Fra Petar, fratar koji je u ratu spašavao reisa Kavazovića: Čudne su bosanske tuge

Čovjek čije je srce ispunjeno raznolikom ljubavlju za sve ljude često je kontaktirao sa važnim ljudima iz bh. politike, obrazovanja i kulture, ali i sa čelnicima vjerskih zajednica kako u Tuzli, tako i u cijeloj BiH. Ne mareći za vjeru i naciju pomagao je svima kada god je to mogao, a cijeli rat fra Petar proveo je u Tuzli, gdje je postao poznat tokom 1993., takozvane „godine gladi“, kada je dovukao uz pomoć „Caritasa“ veliku pomoć koju je dijelio bez razmišljanja svima potrebitima.

Posebno je zanimljiva anegdota da je svojevremeno fra Petar spašavao i današnjeg reisa IZ u BiH Huseina ef. Kavazovića, tadašnjeg tuzlanskog muftiju. Kada je reis Kavazović zarobljen 1993. godine u Konjicu zajedno sa svojom delegacijom, fra Petar je rizikujući svoj život otišao u Konjic kako bi pregovarao sa pripadnicima HVO-a.

"Smatrali su da je muftija važna ličnost i da za njega mogu dobiti više ljudi. Bilo je to kao na pijaci. Traže npr. 150 ljudi za muftiju, a ja im kažem da vojska ne računa tako i da je njima, ako ubiju muftiju ili mu nešto bude, za ovu stranu to može biti čak i plus, a za vas negativno. Ako vi jednog visokog vjerskog službenika ubijete kao zarobljenika, nema od toga ništa. Nego, hajmo mi nešto drugo raditi, hajmo dogovoriti zamjenu", priča fra Petar Matanović.

Ubrzo su nastavljeni pregovori te je HVO pristao na ovakav dogovor, no trebalo je ubijediti i Armiju BiH da pristane. Nakon dugih pregovora, zbog pritisaka iz Sarajeva, otkazana je razmjena zarobljenika, a fra Petar je često prozivan kako je „Alijin fratar“ te je trpio različlite neugodnosti. No, njegovo je zadovoljstvo, kaže, što se reisu Kavazoviću i ostalima ništa nije desilo jer su ostali u žiži interesovanja.

Iako je rat završen, ovaj bivši tuzlanski gvardijan kaže da nije zadovoljan stanjem u kojem se društvo nalazi jer je ostala retorika koja je započela rat i prisutna je na svakom koraku. Ta je retorika, smatra on, posijana duboko u mase i ljude, pa se narod dijeli na "naše" i "njihove".

"Imamo dvije čudne naše bosanske tuge. S jedne strane ne osjećam nijednog čovjeka, a i drugi kada ih pitate 'Imaš li protiv ijednog Bošnjaka ili muslimana nešto', kažu da 'nemaju, ali njihova politika...'. Ili 'Imate li išta protiv Hrvata?'. 'Nemamo, ali njihova politika, o, to je opasno'. Vidim da je u tome problem. Imamo s jedne strane stanovništvo koje je potpuno duhovno unutar skoro jedne duše, a s druge strane imamo političke matrice koje nas tako lome da je to nevjerovatno", zaključuje fra Petar Matanović, te poručuje da je došlo vrijeme da se narodi pomire i da traže pravdu, ali ne u smislu likovanja i radovanja kada je neko osuđen, nego da presude budu pouka budućim generacijama kako se slično ne bi ponovilo, ali i onima koji su osuđeni da shvate gdje su pogriješili.