Nijaz Skenderagić otvoreno o stanju u BiH: Imamo stabilnost, ali bez razvoja

Nijaz Skenderagić je decenijama nepokolebljiv u svom stavu, braneći ideje koje nikada nije bilo lako braniti u Bosni i Hercegovini: antifašizam, građanski identitet i interkulturalno društvo. Zbog svog javnog angažmana, suočio se sa intenzivnim pritiskom i prijetnjama, a nacionalistički krugovi ga i dalje smatraju neprijateljem.

Krajem 1980-ih, kao mladi političar na istaknutim institucionalnim pozicijama, svjedočio je raspadu i kasnijem krvavom kraju Jugoslavije. Iako se više ne bavi politikom - sada je uspješan poslovni menadžer - on ostaje važan glas, otvoreno se protiveći etno-nacionalnim podjelama.

Bh. književnik i dugogodišnji novinar Edin Krehić razgovarao je sa Skenderagićem, a intervju je objavljen na Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa. Kako kažu, povod razgovora bio je nedavni skandal u koji je bio umiješan Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Košarac, podsjetimo, poslao nacističku vojnu kacigu Christianu Schmidtu, visokom predstavniku u BiH, nazvavši predmet "naslijeđem od predaka njemačkog diplomate".

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

Stabilnost bez razvoja

Košarac je istaknuti član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojeg predvodi Milorad Dodik. Dodik je u politički život entiteta RS ušao kao "umjereni reformista" zahvaljujući snažnoj podršci zapadnih aktera, a kasnije je postao najutjecajniji zagovornik nacionalističke politike u BiH. Ovu politiku često prati relativizacija zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.

Na pitanje, kako Skenderagić, kao antifašista, komentira ovaj nedavni skandal - je li to politička provokacija, uvreda ili čista mržnja? - on odgovara:

"Trenutna situacija nije rezultat niza nasumičnih skandala, već dugog i sistematskog projekta revizionizma. Kada visokopozicionirani zvaničnik iz BiH pošalje nacističku kacigu visokom predstavniku, nazivajući predmet 'naslijeđem od predaka njemačkog diplomate', to nije gaf. Niti je to šala s ciljem privlačenja medijske pažnje. To je čin koji je dio političkog projekta koji se godinama provodi u RS-u: normalizacija ekstremizma, relativizacija zločina, delegitimizacija međunarodne zajednice i sistematska dehumanizacija Bošnjaka kao 'drugih'. Ova retorika nije izolovan fenomen. Ona je rezultat dugotrajne apsorpcije ratnih ideologija koje Zapad prikazuju kao neprijatelja, a Bosnu i Hercegovinu kao vještački stvorenu državu. Iz ove perspektive, svako ko insistira na vladavini prava je neprijatelj 'srpskih interesa'. Ako se ovaj diskurs ponavlja dovoljno dugo, javnost ga ne samo prihvata, već ga i očekuje."

U političkom životu Bosne i Hercegovine, godinama opstaje gruba retorika zasnovana na uvredama i poniženju. Zašto ovaj narativ i dalje dominira?

"Postoji cijela generacija koja nikada nije iskusila normalnu političku komunikaciju. Oni rođeni tokom ili neposredno nakon rata odrasli su s narativima usmjerenim na izdaju, neprijatelje, opsadu, mržnju i strah. U društvu u kojem se uvrede smatraju normalnim, gdje se presude međunarodnih sudova negiraju, a javne ličnosti nagrađuju za svoje radikalne postupke, javno mnijenje smatra ovu politiku normom. Dodajte tome etnički podijeljen obrazovni sistem, medije koji funkcioniraju kao propagandne mašine i vjerske strukture koje su često politički akteri, i stvara se začarani krug."

O mlakoj reakciji međunarodne zajednice, Skenderagić navodi: "Već neko vrijeme međunarodna zajednica, posebno Evropska unija, provodi politiku usmjerenu na 'upravljanje', a ne na rješavanje krize u Bosni i Hercegovini. Trenutni status quo je pogodan: osigurati da se zemlja ne raspadne, ali bez da se ona učini funkcionalnom. To je stabilnost bez razvoja. Glavna razloga za ovu politiku su tri.

Prvo, geopolitički pragmatizam. Zapad ne želi izazvati novu krizu, još uvijek se boreći sa situacijom u Ukrajini i na Bliskom istoku te s globalnom konkurencijom Kine. Drugo, postoji pad interesa za Balkan. Regija više nije prioritet; postala je "dosadan problem". Na kraju, tu su i lični interesi međunarodnih zvaničnika. Mnogi karijeristi u misijama i uredima u Bosni i Hercegovini izbjegavaju otvoreno reagiranje kako ne bi ugrozili svoje pozicije. Međutim, da su htjeli, mogli bi donijeti promjene. Dakle, problem nije moć, već volja."

O raspadu Jugoslavije kaže da nije bio neizbježan: "Nije to bio sukob naroda, već sukob ambicija. Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i drugi nacionalistički lideri vidjeli su historijsku priliku da postanu apsolutni vladari etnički homogenih teritorija. Jugoslovenski projekat se urušio ne zato što je bio neispravan, već zato što je percipiran kao prepreka ambicijama nacionalističkih elita. Centralni komitet je vidio kako se sistem urušava iznutra širenjem straha, stvaranjem unutrašnjih neprijatelja, manipulisanjem ekonomskom krizom i podsticanjem mržnje u medijima. Jugoslavija je bila mnogo naprednija nego što mlađe generacije mogu zamisliti. Energoinvest, Šipad, Famos, Gorenje, Iskra, Rade Končar, INA… Govorimo o međunarodno poznatim kompanijama. Ali onda su se pojavili određeni pojedinci koji su odlučili žrtvovati veliku zajedničku zemlju kako bi stvorili mala, monoetnička carstva."

Prijetnje Slobodana Miloševića

U tom periodu, Skenderagić je primao ozbiljne prijetnje od tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. On o tome danas govori: "To su bile vrlo ozbiljne prijetnje. U to vrijeme, razne ekstremističke obavještajne agencije i grupe bile su ovlaštene da prate, zastrašuju i eliminišu političke protivnike. Više puta sam dobio jasne znakove da me neko želi ukloniti iz političkog života, pa čak i ubiti. Istina je jednostavna: autoritarni sistemi ne tolerišu one koji odbijaju poslušnost."

Na pitanje plaši li se ekstremista koji ga danas napadaju, govori: "Reći ću ono što sam i njima rekao: Ne bojim se fašističkog ološa. Ne zato što sam hrabar, već zato što mržnja mora biti zaustavljena. Ako bismo se povukli pred ekstremizmom, pobijedili bi oni koji nas pokušavaju zastrašiti."

Na kraju je dodao i: "Kontrast s današnjim vremenom je šokantan. Danas prevladava logika obmane: ljudi se takmiče da ukradu javne resurse i steknu pozicije iskorištavajući svoju blizinu određenim političkim strankama."