Mirnes Omerović za Radiosarajevo.ba: "Mom ocu su spalili kuću, i ocu moga oca, i ocu njegova oca"

Dok čuvamo uspomenu na zločine počinjene nad civilima Prijedora, među stihovima i tišinom izranja glas jedne nove generacije, glas mladog bh. pjesnika Mirnesa Omerovića.

Rođen 2004. godine, Omerović je već u tinejdžerskim godinama počeo pisati o najmračnijim stranicama bosanskohercegovačke historije. Svoju prvu zbirku pjesama, Zemlja bosanska, objavio je još kao 13-godišnji dječak. Uslijedila je potom Prijedorska matura, te njegova treća knjiga Egzodus, zbirka 95 pjesama, posvećena Srebrenici.

Njegova zbirka Prijedorska matura nosi 102 pjesme – po jednu za svako ubijeno dijete Prijedora – i nastala je iz potrebe da se svakom imenu vrati prekinuto djetinjstvo.

Trending

Bagerista doživio nezgodu na radu, preminuo na putu za KUM Sarajevo

"Ideja je zaista došla neočekivano i u početku to uopšte nije bila zamisao o zbirci pjesama. U mojoj osnovnoj školi je planiran performans koji će biti posvećen ubijenoj djeci Prijedora. I to je trebalo da bude nekih desetak pjesama koju bi tadašnja generacija maturanata izvela u vidu performansa. 

Ali se desila korona, a sa koronom je došlo i mnogo toga, uključujući i izolaciju. I ja sam je iskoristio. U tom periodu sam se posvetio Prijedoru i razmišljao - zašto samo desetak, zašto ne svakom djetetu posvetiti pjesmu. I posvetio sam. 102 pjesme za 102 ubijene djece. Ciklus sam završio pjesmom koja je posvećena svakom onom djetetu koje je preživjelo i ostalo svjedokom jednog vremena", rekao je Omerović na početku našeg razgovora.

31.05.25. 07:00

Prijedor, Dan bijelih traka i priča o doktoru Esi koji je aplauzom ispraćen u smrt

Istakao je važnost prenošenja istine o zločinima koji su se desili ali i časnim pobjedama Armije RBiH. 

"Dan bijelih traka je dan kada se prisjećamo ne samo genocida počinjenog u Prijedoru, nego i da ideja fašizma nije zamrla 50 godina nakon II svjetskog rata, ali još poraznije - ona nije zamrla ni danas. I baš zbog toga je važno progovarati o ovome, kao i o časnim pobjedama Armije RBiH. Jer je trenutno u jeku smjena generacija. Generacije koje dolaze, nisu imale direktan dodir sa ratom. One žive poznavajući samo priče. Zato je potrebno govoriti o zločinima na ispravan, činjenicama potkrijepljen, pravom utvrđen način", dodao je Omerović. 

Kao neko ko nije svjedok vremena, ali i kao autor osjećao je ogromnu odgovornost o pisanju sudbine djece.

"Teret postoji. Ali sam vidio i osjetio podršku ljudi koji su preživjeli Prijedor. Njihova suza, zagrljaj i topla riječ - postali su moje najveće priznanje i najvažniji motivator na tom putu", prisjetio se Omerović.

U zbirci se nalazi dosta ličnih priča, a sa nama je podijelio onu koja je lično vezana za njegovo porodično stablo. 

"Jedna od pjesama koja na najbolji način oslikava porodičnu tragediju, ali i sudbinu mnogih bošnjačkih porodica - jeste to generacijsko ponavljanje istrebljenja i uništavanje života. Podijelit ću sa vama tekst te pjesme, kako ne bih interpretacijom zamrtvio samu pjesmu", poručio je Omerović.

Epitaf

Prije svoje smrti sebi sam napisao epitaf

Urezao ga u svoje srce i na papir

Koji je spaljen onomad 

Prije tri sekunde dva sata 

I bezbroj bezbroj dana

Uvijek mi se vraćalo isto

Mom ocu su spalili kuću

I ocu moga oca 

I ocu njegova oca

Pa napisah

Pod ovim mramorom gori bezbroj kuća

I samo jedno pismo kratko

Što je više pepela mi ćemo biti odaniji

Zemlji u koju se spuštamo i zarad koje gorimo

Na kraju našeg razgovora naglasio je važnost umjetničkog izraza za očuvanje sjećanja na stradanja i za edukaciju mlađih generacija. 

"Poezija je jako i potrebito sredstvo. Prije svega kao izraz vlastitog osjećaja, kao odrješenje od postgeneracijske traume. Generalno, kultura je, zaista, potrebno sredstvo za očuvanja sjećanja, jer je jaka i prodorna, odgovara na sve izazove vremena i djeluje - ne samo edukujući, nego, važnije, inspirišući. Takvim odnosom mlade generacije inspirisane očuvanim sjećanjem, posvetit će se svome identitetu i jačati domovinu”, završava Omerović.