Konji s ranča "Zelena dolina" kod Prnjavora nižu nagrade

Zbog ljubavi prema životinjama, danas se njegov ranč proteže na 90 dunuma zemljišta, a na tom prostoru uživa 35 konja, 400 ovaca, desetak krava i teladi, te nekoliko koza, kokoške, patke, kao i nekoliko pasa koji pomažu čobanima.

U Iriškićevom ranču osim njegove porodice uživaju i brojni posjetioci kojih je najviše tokom ljeta, ali, prema Mihadovim riječima, rijetki su dani da neko ne dođe.

Mihad Iriškić i članovi njegove porodice, supruga i dva sina vole sve životinje, ali oduvijek su najviše voljeli konje. Konji, za koje kažu da su izuzetno dobri, redovno učestvuju na takmičenjima - štraparijadama i fijakerijadama, a redovno osvajaju i nagrade. U "Zelenoj dolini" uzgajaju se lipicaneri te hrvatske pasmine hladnokrvnjaci i posavci.

Mihadovi sinovi s porodicama sada žive u Banjaluci, ali svaki vikend redovno dolaze do ranča i pomažu u svemu što je potrebno uraditi kako bi se održavao jedan ovakav ranč.

Mihad Iriškić je po zanimanju mesar, kao što je bio i njegov otac, i u ovom poslu je gotovo 40 godina.

"Poljoprivreda je ono što se kaže usput, ali, eto, imamo tih životinja dosta zato što ih volimo, nemamo neke sreće u tome, ali, eto, držimo ih samo što volimo. Da sad država nešto pomogne, bilo bi daleko lakše, bolje. Puno se radi, imamo zaposlenih pet-šest radnika. Problem je naći radnike i najvjerovatnije da ćemo morati i smanjiti. Ne bismo mi smanjivali. Mi bismo čak i povećali, ali samo zato što nema dovoljno radnika bićemo prisiljeni da to smanjimo", kazao je Iriškić.

Istakao je da, osim što je teško pronaći radnike, još teže je naći one koji kvalitetno rade svoj posao.

Na njegovom ranču većina ovaca svakodnevno se pušta vani, osim onih koje su se ojagnjile, pa sa mladuncima provode dane pod krovom, dok jagnjad ne ojača.

Objasnio je da od opštine za 400 ovaca za godinu dana dobije oko 2.200 KM što nije dovoljno samo za vakcinaciju i liječenje svih tih životinja, dok za konje i krave ne dobija ništa.

"Sve države u okruženju daleko više daju za poljoprivrednike, za poljoprivredu i stočarstvu. Eto, naprimjer, prva susjedna država, Hrvatska, oni daju 1.000 KM za jednog konja - mi ne dobijemo ništa. Osim toga, država im daje hiljade i hiljade dunuma zemljišta, po čitavo ljeto do zime su na paši i treba im manje hrane, a mi to ne možemo ostvariti. Eto, kod mene ima državne zemlje, tražio sam nekoliko godina, obećavali su, drugi dobiju i ne plaćaju, a ja bih platio i ne mogu dobiti", kazao je on.

Ukupno, sa 90 dunuma na kojima se proteže ranč Iriškić posjeduje oko 300 dunuma zemlje, a, osim toga, obrađuje i tuđe, dok mu komšije daju svoje zemljište besplatno na korištenje. Oko 90 odsto potrebne hrane poroizvodi sam, sijena nekada bude i viška, a žitarice dokupi ukoliko ne proizvede dovoljno.

Uspijeva si priuštiti desetak dana odmora godišnje, a, kaže, da ovakvom ranču posao počinje rano ujutro kada se sve životinje hrane, poje i čiste se štale i tako više puta tokom dana.

Kroz Iriškićevo imanje protiču dvije rječice, što mu olakšava napajanje životinja kada su vani jer im je voda lako dostupna. Čak i tokom zimskih dana kobile na ovom ranču većinu dana provode na otvorenom, a pošto ne mogu da pasu, uglavnom se igraju. Takmičarski konji za štraparijade su, prema riječima Iriškića, velika obaveza i za njihove pripreme za takmičenja postoje brojne obaveze. Da bi bili spremni za jedno takmičenje, moraju svaki dan da pređu po 10, 15 kilometara kako bi imali kondiciju za dobre rezultate. Štraparijade su sve popularnije manifestacije koje se održavaju širom BiH, na kojima se konji u različitim kategorijama takmiče u brzini vučenja klada određene težine. Iriškić kaže da u zavisnosti kakva je organizacije na ovakvim događajima bude od 1.000 do 10.000 posjetilaca, a svake godine, pošto konje vole i odrasli i djeca, broj prosjetilaca raste.

U kući porodice iriškić posebno mjesto zauzimaju trofeji osvojeni na prethodnim fijakerijadama i štraparijadama. Mihad je posebno ponosan na pehar iz 2016. godine kada je imao najviše pobjeda i najljepše konje.

"Ako imate dobre konje i ako su stalno u prva tri, četiri mjesta, ti konji se mogu sami održavati, zaraditi si hranu i radnike. Ako nema rezultata, onda vas nema nigdje - morate finansirati", kazao je on.

Njegov ranč idealan je za djecu kako bi bolje upoznali brojne domaće životinje, a osim odraslih ljubitelja konja koji dolaze i da jašu, upravo djeca su najčešći posjetioci.

"Dolaze djeca iz škola, studenti iz Banjaluke, a jedna humanitarna organizacija iz Doboja dovede po 100-200 djece iz cijele BiH na cjelodnevni izlet i mi onda provozamo djecu fijakerima, a, osim toga, imaju organizovane igre, muziku, hranu i piće", kazao je Iriškić.