Mumin Bajrić krajišku historiju čuva u svom muzeju starina

Mumin priča da je prije 6 godina počeo prikupljati stare i rijetke predmete koje mnogi izbacuju iz kuća, a on je u njima vidio istinsku vrijednost. Za njegov hobi ubrzo se pročulo, te su mu rođaci, komšije i prijatelji odlučili pomoći, donoseći stare predmete i antikvitete koji su na području Krajine ne tako davno koristili ili mu daju savjete gdje da pronađe takve stvari.

"Hodajući po selu, primijetio sam da narod izbacuje starine na smeće i tada sam se, zapravo, odlučio da se počnem baviti ovim hobijem. Neke stvari sam platio, a neke sam dobio džaba. Sjećam se da sam tražeći stare mašine za šivanje, upitao neke komšije imaju li možda te mašine, a oni mi rekli da su ih bacili na smeće i da su još tamo nezatrpane. Otišao sam i izvukao ih iz smeća, očistio i evo sad imam pet takvih mašina", priča Mumin.

Kolekcija za vlastitu dušu

Sve je počelo kada je prilikom skidanja krova sa stare kuće na njenom tavanu pronašao neke stare predmete koji se više nisu mogli koristiti, a bili su tu sklonjeni jer su već odavno izgubili svoju funkciju i nisu se upotrebljavali.

Mumin, čija se kuća nalazi uz Stari grad Bijela Stijena, oduvijek je bio vezan za starine i bilo mu je žao baciti te stare predmete, te ih je, po završetku radova, smjestio u jednu od soba svoje obnovljene kuće dok ne vidi šta će s njima. Gledajući tako jedne prilike te stare stvari, kako stoje na hrpi u njegovoj kući, došao je na ideju da izgradi vlastiti muzej i složih ih u njega.

"Svaki predmet ima neku svoju zanimljivu priču. Tako jedan fenjer, kojeg sam našao na tavanu prilikom rušenja stare kuće, sada visi na zidu iznad vrata muzeja i podsjeća me kad sam nekad uz njega navečer radio zadaću i učio novo školsko gradivo. Ova stara sehara je služila isključivo ženama za ostavljanje stvari i poklona koje bi dobile od nekoga. Tu je i staro zvono za konje, staro oko 200 godina. Na njemu je izgravirana 1824. godina, vrijeme kada su Osmanlije bile na ovim prostorima", pojašnjava Mumin.

Izgradio ga svojim rukama

Muzej starina Mumina Bajrića danas čuva gotovo cijelu historiju stijenskog kraja, a pored spomenutih stvari, ukrašava ga i razno posuđe od gline, drveta i metala, kućanski predmeti za rad i pomagala, dijelovi namještaja, prostirka i odjevni predmeti.

Impresivan je osjećaj kada Mumin posjetiteljima demonstrira kako se nekad polivalo na ruke iz starog limenog ibrika, koji je, između ostalog, služio i za uzimanje abdesta. Nekada se usred njegovog dvorišta nalazila i stara bosanska kuća, koju Mumin nikako ne može prežaliti.

"Stara kuća je srušena zbog izgradnje nove, a tako bi danas dobrodošla za ove predmete. Ovu kućicu u kojoj je muzej, izgradio sam svojim rukama i sve što se nalazi u njoj i tamo pored, sve sam to sam sakupio po Stijeni i okolini, a nešto su mi ljudi sami donosili kada su čuli da skupljam te stare stvari", kaže Mumin.

Svaki predmet u njegovom muzeju imao je svoju svrhu, zbog nečeg je bio izrađen, nekoga je koristio kako bi sebi s njim život olakšao.

Ima tu svega i svačega. Od starih alata do drvenih konjskih kola. Vani oko muzeja izložene su velike stvari kojima boravak na otvorenom nebu ne može tako brzo i lako nanijeti veću štetu, dok su one sitnije i osjetljivije na vremenske neprilike i promjene, smještene u unutrašnjosti njegovog muzeja.

Dođu mu, kaže, tako ljudi da posjete muzej i vide ove antikvitete, kad čuju da tako nešto postoji u Stijeni gdje tračak i dah historije, uhvaćen i smješten u Muminov muzej starina, čeka da se otkrije ljubiteljima tradicije.