Ljubav kroz tradiciju: Grad u kojem je Božić blagdan svih, bez obzira na vjeru

Oduvijek je to tako, različite nacije i vjere su se vječno uvažavale, pa čak i za vrijeme etničkih sukoba koji su trajali od 1992. do 1995. na području Bosne i Hercegovine. Takva tradicija nastavila se i danas, a mladi su je preuzeli od svojih roditelja, porodice i iz svog susjedstva.

Priča o Božiću kao tradicionalnom zajedničkom slavlju posebna je radost građana Visokog koji svake godine kao jedan zajednički dočekuju Božić, te dolaskom na ponoćku bošnjačko stanovništvo, koje je na području cijele općine u većini, odaje veliku čast svojim komšijama i prijateljima katolicima.

„Visoko je tradicionalno u jednom takvom ambijentu da ljudi za blagdane i svetkovine jedni drugima idu. Ja sam mnogo puta bio na iftarima i radujem se da evo večeras, na naš Božić, mnogo naših sugrađana islamske vjere s poštovanjem je pratilo i liturgijsko slavlje i molitvu. I to je jedna lijepa realnost koja ljudima daje ovdje nadu da će sve nekakve podjele koje svijet nameće u ovom gradu sigurno zaobići nas jer sigurno stoljetni zajednički život je ostavio ovdje traga i svi Bošnjaci ovdje u Visokom uvijek govore: 'To je naš samostan', kao što i ja kažem da je Visoko moj grad iako sam ja iz Banja Luke. I to je lijepa stvar da vidimo, evo i večeras poslije mise, da ljudi jedni drugima upućuju čestitke, a to će se pokazati kako u lijepim, tako i u teškim momentima, da možemo stati jedan uz drugog i biti podrška“, kazao je fra Franjo Radman, gvardijan Franjevačkog samostana u Visokom, govoreći za Radiosarajevo.ba.

Nakon što se ponoćka završi tradicija visočkog samostana jeste da svoje sugrađane, koji su zajedno s njima dočekali najveći katolički praznik, počaste delicijama i kuhanim vinom, kako bi zajednički uživali u prijateljstvu i ljubavi koja se kroz godine razvila kod njih.

Tu tradiciju prihvataju svi gosti, a jedan od njih je i Samir Džafić, čovjek koji redovno sa svojom porodicom dolazi na ponoćku, kako bi sa svojim sugrađanima i prijateljima uživao u duhu blagdana.

„Moj motiv dolaska svake godine na ponoćku je podrška prije svega našim sugrađanima, katolicima, a druga stvar koju želim poručiti svojim dolaskom je da svima bude mir jer svaka pozitivna i ispravna vjera propagira mir, blagostanje, ljepotu i sreću“, kazao nam je Samir, koji je tu došao sa svojom kćerkom, te sa sinom i nevjestom.

Naravno, mnogo je i mladih ljudi koji se okupe poslije ponoćke i uživaju u zajedničkom druženju, te je vrlo često da ponoćka bude mjesto gdje se ti ljudi upoznaju, pa kreiraju čvrsta dugogodišnja prijateljstva ili mjesto godišnjeg okupljanja prijatelja koji su se „rasuli“ diljem svijeta.

„Ponoćka mi dosta znači jer se svake godine tu okupim s porodicom i baš je posebna atmosfera svaki Božić i lijepo je okupljanje, posebno ovdje u crkvi sv. Bonaventure u Visokom. Isto tako dosta mi znači što osim katolika na ponoćku dođu ljudi svih vjera, te se osjeti ta lijepa, praznična atmosfera. Ovo okupljanje poslije ponoćke je dosta značajno jer se dosta mladih okupi i imaju mogućnost da se druže, posebno jer su različitih vjera. To je prava prilika da svi vide da nijedna vjera nije prepreka druženju i da neće niko nikom nametati nešto što je protiv njegove volje. Sukobi su nametnuti sa strane, a mi možemo živjeti u miru i zajedno“, kazao je za Radiosarajevo.ba Igor Nikolić, mladi advokat iz Visokog, koji je na ponoćku stigao sa svojom porodicom.

I zaista, ljepota svih blagdana, ma koje vjere, u Bosni i Hercegovini je specifična, svaki na svoj način, ali dovoljno unificirano da bi svi građani ove države zajedno uživali u lijepom suživotu i međusobnoj ljubavi.