'Ove kašike iz kojih jedem su već 15 godina šuplje...'

Otvoreno pismo čitateljice koja je osoba sa invaliditetom i civilna žrtva rata sa tjelesnim procentom od 90%, uz manje intervencije preuzimamo sa Slobodna-bosna.ba

Podstaknuta 371. Izdanjem emisije Zabranjeni forum na temu: Zašto su invalidi u BiH 'nevidljivi', ovom prilikom bih željela da se obratim svim Državnim institucijama, privatnim firmama, kojima sam bezbroj puta slala molbe za posao, jer po Zakonu Vlade FBiH iz 2010.godine član 18. Kaže:

Prilikom zapošljavanja lica sa invaliditetom pod općim uvjetima subjekti iz člana 15. stav 2. ovog Zakona dužni su ta lica zapošljavati srazmjerno ukupnom broju zaposlenih u tom subjektu i to:

do 31. decembra 2009. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svakih 39 zaposlenih,

do 31. decembra 2010. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svaka 32 zaposlena,

do 31. decembra 2011. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svaka 24 zaposlena,

do 31. decembra 2012. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svakih 19 zaposlenih,

do 31. decembra 2013. najmanje jedno lice sa invaliditetom na svakih 16 zaposlenih.

Znate li ijednu instituciju koja se pridržava ovog Zakona? Ustvari, pridržavaju li se ijednog Zakona?

Prema definiciji invaliditet je ograničenje, smanjenje ili ispad (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života).

Osoba s invaliditetom ima svuda u svijetu i na svim razinama svakog društva. Prema procjenama UN-a problem invalidnosti je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan u izvjesnoj mjeri invalid, što čini oko 450 miliona ljudi u svijetu. Nažalost!

Ja sam ranjena 1993. godine, kada sam imala nepunih 16 godina. Rat mi je u amanet ostavio trajno tjelesno oštećenje, koje u procentima iznosi 90%. Da, ostavio mi je i bol na pomisao da mi je tada na rukama izdahnula najbolja drugarica. Ja sam samo jedan slučaj, ali izgleda jedini koji je odlučio javno da piše o nepravdi naše Države. Države koja mi nije dala ništa, pa sam 1994. godine posredstvom Crvenog Krsta prebačena na liječenje u Barcelonu. I to kukanjem, moljenjem i plakanjem moga oca, koji je branioc Ljiljan Države.

Sjećam se da je otac te godine pješke sa Dobrinje otišao kod Harisa Silajdžića (izvinjavam se što ga ne oslovljavam sa gospodine, ali zaista taj prefiks ne ide uz njegovo ime) i zatražio pomoć pri mojoj evakuaciji, na što mu je dotični rekao: 'Daj izađi mi iz kancelarije, nije ona jedina'.

Tada je na moje ime, preko UNHCR-a, izbavljen iz Sarajeva neko drugi. Vjerovatno neko ko je mogao da debelo plati. E pa, Harise, ocu svom sam jedina, a kada nas je Bog nakon 15 godina spojio na jednom koktelu, zahvaljujući mom obrazovanju koje sam postigla u Španiji, rekao si mi: 'Ponosan sam što Sarajevo ima tako mlade, lijepe i pametne osobe'. Jesi li ponosan i na riječi koje si mom ocu izgovorio?!

Hvala Bogu dragom, moje liječenje je uspješno obavljeno, rehabilitacija također, pa sam uspjela da završim srednju školu i privatnu akademiju za svjetsku književnost, te bila prva Bosanka koja je radila u Vladi Katalonije, za vrijeme mandata gradonačelnika g. Tarika Kupusovića, te izborila vrijednu donaciju za naše lijepo Sarajevo. Tarik Kupusović me ni nakon 20 godina nije zaboravio, te me je prije nekoliko mjeseci lijepo ugostio u svoju kancelariju, razgovarao sa mnom i obećao izboriti mjesto za mene u nekoj od firmi. Nažalost, i ljudi kao što je on lagano postaju 'nevidljivi' u BiH.

Davne 2001. godine upisujem Filozofski Fakultet u Sarajevu, odsjek Književnost naroda BiH, te istovremeno počinjem misiju sa španjolskom humanitarnom organizacijom Medicos del Mundo. Naša misija je trajala više od tri godine, a za vrijeme te misije, obnovili smo Istitut za Javno Zdravstvo u Sarajevu, kao i u ostalim gradovima BiH, te opremili desetine ambulanata širom BiH.

Tijekom moga humanitarnog rada, upoznajem raznorazne ljude, foteljdžije, koji su mu rekli da su njihova vrata za mene uvijek otvorena šta god da mi treba. Ne bih da imenujem sve ponaosob, ali znam da će se prepoznati. Pokucah ja na ta vrata bezbroj puta, evo već godinu i pol kako sam ostala bez posla, slala desetine mailova, zvala... međutim jedina vrata koja sam našla otvorena su vrata kapije pri izlazu.

Kao civilna žrtva rata, imam pravo na mjesečnu invalidninu, ortopedski dodatak i kućnu njegu u iznosu od 375 KM, ali je to našim državnicima bilo mnogo pa su nam pune tri godine odbijali po 10 procenata od iste. Pitam vas javno, gdje je taj novac? Šta ste uradili od njega? Jeste li barem obnovili neku školu, centar za rehabilitaciju, biblioteku ili je novac otišao u izgradnju Džamija, Crkvi i Sinagoga?

Pitam Vas Bakire Izetbegoviću, jer konstantno potencirate na vjeru, pa ako se vjernik postaje odlaskom u navedene, onda ću da se prošetam pistom možda postanem avion. Bakire Izetbegoviću, Vaš rahmetli otac nam je obećao zlatne kašike pa i Vi na svim mogućim javnim tribinama, pa da Vas još i priupitam da nemate slučajno obični escajg da mi ponudite, jer ove kašike iz kojih jedem su već 15 godina šuplje?

Posao znam da mi nećete dati, jer ste i Vi izignorisali mail i molbu sa trolistom CV-a jednog invalida, koji ne traži posao Predsjednika, već solidan posao koji će mi omogućiti normalan život a ne da već pred kraj mjeseca razbijam ovu svoju lijepu glavu kako ću kupiti kremu za nogu koja košta 17 KM, a traje mi 7 dana. Izračunajte koliko je to mjesečno, jer prostom matematikom oduzimate nam i havu koju udišemo, pa Vam neće biti teško da i ovo izračunate.

Kućnu njegu su mi ukinuli, jer sam na komisiju došla našminkana i sređena, pa mi je teta Doktorica iz komisije rekla da mi nije ništa. Teta Doktorice, nije mi žao što sam Vas razočarala svojom pojavom, i što nemate Božiji dar poprsja, dugu crnu kosu, zelene oči i mojih 35. Za sve ostalo, obratite se Doktoru Karabegu! No, za neke slučajeve popravke nema! Zar ne?!

Željela bih da spomenem i portal Posao.ba. Mislim da sam tu već i inventar postala. Izašao konkurs za sekretaricu u jednoj firmi, i s obzirom na kvalifikacije koje imam, tj, prekvalifikacije za tu poziciju, naravno apliciram. Nakon par dana dobijam odgovor da nisam kvalifikovana. Molim vas, navedeno je da se traži najmanje SSS, engleski jezik, rad na računaru i vozačka dozvola.

Ako neko sa fakultetskom diplomom, tečno govoreći tri svjetska jezika, vozačkom dozvolom već 16 godina i znanjem rada na računaru nije kvalifkovan za sekretaricu, ja onda ne znam koja je definicija sekretarice. Može li neko da mi objasni? Očito sam nešto propustila. Slijedeći put navedite da je casting u bikiniju obavezan, kako bismo mi koji očajno tragamo za poslom mogli na vrijeme da se pripremimo. Ako me razumijete!

Gospodine Semire Efendiću. Ja sam stanovnik Općine Novi Grad, koji je Vaše tribine i govore pomno pratio. Išla sam onom starom seljačkom, mlad čovjek, promijeniće nešto, boriće se za sve građane kao što je i obećao dugometražnim govorima, pa glasah za Vas. Pogazila sam svoju zakletvu od svoje 18. godine da više nikada neću glasati, jer sam bila ubjeđena da ste bolji od najboljeg, ali se prevarih, jer još nikada niste našli shodno da primite u svoj kabinet nekog od građana da Vam iznese svoj problem, zamoli za savjet, kao što to rade načelnici gradova drugih Država.

Hoćemo li u Europu? Nećemo, dakako! Ostajemo u svom toru, da pasemo slamu koja nam se servira. Znate, i mi vanzemaljci kojima je cijela planeta dom, znamo kako stvari funkcionišu u drugim Državama. Bitno je da se zapošljavaju Munire, Pembe, Urfete, Hašimi i ostala rodbinska linija! Nadala sam se da ćete barem nešto od Gospodina Damira Hadžića naučiti, čovjeka koji je uvijek imao vremena pa čak i onda kada dođe kući da sa djecom i suprugom večera mogli ste ga na mobitel nazvati. Takav čovjek kao što je on jedino ovu Državu može da dovede do prosperiteta!

Poštovani Direktori eminentnih i prosperitetnih firmi grada Sarajeva. Ovim putem Vam se javno zahvaljujem na svim 'odgovorenim' mailovima, svim 'otvorenim vratima', onih 25% što uplaćujete za svakog nezaposlenog invalida i na vašim hrtovsko-gladnim očima kada Vam se ispred noseva pojavi lijepa i zgodna djevojka, ali hvala NE – protiv sam escort girl agencija i ponuda. Prva dva reda ovog pasusa su ironija, ukoliko niste shvatili, a znam da niste.

Cijenjeni starosjedioci u Vladi FBiH, hvala Vam na zaštiti koju nam pružate, zahvaljući Vama postali smo zaštićena vrsta, pa se evo i sada dok Vam ovo pišem osjećam kao MEĐED! Ja ću i dalje da se borim za svoje mjesto pod ovim Nebom, kucaću i dalje na vrata, biti ovako otvorena i iskrena, i iskreno se nadam da još uvijek postoje tamo negdje dobri ljudi koji će ovo pročitati i ponuditi mi barem da im ujutro napravim merak bosanku kafu, za neku solidnu platu. Toliko traži diplomirani profesor Književnosti i bosanskog jezika. Je li mnogo? Nemojte da se čudite što generacije za generacijama idu vani, jer do sada nam apsolutno ništa niste ponudili kako bismo ostali. Ne zaboravite da ne može svak' ni kroz selo pjevat'!!!

Dragi moji sugrađani, lijepe moje Sarajlije, Mostarci, Tuzlaci, Zeničani, Dobojlije, Bišćani... probudite se, ova noćna mora predugo traje. Znam da vas ima mnogo, u istoj pa i goroj situaciji od mene, ne ćutite više. Ne dozvolite da nam kojekakvi Muppetovci crpe naše budžete, da nam ispijaju krv i guraju nas u ambis. Prestanite da osobe sa vidnim tjelesnim oštećenjem gledate kao osmo čudo. Ne gurkajte jedan drugog ako vidite čovjeka bez oka, ruke, noge, u kolicima. Ružno je za vas a još ružnije za nas.

Shvatite da nismo svi mogli da se pomirimo sa sudbinom da moramo cijeli život nositi fizičke bolove sa sobom, ja jesam, ali mnogo od njih nisu, ali kad još naiđu na neshvatanje svojih sugrađana koji su također osjetili gromove rata ta trauma i bol postaju jači.

Nemojte mi semiruralne politike tipa: 'Nema slobodnih mjesta', jer smo svi svjesni da ima, kao što smo i svjesni da moramo stan pod hipoteku da stavimo kako bismo Vam uslugu platili. Čast izuzecima!

Mogla bih knjigu da napišem, ali bi bilo isuviše bezobrazno s moje strane da Vam posvećujem toliko medijske pažnje. Ukoliko Vam budu bile potrebne dodatne informacije o meni li ukoliko želite NE DAJ BOŽE da mi ponudite neki posao, molim Vas da me kontaktirate preko moje sekretarice Šahe!