Navršilo se 126 godina od rođenja Jakova Gotovca: Ero s onoga svijeta

Na današnji dan prije 126 godina u Splitu se rodio Jakov Gotovac, jedan od najznačajnijih hrvatskih kompozitora.

Uprkos tome što je, kako bilježi Hrvatska enciklopedija, muzička znanja stjecao donekle nesistematično i izvan konvencionalnih institucija – kao privatni učenik A. Meneghella-Dinčića, A. Dobronića, Ć. M. Hrazdire i J. Hatzea u Splitu, povremeno V. Rosenberga Ružića u Zagrebu, te kroz jednogodišnje (1920–21) pohađanje predavanja J. Marxa na Muzičkoj akademiji u Beču – Gotovac se rano uključio u muzičku praksu te jednako tako rano i uspješno počeo komponirati, što je potom odredilo njegov konačni izbor profesije.

Na početku I. svjetskog rata uključio se u rad pjevačkih društava "Zvonimir" i "Lisinski", učestvovao je pri organizaciji amaterskoga Hrvatskoga kazališnog društva za Dalmaciju, te od 1919. Splitske filharmonije, a 1922. i Filharmonijskoga društva u Šibeniku.

Trending

Kulturni četvrtak | Reditelj Andraš Urban: O Desire festivalu, komediji 'Seljačka opera' i teatru

Od 1923. djelovao je u Zagrebu, kao korepetitor te operetni i operni dirigent Hrvatskoga narodnoga kazališta (do 1957) i kao zborovođa Akademskoga pjevačkog društva Mladost (poslije Mladost-Balkan), koje je vodio sve do početka II. svjetskog rata, razvijajući i intenzivnu međunarodnu koncertnu djelatnost (Engleska, Njemačka, Čehoslovačka, Grčka itd.).

Godine 1943. nekoliko mjeseci obavljao je dužnost direktora i člana uprave Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta, da bi nakon rata preuzeo umjetničko vodstvo pjevačkoga društva "Vladimir Nazor". Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1964).

Gotovac je uz vršnjaka K. Baranovića i nešto starijega F. Lhotku najizrazitiji predstavnik tzv. glavne struje nacionalnog muzičkog smjera u Hrvatskoj, osobito aktualna između dvaju svjetskih ratova.

Osnovne značajke te struje – oslanjanje na folklor u okvirima kasnoromantične i neoklasicističke estetike – Gotovac je najuspjelije ostvario u domeni muzičkog pozorišta, orkestralnog i zborskog žanra.

Nepogrješiv osjećaj za prirodni melodijski i ritamski dinamizam folklorne fraze (geografski i etnički vrlo raznolika podrijetla), gdjekad citirane, a češće imitirane ili simulirane, u njegovim najboljim ostvarenjima (zborskoj Koledi, orkestralnom Simfonijskom kolu i operi Ero s onoga svijeta) pribavio mu je priznanja i popularnost daleko izvan granica vlastite zemlje, navodi Hrvatska enciklopedija.

Pritom Gotovac gdjekad, kao u Koledi, dodiruje slojeve arhaičnog, ili pak, kao u Simfonijskom kolu, primarnu pučku energiju muzikalnosti prevodi u internacionalno razumljiv jezik, koji unutar evropske muzike sredinom XX. st. ispunjava potrebu za osvježenom tradicijom.

Obje su osobine idealni spoj pronašle u komičnoj operi Ero s onoga svijeta, u kojoj Gotovac otkriva sve bogatstvo svojega scenskog instinkta i dara za muzičku ironiju, uspješno ugrađenih i u vokalnim kompozicijama "Jadovanka za teletom"...

Gotovac je komponirao i Himnu slobodi, himnu koju je napisao dubrovački pjesnik Ivan Gundulić, na narodnom jeziku, a posebnu popularnost ova kompozicija je stekla tokom Dubrovačkih ljetnih igara.