, jer osam članova porodice je zaposleno ili u pekari ili u hotelu koji sam kasnije otvorio", dodao je naš sagovornik.
Priča o "tajni" sarajevskog somuna prati ovu pekaru godinama. Mehmed na to samo odmahne rukom.
Ramazan 2026 | Miris somuna se širi Sarajevom: Pogledajte gužvu ispred poznate pekare na Baščaršiji
"Tajna je jedino u ljubavi prema somunu. Ljubav je sve u životu. Ako ga radiš sa ćeifom, merakom i htijenjem da bude kako treba, onda bude kako treba", istakao je Mehmed Poričanin.
I zaista, dok Nadir slaže svježe somune na drvenu policu, jasno je da se ovdje ne prenosi samo recept. Prenosi se odnos prema poslu, prema gradu, prema ramazanu.
Jer u Sarajevu, iftar bez somuna gotovo je nezamisliv. A u pekari Poričanin, između starog majstora i njegovog unuka, vidi se kako tradicija ne prestaje, ona samo prelazi iz ruke u ruku.
"Djeca će nastaviti raditi. Ide kako treba. Ja sam zadovoljan i sa svojim životom i sa porodicom", zaključio je Mehmed Poričanin u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, dok još jedan somun izlazi iz peći.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
