Ado Hasanović, mladi režiser iz Srebrenice osvaja publiku filmom "Pink Elephant"

Pink Elephant je njegov diplomski film u klasi Daniele Luchetti na prestižnoj italijanskoj filmskoj akademiji Centro Sperimentale di Cinematografia. 

"Teško je riječima opisati magičnu atmosferu koja se kreirala prilikom prikazivanja filma. Nagrada je uvijek dobro došla, to kreira dobru energiju sa ljudima sa kojima trenutno radim na drugim projektima. Od početka pisanja ideje, scenarija, do same realizacije filma, prošlo je godinu dana. Scenario sam pisao sa mojim kolegicama Silvanom Tamma i Annom Zagaglia oko sedam mjeseci, a nakon toga smo krenuli u pripreme i organizaciju snimanja", kazao je za Radiosarajevo.ba režiser Ado Hasanović.

Ovim kratkim ostvarenjem Ado je završio specijalizaciju za filmsku režiju koju je upisao prije tri godine na akademiji CSC u Rimu. Ujedno je već treću godina i Art Direktor Mediterranean Short Film Festivalu Sant'Antioco u Italiji.

"Završio sam Sarajevo Film Academy 2013. godine u klasi Nenada Dizdarevića. Na akademiji sam učio o italijanskoj kinematografiji, a kada učite o historiji filma i italijanskom neorealizmu nezaobilazno je i pominjanje moje škole Centro Sperimenale di Cinematografia (CSC) kao druge najstarije škole na svijetu. Počeo sam da učim italijanski jezik, bio sam uporan, i na kraju sam uspio da položim ispit i da budem primljen u klasu Daniele Luchetti", dodao je režiser Hasanović, koji je u maju ove godine snimao dokumentarni film povodom posjete Pistoletta u Sarajevu. Tom prilikom je predstavio svoj performans "Treći Raj". Snimanje filma je podržala Italijanska Ambasada u Sarajevu.

Mladi Srebreničanin razvio je ljubav prema kameri još u djetinjstvu, a sve je počelo kada je njegov otac Bekir Hasanović kupio kameru za jedan dukat i postao amaterski snimatelj.

"Pitao sam mog oca kakav je bio taj dukat, a on je odgovorio zlatni. Sve je počelo krajem 1995. godine, kada sam imao sreću da zajedno s roditeljima preživim sve ono što se dešavalo u Srebrenici. Izbjegli smo u Tuzlu. Često sam stalno gledao očeve snimke i događanja iz Srebrenice. Otac mi je 1996. godine poklonio VHS kameru koju i danas čuvam. Imao sam priliku da snimam, osjetio sam odjednom da imam moć kada mi je kamera u ruci, činilo mi se da sam jako bitan, jer su svi htjeli da ih snimam. Počeo sam snimati na ulici, u školi, davao sam upute ljudima kako da stoje, govore, šta da rade, snimao sam ih, a nisam znao kako se zove taj zanat", prisjetio se Hasanović.

Zanimljivo je spomenuti da je autor fotografija sestara Bektić iz Srebrenice, koje su privukle veliku pažnju i pohvalu, upravo talentirani Hasanović. Kako je došlo do njihovog stvaranja, pojasnio je za Radiosarajevo.ba.

"Moja ovisnost su film i fotografija tako da svakodnevno fotografiram i snimam, a sestre Bektić i njihovog oca poznajem već odavno. O njima sam 2009. godine snimao jednu TV emisiju. Mi smo prijatelji i poznajemo se tako da to je bila idealna prilika da uživamo na jedan poseban način. Nisam još razmišljao o izložbi fotografija, ali je moguće da ću se u budućnosti posvetiti i tome", izjavio je Hasanović, koji inspiraciju pronalazi u stvarnim situacijama.

Kako je kazao, to su uglavnom realni događaji, koje kasnije nadograđuje u pisanju. Njegov naredni plan jeste snimanje prvog dugometražnog filma, a na njemu bi želio da surađuje sa velikim glumcima iz BiH, Srbije i Hrvatske.

"Nakon što sam završio školu u Rimu, bio sam u Sarajevu šest mjeseci na Akademiji scenskih umjetnosti gdje sam pisao ideju i treatment za dugometražni film na masteru iz dramaturgije u klasi Srđana Vuletića. O temi i ideji još ne bih govorio, jer mislim da je prerano", zagonetno je poručio naš sagovornik.