Kraj etničkog modela | Bećirović: BiH mora izabrati građansku budućnost

Ako bi presude Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) bile u potpunosti implementirane, Bosna i Hercegovina bi napravila historijski iskorak - od države konstitutivnih naroda ka modernoj građanskoj demokratiji kaže u izjavi za portal Radiosarajevo.ba prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.

Diskiminacija građana BiH

Bosna i Hercegovina već gotovo tri decenije živi u paradoksu - ima tri predsjednika, dva entiteta i tri naroda koji se međusobno nadglasavaju, umjesto da se nadopunjuju. Sistem koji je zaustavio rat postao je glavni razlog političke blokade.

Svaka odluka može biti zaustavljena "vitalnim nacionalnim interesom", a svaki kompromis postaje "izdaja".

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

"Taj proces nije samo pravno-tehničko pitanje, već duboko političko i identitetsko pitanje, koje zahtijeva novi društveni dogovor i zrelu političku volju unutar zemlje, ali i odlučniju ulogu međunarodne zajednice. Prije svega, riječ je o presudama kao što su 'Sejdić-Finci' (2009), 'Zornić' (2014), 'Pilav' (2016) i 'Šlaka' (2016), koje nalažu da Bosna i Hercegovina mora omogućiti svim građanima, bez obzira na etničku pripadnost, da se kandiduju za najviše državne funkcije –Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH", podsjeća profesor Bećirović.

Trenutni ustavni okvir, zasnovan na Daytonskom mirovnom sporazumu, diskriminiše "Ostale" –
koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati), dakle, građane
Bosne i Hercegovine.

"A nezvanično 'Ostalih' je skoro petina stanovništva, odnosno osoba miješanog etničkog
porijekla, što premašuje broj Hrvata u BiH, i zbog toga se žestoko suprotstavljaju akademik
Dragan Čović i HDZBiH, ali i vrh Republike Hrvatske", dodaje.

Prelazak na građanski princip

Kada bi Bosna i Hercegovina zaista dobila priliku za istinske "evropske vrijednosti", država bi se pomjerila od etničkog modela upravljanja prema građanskom sistemu jednakih prava.

"To bi značilo redefinisanje konstitutivnosti naroda i afirmaciju individualnih prava iznad kolektivnih etničkih. Bilo bi nužno izmijeniti Ustav BiH (Aneks IV Daytonskog sporazuma), jer diskriminatorne odredbe o etničkoj pripadnosti u Predsjedništvu i Domu naroda BiH direktno proizlaze iz ustava. To bi otvorilo proces ustavne reforme, koji se u BiH godinama izbjegava. Implementacija bi smanjila moć etničkih partija koje opstaju zahvaljujući etno-teritorijalnoj podjeli", pojašnjava profesor Bećirović te dodaje:

"Uspostavio bi se sistem koji više naglašava politički program i odgovornost, a ne etničku
pripadnost. Evropska unija već dugo insistira da je implementacija ovih presuda preduslov za
napredak ka punopravnom članstvu. Njihovo sprovođenje bi značilo konkretan dokaz da BiH
poštuje vladavinu prava i evropske vrijednosti. S druge strane, implementacija je naišla na
snažan otpor onih koji profitiraju iz statusa quo — posebno etničkih stranaka koje se boje
gubitka privilegovanog položaja u sistemu. Zato je svaka reforma u BiH do sada zapinjala
upravo na političkoj volji."

A ima li političke volje da se država pomjeri od etničkog kompromisa ka građanskom principu?

"Bosna i Hercegovina se nalazi između dvije paradigme: etničke realnosti koja održava krhak mir i kratkoročnu stabilnost, ali cementira podjele, i građanskog ideala koji jedini može osigurati dugoročnu stabilnost i evropsku budućnost zemlje.

Za prelazak na građanski princip neophodna je politička hrabrost, međunarodna podrška, ali i promjena društvene svijesti — da se lojalnost državi i zajedničkim institucijama postavi iznad etničkih linija. Veza između pojedinca i države je državljanstvo, a ne etnička, vjerska ili kakva druga pripadnost."

Etničke stranke žele ovaj sistem

Trenutni ustavni poredak BiH zasniva se na etničkom kompromisu proizašlom iz Daytonskog mirovnog sporazuma (1995), koji je zaustavio rat, ali je istovremeno institucionalizirao etničku
podjelu.

"Taj model funkcioniše na principu konstitutivnosti tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i pariteta između entiteta, dok su građani koji se ne izjašnjavaju etnički — ili pripadaju 'ostalima' - u političkom smislu marginalizirani. U praksi, političke elite u BiH ne pokazuju stvarnu volju za napuštanje etničkog modela. Razlog je jednostavan: postojeći sistem garantuje njihov opstanak na vlasti kroz kontrolu 'svojih' biračkih tijela", smatra.

Etničke stranke (SNSD, HDZBiH, SDA) imaju koristi od statusa quo jer im etničke tenzije omogućavaju mobilizaciju birača i očuvanje monopola.

"Građanske i multietničke opcije (Demokratska fronta, SDP, Naša stranka, Platforma za progres i druge) zagovaraju reforme u pravcu građanskog modela, ali njihova politička snaga i institucionalni uticaj još uvijek nisu dovoljni da izazovu promjenu ustavnog okvira. Međunarodna zajednica, iako deklarativno podržava građanski koncept, u praksi često pristaje na 'minimalni konsenzus' među etničkim liderima kako bi očuvala kakvu-takvu stabilnost, što je pogrešan pristup", ističe profesor Bećirović.

Europska budućnost BiH

Pomjeranje ka građanskom modelu značilo bi duboku transformaciju sistema: promjenu Ustava
BiH.

"Posebno odredbi o izboru Predsjedništva i Doma naroda BiH, redefinisanje pojma konstitutivnosti naroda u korist individualnih građanskih prava, reformu izbornog sistema kako bi svaki glas imao jednaku težinu, promjenu političke kulture — od etničkog ekskluzivizma ka odgovornosti i programskom takmičenju stranaka. Takav pomak bi u suštini značio 'drugi Dayton', odnosno novo društveno-političko redefinisanje države", navodi sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Evropska unija već godinama insistira, još uvijek nedovoljno, da implementacija presuda
Evropskog suda za ljudska prava i jačanje građanskog modela predstavljaju uslov za napredak
BiH ka članstvu u EU.

"Ustavna reforma je važna i zbog ulaska u NATO, posebno sistema komandovanja nad Oružanim snagama BiH. Međutim, unutrašnja blokada i različite interpretacije pojma 'građanskog' (uglavnom neopravdan strah hrvatske i srpske politike od majorizacije) predstavljaju najveću prepreku. Bez šireg konsenzusa i posredovanja međunarodnih aktera teško je očekivati korjenite promjene, koje su ipak nužno potrebne za sveopšti napredak i budućnost BiH", zaključuje Bećirović.