Njegova priča mijenja percepciju: Muamer Zukanović dokaz da upornost briše granice

Uprkos tome što zakoni formalno osiguravaju ravnopravnost i zabranjuju diskriminaciju, osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini i dalje nailaze na brojne prepreke na putu do zaposlenja. Tržište rada za njih često ostaje nedostupno zbog fizičkih barijera na radnim mjestima, nedostatka adekvatnih tehničkih pomagala i duboko ukorijenjenih predrasuda poslodavaca, iako je upravo zapošljavanje jedan od najvažnijih pokazatelja istinske društvene inkluzije.

Upravo je Muamer Zukanović iz Počitelja jedna od osoba sa invaliditetom, koji se bez obzira na svoje sjajne reference i kao diplomirani komunikolog usmjerenja odnosa sa javnošću susreće sa brojnim izazovima kako prilikom apliciranja na konkurse za posao tako i u svakodnevnom životu. On kaže da ti izazovi imaju jedan zajednički nazivnik, a to je predrasuda.

Šta je inkluzija?

Teško je govoriti o inkluziju u bosanskohercegovačkom društvu uopšteno, jer kako kaže naš sagovornik, "nekome je potreban inkluzivniji pristup, nekome nije". Okružen je ljudima koji inkluziju ne doživljaju kao obavezu, već kao prirodan dio međuljudskih odnosa. Njegovi sugrađani i kolege s kojima svakodnevno komunicira prepoznaju inkluziju i znaju kako se treba odnositi prema osobi koja je "ponekad" u potrebi za inkluzijom. Kao jedan takav primjer navodi Bokserski klub Mostar koji za njega ima posebno značenje. Prvi put je u tu salu zakoračio kao osnovnoškolac, također, usudio se reći da je tamo prvi put naučio hodati.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Posebno je zahvalan glavnom treneru kluba Hamidu Šemiću, koji se uvijek trudio da se nikad ne osjeća manje vrijednim od ostalih sportaša, a neki od njih danas ostvaraju vrhunske rezultate i na evropskom i na svjetskom nivou poput Elvira Šendre. Ono što ga je posebno dotaklo jeste da ih on nije samo trenirao, već je i njih učio kako da se odnose prema njemu, jednako, s poštovanjem i podrškom kao i prema ostalim trening partnerima. Muamer kaže da su mu članovi dvorane poput druge porodice.

Drugi važan primjer inkluzije u njegovom životu vezan je za jedan fitness centar u Mostaru i porodicu Škaljić: "Oni su mi otvorili vrata svoje teretane, ali i svojih srca. Uvijek su mi omogućili da radim vježbe koje su mi značile u procesu rehabilitacije i da se osjećam kao kod kuće."

Posebno mjesto u njegovom srcu ima fitness trenerica ali i prijateljica Samra Alabić koja je prepoznala ono što nije ni on sam, niti je iko drugi vjerovao u njegovom okruženju da je to moguće. Kako nam je rekao, ako bi postojala "titula" koja bi se zvala ličnost naših života, Samra bi trebala zauvijek nositi tu titulu. Zahvalan je i svojim prijateljima Mateu i Ivani koji su ga naučili važnoj lekciji, a to je da riječ "Ne mogu" ne postoji i da su granice tamo gdje ih postaviš.

Što se tiče njegovog profesionalnog puta, veliki je dio svog sadašnjeg iskustva izgradio kroz angažman u nevladinom sektoru. Zatim je istekao, da su mu prvu pravu priliku da pokaže svoj potencijal i znanje pružili "Udruženje za edukaciju i razvoj Diginet" iz Mostara i "Udruženje građana Ljiljan" iz Čapljine, gdje su zajedno u okviru svojih mogućnosti uspjeli donijeti značajne promjene u lokalnu zajednicu.

Kada govorimo o izazovima sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, prvo što nam dođe na um jesu fizičke barijere, nepristupačne zgrade, trotoari ili radna mjesta. Međutim, najveća prepreka nije uvijek fizička, nego ona nevidljiva, a to je predrasuda.

Naš sagovornik potvrđuje da razlog zbog kojeg ga poslodavci često nisu birali leži u činjenici da su štake dio njegovog vizuelnog identiteta. Iako bi mnoge osobe obeshrabrile predrasude i odbijanja, pojedini bi možda i izgubili svaku nadu za pronalazak posla, ali njega je to dodatno motivisalo: "Svako novo odbijanje u meni probudi želju da dokažem poslodavcu šta je propustio jer nisam bio njegov prvi izbor."

Vlastitu odgovornost je smanjio tako što je odlučio završiti pripravnički staž u organima uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona. Tim korakom kako kaže potvrdio je svoju upornost i profesionalni pristup obavezama. No, njegov put nije stao tu. Vjerujući u svoje najjače oružje - tastature i olovke, uz podršku svoje porodice kreirao je vlastiti web platformu "VERBA" sa sloganom "Nek se čuje i Vaš glas !". Na toj platformi kako kaže nerijetko govori o ljudima koji su "utišani" jednako kao što je njegova lokalna zajednica (Počitelj – Čapljina) željela utišati njega.

Njegove riječi otkrivaju duboko ukorijenjene stereotipe koji i dalje određuju kako društvo vidi ljude sa invaliditetom. Nerijetko je, dodaje nam, u svojoj blizini čuo po malo groznu rečenicu: "Muamer je borac, a ima i dobre roditelje oni će se pobrinuti za njega. Doista hvala Bogu dolazim iz skladne porodice i doista moji roditelji, brat i drugi članovi uže i šire porodice uvijek su brinuli da mi ništa ne nedostaje i većinu stvari na kojima bi danas pojedinci možda 'prikupljali bodove' omogućila mi je moja porodica."

Naglasio je da ne samo poslodavci, već i društvo u cjelini mora shvatiti da njemu i njegovim kolegama (osobama sa invaliditetom) nije potrebno da se neko drugi bori za njih, oni žele da sami vode i pobjeđuju svoje borbe.

Ružičnjak

Projekt "Ružičnjak" je dio programa "EuzaZapošljavanje", koji finansiraju EU u BiH i Ambasada Kraljevine Švedske u BiH, a koji provodi Međunarodna organizacija rada. Muamer je jedna od 20 osoba sa invaliditetom koje su zaposlenje pronašle preko ovog projekta. Jedan od partnera na projektu je Udruženje LINK Poduzetnički centar Mostar. Oni koji implementiraju projekt željeli su pokazati kako, upravo, ovoj skupini treba biti omogućena prilika za rad i izgradnju svoje karijere. Kroz projekt je profilisano 120 osoba koje su prošle proces karijernog savjetovanja i vođenja, od čega je više od 40 njih kreiralo individualni plan podrške i imalo priliku da učestvuje na brojnim obukama, a danas imamo 20 zaposlenih i većina njih je dobila ugovore na neodređeno radno vrijeme. Cilj je potaknuti rad institucija na sistematskom rješavanju pitanja zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Trenutno radi u Crvenom Križu Grada Mostara na poziciji tehničkog sekretara i na poslovima odnosa sa javnošću. Kako nam je rekao, zadovoljan je na poslu. "Zaista valja pohvaliti cio tim Crvenog križa Grada Mostara koji predvodi sekretar Alen Kajtaz. Gospodin Kajtaz, kolegice i kolege koje su me dočekale, moj prvi radni dan u potpunosti razumiju koliko je osobi poput mene (osobi sa invaliditetom prve kategorije) važno doprinositi svojoj porodici, ali i svojoj zajednici. Kada sam dobio priliku za zaposlenje u Crvenom križu Grada Mostara dobio sam priliku i za dalji razvoj prvenstveno na privatnom planu ali i na planu mog psiho-fizičkog zdravlja, a Kajtaz i njegovi suradnici našli su način da moje 'putovanje' isprate na pravi način i na tome sam neizmjerno zahvalan", priča naš sagovornik.

Za kraj je dodao, kako se nada da će surađivati dugi niz godina i da će zajedničkim snagama doprinositi inkluzivnijem i humanijem društvu.