Kristijan Iličić: Islamski svijet je mnogo topliji i drugačiji nego što ga zamišljamo
Najpoznatiji regionalni travel blogger Kristijan Iličić nedavno je posjetio ratom pogođenu Siriju i ispunio obećanje koje je dao samom sebi prije dvije godine.
Više o tome, kao i o svojim pustolovinama i iskustvima, jedini Hrvat koji je posjetio svih 197 zemalja svijeta otkrio je u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba.
Priča iz prve ruke
Radiosarajevo.ba: Kristijane, nedavno ste bili u novom posjetu Siriji, odakle ste s javnosti podijelili neke zaista potresne prizore. Zbog čega ste se odlučili vratiti tamo, baš u ovom vrlo opasnom trenutku i kakvo je to iskustvo bilo za Vas. Možete li nam djelimično približiti to kroz šta prolazi taj narod?
Briga o prekodrinskim drugarima: Aleksandar Vučić najavio 'katastrofu' ako dođe do hapšenja Dodika
Iličić: Prije dvije godine sam posjetio Siriju, oduševio se gostoljubivošću i divnim karakterom Sirijaca, oduševio se povijesnim lokalitetima koji su kolijevka i antike i kršćanske kulture i islama… Obećao sam samom sebi da ću se vratiti.
Ovo je vrlo nestabilno vrijeme za Siriju, ali i cijeli svijet se trese. Situacija je u Siriji izrazito kompleksna i tamo sada niko ne putuje, a ja sam smatrao da je to idealna situacija da je opet posjetim. Htio sam vidjeti na svoje oči šta se događa i donijeti priču iz prve ruke. Ono što me je pokretalo mnoge godine pokreće me i sada – želim pričati dobre priče, otkrivati stvarnost iza raznih medijskih zavjesa. To i ljubav prema Siriji vratili su me u zemlju koja je trenutno vrlo opasna.
Kristijan Iličić u Alepu: Pogledajte snimak iz zraka sirijskog grada starog više od 4.000 godina
Kad me pitate kroz što prolazi taj narod – mislim da je to prava golgota. Izvijestio sam o zatvorima, mučenjima, o razornim posljedicama građanskog rata, o padu Assada i novom vođi za kojeg se ne zna je li novi diktator i šta je. U svijetu kakav je danas to je postalo jako relativno, vidimo da svakoga nazivaju diktatorom. Amerika će rado pregovarati sa svakim ko joj ide niz dlaku i ispunjava njene ciljeve, tako da ne znamo šta će biti sa Sirijom. Daleko je još mir. Jako je puno ljudi koji traže osvetu za sve što je Assad napravio, puno je ogorčenih, puno je i oružja posvuda. Narod je uglavnom izmučen, neki više nemaju ništa, niti krov nad glavom, neki su pobjegli na Zapad iz kojeg ih tjeraju nazad. Zaista prolaze golgotu. A opet, na ljudskoj razini, u osobnim susretima, nailazio sam uglavnom na gostoprimstvo i vidim da se ljudi i dalje nadaju nečem boljem. Nada doista umire posljednja.
Radiosarajevo.ba: Niste skrivali oduševljenost islamskim svijetom, odnosno arapskim zemljama koje ste posjetili. Čime Vas je ta kultura dojmila i po čemu se ona razlikuje od ostalih?
Iličić: Iako sam uvijek bio otvoren za nova iskustva, jedan dio mene je možda ipak malo gledao na taj svijet onako kako su ga opisivali u zapadnim medijima. Jednom kad sam došao tamo i razmaknuo tu zavjesu, shvatio sam da je realnost sasvim drugačija. Nisam naišao "isključivo na teroriste", nije me sažgao pakleni oganj, nego sam susreo ljude meke naravi, susretljive, gostoljubive… Kad tome dodate cijelo to ozračje bliskoistočnih tržnica, raskošnih džamija, taj neki šarmantni haos na ulicama, povijest koja je toliko odredila i Zapad kroz osvajanja Aleksandra Makedonskog, kroz neka ranokršćanska zbivanja na tim prostorima, jasno je da sam se oduševio. Kultura me je oduševila prije svega svojom gostoljubivošću koja joj je urođena još od onih davnih dana trgovanja na putu svile, oduševila me je egzotikom hrane, drugačijim ritmom života.
Kad me pitate po čemu se razlikuje od ostalih dosta je to uočljivo sa stajališta nas sa Zapada. Mi tako uopće ne živimo kako žive ljudi na Bliskom istoku. Ali je recimo zgodna usporedba s budističkim zemljama, s Jugoistočnom Azijom na primjer. I tamo je sve šareno, egzotično, drugačiji hramovi i bogomolje, drugačija hrana, užurbanost i šarmantni haos tržnica… Ono u čemu se Bliski istok najviše razlikuje od Azije je – religija. Islam je striktniji, žene su više skrivene, ima dosta onoga šta se smije, a šta ne smije. Putujući islamskim državama ipak moram više paziti, moram imati lokalnog fiksera. Osobno nisam nailazio ni na kakve prepreke, ali tu treba biti i realan i reći jasno da sam ja muškarac koji je putovao tim zemljama.
Recimo, Afganistan me je jako oduševio, vodio sam i svoje grupe tamo, vodio sam suprugu tamo i vidjela je neke stvari poput nacionalnog parka Band e-Amir, ali već godinu dana iza toga je pristup ženama tom parku bio zabranjen. Države Bliskog istoka su drugačije po toj svojoj striktnosti. No, izvještavajući iz njih išao samo od svojih iskustava, a ona su u dodiru s običnim čovjekom bila jako ugodna.
Radiosarajevo.ba: Jedan ste od rijetkih sretnika koji su uspjeli posjetiti svih 197 zemalja svijeta. Kakav je osjećaj sada kada ste kompletirali taj veliki poduhvat i koliko to mijenja Vašu percepciju po pitanju putovanja. Postavljate li pred sebe neke druge izazove?
Iličić: Osjećam se posve realizirano, obogaćeno, napunjeno iskustvom koje mi niko ne može oduzeti i taj osjećaj me sada pogoni da radim neke nove priče i da pomičem granice na nekim drugim poljima koja su usko vezana za putovanja. Nisam u varijanti da sam "sve vidio i doživio", smatram da me putovanja i dalje mogu iznenađivati, obogaćivati i donositi nove sadržaje, veselim se pričanju novih priča.
Radiosarajevo.ba: Od svih tih zemalja, vjerujemo da je bilo dosta onih koji su na Vas ostavili poseban dojam, ali i onih koje ne pamtite po dobrom. Koja su to mjesta gdje ćete se uvijek rado vraćati, a koja ne želite ponovo vidjeti?
Iličić: Vraćat ću se uvijek u svoju drugu domovinu Tajland, u zemlju gdje sam stekao prijatelje i koju sam neizmjerno zavolio – Venecuelu. Vraćat ću se i na Bliski istok kako god će mi prilike dopuštati. Vraćat ću se i u mnoge druge zemlje, jer je doista malo onih koje bih sada zaobilazio. Imao sam poteškoće po Africi, osobito zapadnoj Africi. Ima država tamo u koje neću žuriti da se vratim.
Nova knjiga
Radiosarajevo.ba: O cijeloj toj avanturi ste napisali i knjigu "Jedan san, tisuću priča", gdje ste objedinili životni put i stvari koje su vam se događale. Kako je bilo ponovo prolaziti kroz sve to u glavi i koja je to glavna poruka koju ste željeli poslati?
Iličić: Knjiga je nastajala četiri godine, paralelno s mojim putovanjima, prisjećao sam se samo one rane faze iz mladosti, prisjećao sam se nekih poslova i možda prvih putovanja, ali ostalo sam pisao gotovo pa u realnom vremenu i rado sam se vraćao tim sadržajima. Nisam knjigom obuhvatio svih 197 država niti sve što sam prošao jer bi imala više od hiljadu stranica. Htio sam napisati samo one neke najvažnije stvari kojima bih mogao objasniti sebe, ali i dati ljudima odgovore na neka pitanja koja su mi uvijek iznova postavljali. Tako sam to zamislio.
Htio sam da vide šta je potrebno da počneš tako putovati kao ja i živjeti od toga. Šta je iza kulisa, koja su odricanja, ali i nagrade. Htio sam da vide da zapravo nisam "pao u to s neba" niti da mi je iko to omogućio. Prvo, rodio sam se tim porivom u sebi, s ljubavlju prema putovanjima. Drugo, godinama i godinama sam marljivo radio da bih danas bio tu gdje jesam. Knjiga je trebala odraziti to. Nisam sve pokrio, a kako se sada pokazalo da se ljudima knjiga svidjela, a već su krenula i pitanja kad će druga knjiga, razmišljam o tome da se primim i druge. Iako, sad će biti nešto teže, jer sad ću se morati vraćati u nešto što sam kompletirao i već krenuo u nešto novo. Svakako neće biti isto kao kad sam pisao prvu knjigu bez ikakvog pritiska.
Radiosarajevo.ba: Koliko ste kroz Vaše putovanje imali priliku upoznati Bosnu i Hercegovinu i kakav turistički potencijal ona posjeduje?
Iličić: Upoznao sam one dijelove gdje je ili Andreina (supruga op.a.) porodica ili neki moji poznanici i porodica. Hercegovinu, Cazinsku krajinu, Sarajevo naravno, Tuzlanski kanton… Gdje god sam došao odlično su me ugostili, velika srdačnost, puno truda da se od te zemlje napravi atraktivna turistička destinacija. Bosna i Hercegovina je zemlja bogate povijesti, u nju su utkane povijesti i priče i država koje je okružuju, svi smo mi nekako i u njoj.
Puno je tu našeg nasljeđa, naših tragova. Ona je zanimljiva svakom, što s povijesnog gledišta, što zbog predivne netaknute prirode, golemog bogatstva šume, voda, hrane, običaja. Pravi biser tako blizu svima nama. Turistički potencijal je golem, ljudi jesu spremni za rad na tome, samo da se politika ne umiješa ni u šta i ne bi trebalo biti problema. Prosperitet zajamčen.
Radiosarajevo.ba: Koji je najbolji savjet za one koji žele krenuti nekim Vašim putem ili pak posjetiti što više mjesta? Je li moguće uskladiti vrijeme i novac?
Iličić: U knjizi sam izdašno pisao o tome, ostaje sve na onome: "Ko hoće, nađe način. Ko neće, nađe izgovor". Nisam ni ja stalno ovako putovao. Imao sam radno mjesto na kojem sam morao biti, godišnje sam mogao sastaviti u komadu tri sedmice godišnjeg, ostalo sam krpao produžene vikende i blagdane. To je što se vremena tiče.
Danas je nešto lakše, jer je normalno raditi iz daljine, normalno je biti digitalni nomad, osobito ako ste u takvoj branši da možete tako raditi. Ne treba vam brutalno puno novaca da biste putovali, ali treba vam novac. Morate imati nekakav izvor prihoda. I onda, naravno, ono što je važnije i od stavke vremena i od stavke novca – želju da vidite i upoznate svijet. Morate znati zašto nešto radite. Nećete nikada biti sretni ako nešto radite jer je to radio neko drugi i njemu je ispalo uspješno. Jedini dobar razlog za putovanja je ako duboko u sebi osjećate želju za putovanjima, ako je to nešto vaše, autentično. To je savjet koji dajem i koji uvijek ponavljam.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
