Izudin Bajrović: Još od studentskih dana želio sam igrati kralja Leara

Glavna uloga povjerena je prvaku bh. drame Izudinu Bajroviću, s kojim smo razgovarali o pripremama za novu ulogu koje traju već od septembra ove godine.

"Uvijek se pred glumcima postavlja pitanje kako će naučiti tekst. Mislim da je veće pitanje šta će taj glumac napraviti sa tim tekstom kada ga nauči. Da li će uspjeti prenijeti publici njegovo značenje? Moram vam reći da je tekst kompleksan i težak, da je dug proces potreban dok tekst ne postane potpuno moj, dok ne postane glumčevo vlasništvo", otkrio je Izudin Bajrović za Radiosarajevo.ba.

Kako je na konferenciji za medije nedavno izjavio slovenački reditelj Diego de Brea, koji postavlja "Kralja Leara" na pozornicu Narodnog pozorišta prvi put nakon 60 godina, ovaj je Shakespearov komad užasno zahtjevan za glumca koji mora u jednoj predstavi odigrati sve uloge svog života.

"Mnogi svjetski teoretičari smatraju da uloga kralja Leara sadrži spektar svih uloga koje može jedan glumac da odigra tokom svog života. Upravo to govori o kompleksnosti uloge i teksta. Uvijek postoji određena doza mistifikacije kada se govori o velikim naslovima i ulogama, bilo da je to Lear, Hamlet, Othello... likovi iz knjiga za koje svi znaju, no malo ih je ustvari i pročitalo", dodao je Bajrović.

Na pitanje da li ćemo vidjeti neku novu dimenziju "Leara", Bajrović je pojasnio da je u ovoj predstavi izvučena linija koja se tiče samog kralja.

"Napravili smo sukus, priču o samom kralju Learu od abdikacije, pa do dešavanja nakon što svi odustanu od njega, potpunog sloma i na kraju, do smrti. Tako da je to priča koja se odnosi na jednu trećinu originalnog Šekspirovog djela".

Sretan je, kaže, što je upoznao reditelja Diega de Breau i  što se prepustio njegovom iskustvu i intuiciji. Ipak, Bajrović se ne planira i sam upustiti u rediteljske vode.

"Kao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti, radeći sa studentima, morao sam na neki način da se bavim režijom. Ipak, rediteljski posao je potpuno druga vrsta inteligencije, potrebe i želje od onoga što je glumačko. Često se dešava da reditelji žele da budu glumci, iako više glumaca i režira. Mislim da to nije moj interes, nije nešto što bih volio da probam. Vjerovatno bih kroz svoje glumačko iskustvo mogao nešto i da napravim, ali ne bi to bilo ono što čini pravu režiju", pojasnio je naš sagovornik.

Bajrović trenutno vrši i funkciju v. d. Umjetničkog direktora drame na Narodnom pozorištu i zadovoljan je posjećenošću tokom sezone.

"Moram biti neskroman i reći da NPS i druga pozorišta zaista imaju publiku u Sarajevu. Puna su nam pozorišta, iako je realno da postoje i predstave koje ne mogu da održe nivo brojnosti publike svojom kvalitetom".

Tokom svoje karijere ostvario je uloge u brojnim predstavama među kojima su i Tri sestre, Čudo u Latinluku, Kidaj od svoje žene, Hamlet, Derviš i smrt, Tvrđava, Ljepotica Lineina, Filoktet, Dantonova smrt, Leonce i Lena, Art, Antigona u New Yorku, U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce, Romeo i Julija, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore, Ponoćna igra, Richard III, Balkanski špijun u Sarajevu...

"Nemam neki spisak uloga koje bi želio da igram. Želim samo da radim dok me zdravlje služi, da radim ovaj posao ako mogu da živim od njega. Ovo je bila jedna od uloga koju sam poželio još kao student. Sada kada vidim sa čime sam se suočio, kažem, čuvaj se onoga što poželiš da radiš, može ti se ne daj Bože i ostvariti", našalio se Bajrović.