Od Borgie do Franje: Ovo su neke od najvažnijih papa kroz historiju

Prvih petnaestak godina nakon uskrsnuća Isusa Krista, Petar je smatran vođom učenika, zajednice Isusovih sljedbenika.

Putovao je - kako je zabilježeno u apostolskim djelima - "ovdje i tamo među svima njima" kako bi širio Isusovu riječ.

"Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju"

Trending

Nesreća u Sarajevu: Vozilom udario pješaka dok je prelazio ulicu

Prema predaji, Petar je bio prvi biskup Rima i ondje je umro mučeničkom smrću, a sa vremenom, njegovi nasljednici dobili su poseban autoritet u Crkvi.

Rim je bio glavni grad Rimskog Carstva, što je biskupu Rima davalo prestiž. U ranim stoljećima kršćanstva postojalo je pet glavnih crkvenih središta ("patrijaršije"): Rim, Carigrad, Antiohija, Aleksandrija i Jerusalim. Rim se smatrao "prvim među jednakima" zbog Petrovog nasljeđa.

06.05.25. 07:34

Drastične mjere u Vatikanu uoči konklave: Ugašene kamere, ne radi mobilna mreža

Od Petra, bilo je više od 260 papa. Neki su bili utjecajniji od drugih, a za vas smo pripremili kratak pregled osam papa čije naslijeđe živi do danas.

Papa Aleksandar VI

Papa Aleksandar VI, rođen kao Rodrigo Borgia je bio član španske plemićke porodice Borgia. Njegov pontifikat je trajao od 1492. godine do 1503. godine, te je poznat po velikim kontroverzama. Papa Aleksandar VI je sinonim za korupciju, skandale i nepotizam. Za argumente njegovih nečasnih radnji često se uzima prodaja oprosta, dvoje vanbračne djece Cesarea i Lucrezie, a Cesare Borgia je uz pomoć oca postao kardinal sa 18 godina.

Njegove koruptivne radnje je spominjao Martin Luther u vrijeme Reformacije koja je došla nekoliko godina kasnije. Uz sva djela i poteze koji nisu u koheziji sa učenjima Katoličke crkve, papa Aleksandar VI je imao jasan politički cilj koji se uglavnom fokusirao na centralizaciju Papinskih država kao i na njihovom proširenju. Zbog njegovih teritorijalnih ambicija i privatnih interesa za njegovu porodicu, često je mijenjao savezništva i dogovore koje je pravio sa ostalim plemićima. Da bi ostvario sve što je naumio u današnjoj Italiji, Borgia je otišao u krajnost i sklopio savez sa francuskim kraljem Karlom VIII koji je bio agresor na državu Napulj.

Zanimljivo je da je papa prvo zauzeo stranu Napulja jer je objektivna činjenica da Karlo VIII ima ambicije da pokori cijelu Italiju u čemu je skoro i uspio. Francuski kralj je uspio da osvoji Napulj i da sa svojom vojskom napreduje do Rima, što je ugrozilo poziciju Papinske države i same porodice Borgia.

Aleksandar VI je oportunistički napustio prijašnji stav i sklopio savez sa Francuskom kako bi očuvao poziciju Papinske države i svoje porodice na čelu crkve.

Slabljenjem pozicije Karla VIII, on se povlači iz Italije, a papa osniva savez sa Venecijom, Milanom, Španijom i Svetim Rimskim Carstvom koji se naziva Sveta liga. Savez je osnovan sa svrhom protjerivanja Francuza iz Italije i prevencije njihovog širenja.

Papa Ivan XXIII

Papa Ivan XXIII je jedan od najznačajnijih papa u historiji crkve zbog reformi koje su Katoličku crkvu promijenile iz temelja. Njegov pontifikat je trajao od 1958. do 1963. godine. Svoje djelovanje je posvetio usklađivanju crkve sa modernim vremenom.

Događaj poznat kao Drugi Vatikanski koncil koji se održao 1962. godine je ključni događaj u historiji crkve koji je značajno izmijenio pristup katoličkog klera prema vjernicima i teološkom obrazovanju.

Ključna odluka po kojoj je ovaj događaj poznat je prestanak obavljanja obreda Svete mise na Latinskom jeziku i održavanje propovijedi na narodnim jezicima. Pored prilagođavanja propovijedi na jezike države, u ovom koncilu je odlučeno da laici imaju puno veću ulogu u samoj ulozi crkve.

Također je papa Ivan XXIII bio veliki promicatelj ekumenizma (međureligijskog dijaloga) čiji sadržaj je bio zastupljen na koncilu.

Ovaj papa je inače bio poznat po svojoj toplini i ljudskom pristupu zbog kojeg je ostao zapamćen po nazivu "dobri papa Ivan".

Papa Ivan XXIII je bio ključan za poboljšanje odnosa sa Jevrejima, pogotovo nakon Holokausta.
Nažalost, papa Ivan XXIII je preminuo 1963. godine i nije dočekao kraj koncila koji je trajao do 1965. godine.
Ivana XXIII je blaženim proglasio Ivan Pavao II 2000. godine, a kanonizovan je 2014. godine od strane pokojnog pape Franje.

Papa Grgur XIII

Papa Grgur XIII je papa koji je većinu svog pontifikata posvetio podršci nauci. Bio je papa od 1572. do 1585. godine. Najpoznatiji po tome što je uveo gregorijanski kalendar i ukinuo julijanski, a prema gregorijanskom se vrijeme računa do dan danas.

Razlog zbog kojeg je reforma bila potrebna je taj što je julijanski kalendar kasnio oko 11 minuta u odnosu na solarni. Grgur XIII je to postigao tako što je proglasio gregorijanski kalendar važećim i time preskočio period od 11 dana, odnosno 4. oktobar je postao 15. oktobar. Njegovu reformu su katoličke zemlje poput Španije, Portugala i Poljske prihvatili odmah, ali protestantske i pravoslavne zemlje to nisu odmah napravile, kao Englezi koji su to učinili tek 1752. godine.

Poznato je da je papa bio veliki zagovornik unutrašnje reformacije crkve, te je bio veliki zagovornik i saveznik svećenićkog reda "Jezuiti".

Osnovao je veliki broj katoličkih seminara i škola širom Europe sa posebnim fokusom na zemlje u kojima se širio Protestantizam. Najpoznatija obrazovna institucija koju je osnovao je Gregorijanski univerzitet u Rimu koji važi za jedan od najvažnijih katoličkih obrazovnih centara ikada napravljenim.

U političkom kontekstu, papa Grgur XIII se najviše zalagao za usporavanje širenja protestantizma. Podržavao je sve napore i vladare koji su bili usmjereni protiv protestantskih država. Jedan od tih primjera je bio da je direktno podržavao Španiju da izvrši invaziju na Englesku kako bi ostvario svoj cilj svrgavanja jedne od najznačajnijih engleskih kraljica Elizabetu I.

Iako se jako zalagao za obrazovanje, jako je bio fanatičan i narušio je ugled crkve odlukom da se u Vatikanu nacrtaju freske Bartolomejske noći. Bartolomejska noć je jedan od najvećih pokolja koje je izvršila francuska kraljica Katarina di Medici nad francuskim protestantima uoči dana svetog Bartolomeja.

Iako su njegovi žestoki stavovi prema protestantima dosta narušili njegov ugled, ostao je zapamćen kao papa koji je zauvijek promijenio koncept računanja vremena.

Papa Pio XII

Pio XII postao je papa samo nekoliko mjeseci prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Rođen je u Rimu 2. marta 1876. godine pod imenom Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli, a za papu je zaređen 2. marta 1939. godine.

Bio je 260. papa u historiji. Prema izvještajima prije svog papinstva, kao kardinal Pacelli, bio je uključen u razne diplomatske pregovore s Njemačkom, uključujući potpisivanje Reichskonkordata, sporazuma između Svete Stolice i nacističke Njemačke 20. jula 1933. godine. Ovaj sporazum garantovao je prava Katoličke crkve u Njemačkoj i priznao autoritet njemačke vlasti.

Kritičari smatraju da je odbijanje pape Pija XII. da javno osudi naciste moralni neuspjeh s katastrofalnim posljedicama. U kontroverznoj biografiji iz 1999. godine, britanski novinar John Cornwell tvrdio je da je Pio XII. stavio vrhovnu moć papinstva iznad sudbine evropskih Jevreja, osiguravajući određeni stepen političkog uticaja i zaštite od prijetnje komunizma time što je postao "Hitlerov papa" i njegov pijun.

S druge strane, zagovornici Pija XII. tvrde da je njegova šutnja bila strateška, kako bi se spriječila njemačka odmazda i osigurao nastavak tajnih napora Katoličke crkve da pomogne žrtvama nacističkog progona. 

Sada, historičari koji analiziraju novo otvorene dokumente Vatikana tvrde da su pronašli dokaze, detaljno opisane u njemačkom sedmičniku Die Zeit, koji sugeriraju da je Pio XII. saznao za masovno ubijanje Jevreja u jesen 1942. godine. Dokumenti također pokazuju da je, prema savjetu jednog svog saradnika koji je izvještaje odbacio kao pretjerane, papa obavijestio vladu Sjedinjenih Američkih Država da Vatikan ne može potvrditi vijesti o nacističkim zločinima.

Interes za postupke Pija XII. porastao je 1963. godine nakon premijere njemačke drame koja je papu prikazala kao ravnodušnog prema patnjama evropskih Jevreja. Kao odgovor na reakcije koje je drama izazvala, Vatikan je objavio jedanaest tomova papinih ratnih dokumenata. Ovi spisi, objavljeni između 1965. i 1981. godine, kritikovani su kao "selektivni i nedovoljni", prema izvještaju The New York Timesa novinarke Elisabette Povoledo.

Pod normalnim okolnostima, dokumenti koji pokrivaju papinstvo Pija XII trebali su ostati zaključani do 2028. godine, odnosno 70 godina nakon završetka njegove službe. Međutim, prošle godine, na skupu povodom 80. godišnjice Pijevog izbora, papa Franjo je najavio otvaranje arhiva, rekavši okupljenima da "Crkva ne strahuje od historije, već je voli." 

Papa Siksto IV

Termin nepotizam poznajemo, barem djelimično, zahvaljujući Sikstu.

Papa Siksto IV okupio je neke od najznačajnijih umjetnika renesanse da rade na Sikstinskoj kapeli.

Sikstov doprinos kao pape bio je manje u domenu duhovnog vođstva, a više u italijanskoj politici tog vremena, usađivanju moći unutar njegove porodice i izgradnji Sikstinske kapele. Njegov pontifikat trajao je od 1471. do 1484. godine. Svojim nećacima je dao ogromnu slobodu u državnim pitanjima - uključujući i sprovođenje zavjere protiv porodice Medici, potvrđujući svoje vjerovanje u nepotizam .

Siksto je također bio odgovoran za izgradnju bolnica te popravak i izgradnju crkava, od kojih nijedna nije poznatija od Sikstinske kapele, za koju su naručeni radovi nekih od najvećih renesansnih slikara, uključujući Sandra Botticellija i Perugina. Nazvana po Sikstu, Sikstinska kapela poznata je kao papina kapela i koristi je Sveti kolegij kardinala za izbor novog pape kada se uprazni mjesto.

Pavle III

Pavle III bio je odlučni reformator Rimokatoličke crkve koji je sazvao Tridentski sabor 1536. godine kao odgovor na protestantsku reformaciju. Njegov pontifikat trajao je od 1468. godine do 1549. godine. Tokom sabora, odlučeno je o nizu fundamentalnih doktrinarnih pitanja, uključujući broj sakramenata (sedam) i prirodu istočnog grijeha.

Sabor je potvrdio uvjerenje da prelazak iz stanja grijeha u milost mora biti "opravdan" i vjerom i djelima. Pavle je također ispitao zloupotrebe klerika i osnovao sjemeništa za obuku svećenika. Kao predani čovjek umjetnosti, Pavle je obilato finansirao Vatikansku biblioteku, obnovio Univerzitet u Rimu i nagovorio Michelangela da završi Strašni sud u Sikstinskoj kapeli i finalizira arhitektonske planove za Baziliku Svetog Petra. 

Pavle III je odbio odobriti razvod braka kralju Henriku VIII i na kraju ga je ekskomunicirao nakon što se, između ostalog, proglasio poglavarom Engleske crkve.

Papa Franjo

Papa Franjo je posljednji papa koji je preminuo 21. aprila 2025. godine čija smrt je rastužila mnoge ljude širom svijeta koji nisu Katolici. Bio je poznat po svojim liberalnim stavovima zbog kojih je često ulazio u sukob sa konzervativnijim slojevima Katoličke crkve.

Osim svojih društveno liberalnih stavova, bio je prvi papa koji je došao iz Latinske Amerike. Također, prvi je papa sa južne polutke, te prvi papa u posljednjih 1100 godina koji je uzeo novo papinsko ime.

Također je bio poseban po tome što je bio isusovac. Njegov pontifikat je trajao od 2013. godine do 2025. godine. Zanimljivo je da nije bio favorit za novog papu i njegov dolazak u Svetu stolicu je mnoge iznenadio. Papa Franjo se kroz svoj pontifikat zalagao za veću ulogu žena unutar crkve, a tome u prilog ide činjenica da se broj žena u vatikanskoj administraciji utrostručio tokom njegovog vremena na čelu Katoličke crkve. Čak je otišao korak dalje i imenovao časnu sestru Alessandru Smerili na poziciju tajnice Dikasterije za cjeloviti ljudski razvoj.

Posebno je poznat po tome što je u fokus stavio borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece od strane katoličkog klera, dok je njegov prethodnik papa Benedikt XVI. dao ostavku zbog pritisaka za prikrivanje pedofilskih skandala koji su počinili katolički svećenici. Tako je 2021. godine kada su u Kanadi ljudi palili crkve zbog zločina crkvenog klera u kojima je pronađeno na stotine posmrtnih ostataka djece autohtonih naroda. Papa Franjo je otišao u Kanadu da obavi "pokajničko hodočašće" i kako bi molio za oprost zbog zla koje je Katolička crkva počinila autohtonom narodu u Kanadi.

Također je osnovao posebnu komisiju unutar Vatikana koja se bavila istraživanjem pedofilskih zločina među svećenstvom.

Također je potakao Crkvu da razmisli o blagoslovu istospolnih brakova sa rečenicom da "Ako je neko gej i traži Boga i ima dobru volju – ko sam ja da sudim"? To je izazvalo oštre reakcije konzervativnijeg dijela klera i vjernika, ali je papa Franjo na to odgovarao da Crkva treba da bude "majka svima". Smatrao je da Crkva ne treba biti obična institucija koja samo osuđuje.

Papa Franjo je jako volio djecu i postoje mnogi videozapisi na internetu koji svjedoče njegovoj posebnoj ljubavi prema djeci. Od toga kada ih tješi, do toga kad ih pusti da se igraju oko oltara dok drži propovijed.
Posebno je osvojio srca ljudi jer je bio veliki protivnik ratova i da je uvijek uzimao stranu u ratovima onih koji su najugroženiji. Primjer toga je njegova nevjerovatna podrška i briga o Palestincima koji decenijama već trpe teror od strane izraelskih vlasti.

Papa Franjo je preminuo 21. aprila 2025. godine na Uskršnji ponedjeljak i ostavio jedan neizbrisiv trag na crkvu.

I bonus iz historije, jedna legenda o papisi Ivani koja i dalje živi. 

Papisa Ivana

Papisa Ivana je legendarna, ali i po srednjovjekovnim historičarima - mitska figura koja je navodno vladala pod imenom Ivan VIII. nešto više od 25 mjeseci, od 855. do 858. godine, između pontifikata Svetog Leona IV. (847–855) i Benedikta III. (855–858). Međutim, kasnija istraživanja su dokazala da je između Leona i Benedikta postojala samo nekoliko sedmica praznine, što ukazuje na to da je priča potpuno apokrifna.

Jedan od najranijih poznatih izvora o legendi o Papisi Ivani je De septem donis Spiritu Sancti (“O sedam darova Svetog Duha”), kojeg je napisao francuski dominikanac Stjepan od Bourbona u 13. stoljeću. Navodno je za vrijeme pontifikata već bila trudna i rodila tokom procesije do Laterana, nakon čega je bila izvučena iz Rima i kamenovana do smrti.

Priča se širila tokom 13. stoljeća, uglavnom preko franjevaca, i kroz interpolacije u brojnim rukopisima Chronicon pontificum et imperatorum (“Hronika papa i careva”), koju je sastavio poljski dominikanac Martin od Troppaua. Postojala je verzija da je umrla na mjestu porođaja i bila sahranjena na tom mjestu, zbog čega su kasnije papinske procesije izbjegavale određenu ulicu u Rimu, gdje se navodno dogodio taj skandal.