Krenula je nova sezona: Kupate se na vlastitu odgovornost, šta uraditi prilikom utapanja?

"Pronađeno tijelo u rijeci", "Utopio se mladić", "Tragedija na kupalištu", samo su neki od naslova koji svake godine nakon što krene ljetna sezona kupanja i drugih razonoda na vodi pune stupce crne hronike u Bosni i Hercegovini.

Ovaj problem nije zaobišao ni druge zemlje. Svake se godine u svijetu utopi najmanje 236.000 ljudi!

Utapanje je jedan od 10 vodećih uzroka smrti djece i mladih u dobi od jedne do 24 godine, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Javnost u Bosni i Hercegovini u relativno kratkom periodu već je bila svjedok tragedija, a posljednja se dogodila u nedavno na gradskoj plaži, odnosno rijeci Velika Usora kod Teslića, gdje se utopio V. V.

Samo se priča

"O ovom problemu se samo priča kada se nešto dogodi. Ništa se u biti planski i sistematski nije uradilo po ovom pitanju, kaže na početku za portal Radiosarajevo.ba Goran Mitrić, dugogodišnji instruktor spašavanjna na vodi i pod vodom Interventne spasilačke službe (ISS) Mostar.

Prema njegovim riječima, poražavajuća je činjenica da još uvijek ništa nije regulisano ni zakonski, čak i kada govorimo o takozvanim uređenim plažama i kupalištima. O "divljim" da i ne govorimo. Drugim riječima, u Bosni i Hercegovini kupate se - na vlastitu odgovornost!

"U cijelom svijetu uređena kupališta imaju obavezu zakonsku da organizuju spasilačku službu i nije dozvoljeno kupanje bez spasilaca. Treba raditi na edukaciji omladine, pogotovo djece, jer najveći problem kod utapanja je - neznanje", naglašava Mitrić.

U našoj domovini bilo je i pomalo suludih slučajeva, jer čak i neplivači budu odvažni i ulaze u vodu, pa čak i brze rijeke, što vrlo često rezultira tragedijom.

"Mi smo zemlja puna apsurda. Imamo neplivače koji ulaze u vodu, a onda imamo i bezbroj situacija u kojima neplivač pokušava da pomogne neplivaču pa onda često čujemo da su obojica potonuli. Imamo "more" takvih besmislenih situacija, ali mi smo, nažalost, takvo društvo i ne učimo ništa", priznaje Mitrić.

Na naše pitanje šta savjetuje građanima ukoliko se nađu u situaciju da vide kako se neko utapa, Mitrić je bio decidan. Na hrabre poteze - zaboravite!

"Mi stalno govorimo i na treninzima spašavanja - zadnja opcija je da plivač ide na neplivača. Prije toga treba iskoristiti sve moguće opcije - nešto mu dobaciti, nešto što pluta, zvati ga da pokuša prići obali, pokušati mu dodati granu ili neki drugi predmet, približit mu se s nekim plovilom... Dakle, zadnja opcija i meni kao spasiocu je da priđem nekom ko se utapa. Takva osoba vas ne vidi kao čovjeka već kao plutajući predmet koji će zgrabiti i sve će učiniti da ostane živa, a šta će biti sa onim koji ih pokušava spasiti, njima je nebitno!".

Kategorizacija tekućih voda

I sami plivači nekada nastradaju, jer podcijene vode, pogotovo "divlje" rijeke. Ipak, i kod plivača naš sagovornik ponovo ističe samo jednu stvar - neznanje!

"Postoji kategorizacija tekućih voda. Mi smo u Bosni i Hercegovini, tako da kažem, napravili "babarogu" od vode, a ona to u biti nije. Osnovni problem je - neznanje. Voda koja stoji, a to su su močvare, bazeni i mora, ona je bezopasna za plivače. Tekuća voda pravi probleme. Ljudi zamišljaju da ih je nešto povuklo, spominju potopljene objekte ili kuće... To su sve praznovjerja, a ustvari problem je neznanje. Treba krenuti od škole, djeci objasniti šta znači tekuća, a šta stajaća voda, ukazati na objektivne opasnosti koje se nalaze na vodi i pod vodom i onda bi bilo sve puno drugačije, kaže Mitrić i na kraju dodaje:

"Ovu priču pričamo već 20 godina i bojim se da ćemo još 20", zaključio je Mitrić.