Legenda o Studencu: Kako je baba iz Prozora pomogla sultanu Fatihu u osvajanju grada

Jedan od najstarijih srednjovjekovnih spomenika u prozorskom kraju je stara tvrđava ispod bosanskohercegovačke planine Makljen koja se nekada nazivala Studenac po obilju lokalnih izvora vode.

Danas strši usamljena kula u kojoj je nekada boravio ban, a kasnije i prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, u čijoj se povelji iz 11. 8. 1366. godine prvi put spominje grad Prozor.

Narod mu je dao ime Studenac zbog toga što je tu zimi hladno zbog snažnih vijavica koje ga ubijaju s Makljena.

U narodu ovog kraja prepričavaju se brojne legende oko ovog grada. Jedna od najpoznatijih narodnih predaja je oko pada Prozora pod osmansku vlast. Naime, zbog svoje nepristupačnosti Osmanlije nisu mogli osvojiti Prozor u prvom naletu 1463. godine.  Iako je samo vojsku predvodio sam Mehmed II poznati kao El-Fatih opsjedanje Prozora je bilo mukotrpno. Stoga je ponudio nagradu za onoga ko mu pomogne zauzeti grad. Prema legendi, ponudila se jedna „baba Dedićka“ koja je savjetovala osvajača kako će pronaći vodovod za grad i prekinuti opskrbu vodom. Ova legenda prenosila se s koljena na koljeno. A navodno obitelj Dedić iz sela Gmića je primala stalnu naknadu iz Turske sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. O tome je svjedočio jedan stanovnik sela Gmića 1962. godine novinaru Oslobođenja. Dimnjačar Jozo Dolić iz Prozora još uvijek čuva članak kako bi uvjerljivije pripovijedao legendu.

U mjestu Paljike iznad Prozora pronađene su 2015. godine vodovodne cijevi za stari grad Prozor, slične onima u Efesu u Turskoj. U obrušenoj zemlji kroz koju je bagerom napravljen put prije više godina, erozijom tla izvirile su cijevi pečene u terakoti. Na samom mjestu na svega tridesetak centimetara dubine pronađeno je 5 komada cijevi s brojnim komadićima. Cijevi su pravilno i kvalitetno urađene te su na jednostavan način spojene. Dužine su 34 cm, a promjer je na užem dijelu 7 cm a na širem 8 cm. Stijenke su čvrste te su s unutrašnje strane kružno nazubljene.

Arheološko područje i ostaci Stare tvrđave u Prozoru proglašeni su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, potvrdili su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Smješten  je na izlazu iz kanjona na jugozapadnom rubu uske kotline u kojoj se nalazi danas centralni dio grada Prozora. Udaljen je od savremenog naselja oko 2,2 km. Utvrđenje se nalazi na stjenovitom vrhu brijega Grad, na neravnom terenu čiji se zadani rub graniči sa kanjonom, iznad i u blizini sastavaka rječice Prozorčice i potoka Kraljevca (ili Krajevca). Nekoliko stotina metara sjeverno od grada po hrptu kose nastalo je podgrađe.

Antički grad na ušću Rame kojeg su seljaci oštetili tražeći zlato

Dolina Rame je oduvijek imala tranzitni značaj. Povezivala je Primorje sa unutrašnjošću Bosne. U prahistorijsko i u antičko doba predio oko rijeke Rame i njenih pritoka je bilo dobro naseljeno i relativno dobro ekonomski razvijeno. U antičko doba predio Rame je bio naseljen Deretinima.

O Starom gradu u Prozoru poznato je jedva nekoliko podataka. Podrobni opis grada nije napisan. Najveći dio areala na kojem se prostirao grad je danas neprohodan, tj. zarastao u gusto rastinje, tako da nije bio moguće provjeriti ni ono malo podataka napisanih o Starom gradu. Prema jednom podatku iz perioda između dva svjetska rata navodi se da na gradu ima mnogo ruševina od zidova, ali su zatrpane.

Prozor je bio administrativno-teritorijalni centar župe Rame, koja se spominje u XII vijeku u Ljetopisu Popa Dukljanina, u oblasti Podgorja. Grad Prozor je štitio prilaz župi Neretvi i župi Uskoplje. 

U julu 1430. godine kralj Tvrtko II je bio “sotto Prozor’’, a tu su ga našli i dubrovački poslanici 11. februara 1433. godine. 

Za učinjene usluge u ratu protiv Turaka, daruje ugarski kralj Matijaš Korvin 1463. godine Vladislavu Hercegoviću, uz ostale gradove i krajeve, i “castrum Prozor iz Rama’’.

Prozor je imao značajno podgrađe. Sam grad se nalazi na lokalitetu Gradina, relativne visine iznad naselja oko 300 metara, s južne strane, gdje mu se i danas vide ostaci. 

Utvrđenje srednjovjekovnog burga Prozora predstavlja vrlo rijedak primjer kule i obora koji nisu međusobno povezani bedemima. 

Na najvišoj koti stajala je stražar-kula pravouglog tlocrta, sa stranicama 10,7 x 9 m. Obor se nalazio nešto niže na zaravni vrha brijega, koji je omogućio izgradnju dosta pravilnog pravougla veličine oko 40 x 20 m. 

Ulaz u kulu nalazio se na južnoj strani, a ulaz u obor na sjevernoj strani. Rastojanje kule i obora bilo je 9,8 m. Prilaz, nasuprot postavljenim kapijama, branjen je sa kule kroz puškarnice i s drvene galerije sa unutrašnje strane bedema obora. Kula je imala vrlo debele zidove, čije tačne mjere sada nije moguće utvrditi, jer je kula posve zatrpana. Međuspratne konstrukcije su bile od drveta. 

Zidanje je tipično za gradove u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, sredina zida je od kamena lomljenika, a vanjska i unutrašnja strana je od pritesanih manjih klesanaca u horizontalnim redovima. 

Zbog svoje prirodnogeografske orijentacije prema srednjoj i sjevernoj Dalmaciji i uspostavljenih trgovačkih veza sa tamošnjim gradovima, Splitom, Trogirom, Šibenikom i Zadrom, postoji dosta sačuvanih podataka u Državnom arhivu u Zadru o trgovcima iz Prozora koji su poslovali u spomenutim gradovima. Na osnovu toga možemo promišljati da je podgrađe Prozora bilo veoma razvijeno i da je spadalo u red razvijenijih bosanskih srednjovjekovnih gradskih naselja. 

O srednjovjekovnoj prozorskoj trgovini najviše izvornih podataka nudi sačuvani arhivski materijal Splitskog arhiva u Državnom arhivu u Zadru. 

Po svojim dimenzijama utvrđenje Prozora pripada srednje velikim u srednjovjekovnoj Bosni. Ruševine ne omogućavaju utvrđivanje stilskih obilježja. Potrebna su arheološka istraživanja, arheološka konzervacija i uklapanje ostataka burga u savremeni gradski organizam Prozora.

Kako su naveli iz Komisije za Radiosarajevo.ba, vanjsko zidno platno na detaširanoj kuli je dosta stradalo. Najgornjeg nivoa kule više nema. Mjesto ulaza u kulu je dosta uništeno. Kula je teško pristupačna.

Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba. 

Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.