Jugoslavija je imala jednu od najvećih fabrika igračaka na svijetu

Posjeta jednoj od najvećih fabrika igračaka na svijetu može biti najljepši događaj za one koji vole igračke i zabavu.

Reporter "Kekeca" u februar 1979 godine imao je to zadovoljstvo, a podsjećanje na tak tekst donosi Yugopapir:

Tekst donosimo u nastavku:

„Nemojte reći da smo najveća fabrika na svijetu“, kazao je šef marketinga "Mehanotehnike" iz Izole, Bogdan Orel.

„Mi smo svakako jedna od deset najvećih fabrika na svijetu. Ulazimo u "fabriku dječjih snova", pa se usuđujemo da to glasno kažemo.

„Nismo mi samo fabrika "dječjih snova", ispravlja nas Igor Kralj koji se bavi propagandom.

„Naša fabrika proizvodi veliki broj igračaka za odrasle. To su takozvane hobi igračke (električni vozovi, modeli automobila) koje su tražene u celom svijetu. 
Pronalazimo podatak da sa "Mehanotehnikom" sarađuje preko 70 zemalja iz cijelog svijeta! Ako znamo da među najveće proizvođače igračaka spadaju Hong-Kong, Amerika i Njemačka onda će mnogo značiti kad kažemo da baš ove zemlje najviše traže igračke iz Izole. Otvaramo neka prispjela pisma i čitamo (na raznim jezicima): "Igračke "Mehanotehnike" su vrlo kvalitetne ... Naša djeca ih rado kupuju ... Zato vas molimo ... I tako dalje ..." Pisma su iz Irana, Japana, Novog Zelanda, Australije, Singapura, Egipta, Kuvajta, Hong-Konga, Indije, Kube, Konga, Argentine, Venecuele... Sa svih kontinenata, pa čak i sa Arktika (Grenland). 

Danas, poslije 26 godina postojanja, ova fabrika ima u proizvodnom programu izradu preko 400 raznih igračaka, a nekada je to bila zanatska radionica sa desetak radnika koji su započeti kompletima "Konstruktora". "Štancovali" su ih i bojili, da bi naša djeca mogla da imaju lijepu i korisnu igračku. Tako su počeli, a danas fabrika ima preko 1.600 radnika i prostire se na prostoru na kome bi moglo da se izgradi nekoliko stadiona. S njom se mogu uporediti samo najveće fabrike igračaka na svijetu kao što su "Lego", "Merklin", "Demuza", "Matel", "Revel", "Mečboks" ...

„Nemojte da nas poredite“, kažu u "Mehanotehnici".

„Mi smo jedna od rijetkih fabrika igračaka koja ima vrlo širok i raznovrstan program. Velike fabrike u svijetu se opredjeljuju samo za jednu, ili nekoliko igračaka. Tako postaju poznate. Mi smo zadržali cijeli naš program od preko 400 raznih igračaka. Veliki događaj za ovu našu fabriku je svakako Sajam igračaka u Nirnbergu (svake godine se održava u februaru) na kome se vrlo teško može dobiti izložbeni prostor, jer se prijavi i izlaže preko 5.000 svjetskih firmi i fabrika. Za tu priliku "Mehanotehnici" je bilo obezbijeđeno vidno mjesto, jer joj to mjesto u svjetskoj proizvodnji igračaka pripada.

Pitamo koju novu igračku su predstavili svijetu?

„To su modeli automobila ("Safari", "BMW") u srazmjeri 1:16, koji su pokretani radio putem. U Nirnbergu je takođe veliko interesovanje izazvao i " Mehanotehnikin" prvi teledirigovani brod. To su savremene igračke koje se u svijetu mnogo traže, a mi smo ove godine s njima izašli na tržište.
Zanima nas kako izgleda taj neobičan sajam i dobijamo još čudniji odgovor:
„Na taj sajam ne mogu da ulaze posjetioci i djeca. On postoji samo za trgovce iz cijelog svijeta, koji se tu susreću, ugovaraju i trguju igračkama.

Da li može po broju igračaka koje "Mehanotehnika" plasira na tržište, da se dođe do podatka o najtraženijoj dječjoj igrački?

Ne može, odgovaraju stručnjaci, jer ti podaci nisu pravi pokazatelji. Ipak, evo nekih brojeva o godišnjoj proizvodnji igračaka u Izoli:

• 1.600.000 električnih telefona

• 500.000 flipera

• 1.000.000 lokomotiva...

Te šivaće mašine (koje šiju), " Konstruktori", autopiste, automobili (među kojima poznati model "Safari"), tu je još mnogo korisnih igračaka ... Među anegdotama pronalazimo i ovu: jedan trgovac došao u fabriku, pa zamolio da se posluži telefonom. Pošto je dobio odobrenje nije znao kojim od dva (na stolu) da se posluži? Jedan je bio pravi, a drugi igračka! Inostrano tržište je zabilježilo i ovaj svojevrstan uspjeh "Mehanotehnike": ona proizvodi 70 vrsta električnih željeznica (neke među njima i puše iz odžaka, kada idu) i isto toliko raznih vagona ... Prošle godine "Mehanotehnika" je kupila cijeli program poznate njemačke firme "Anker". Tako neke njihove igračke "liče" na inostrane (bar u našim mjerilima shvatanja).

Pitamo u kom kraju Jugoslavije deca igračke najviše vole?

„Vole ih sva naša deca i vole sve igračke“, odgovara Bogdan Orel.
„ Znam da će vas zanimati podatak u koliko se jugoslovenskih prodavnica prodaju igračke. To ne mogu da vam kažem, ali znam da poslujemo sa preko 600 kupaca a svaki među njima ima svoje prodavnice. "Mehanotehnikine" igračke cijenjene su u svijetu. Tako su "fliper" iz Izole kopirale poznate fabrike igračaka iz Japana i Hong-Konga.

Stručnjaci se dive električnim telefonima (šest tipova) s oznakom "Made in Jugoslavija", jer se njima može razgovarati i na razdaljini i na 1,5 km. Električne lokomotive i vagoni se nalaze na spisku najuspjelijih kopija pravih velikih vozova, pa su najcjenjenije igračke odraslih.

Pitamo za novu igračku koju pripremaju. Odgovaraju nam na pitanje i mole nas da ne objavimo ovu njihovu tajnu jer...

„ Ako odamo tajnu, odmah se na svijetu (među oko 100.000 proizvođača igračaka) pronađe neko ko ideju ostvari prije nas. A to bi bila velika šteta za "Mehanotehniku", jer, recimo, alat za fliper nas je koštao pola milijarde dinara“.

Onda doznajemo još nešto: i igračke imaju svoju modu. Tako se dogodi da neka TV serija postane popularna, pa djeca traže Jogija, ili Kalimera, ili neku drugu ličnost. Ponekada i neka popularna pjesma, pevač ili događaji (sportski) izbace u "modu" novi lik igračke.

Pitamo da li je igračka kod nas skupa, a "Mehanotehnika" iznosi podatke o cijenama njihovih najtraženijih igračaka u Njemačkoj, Americi, Italiji i Francuskoj i uvjerava nas da su takve iste igračke kod nas jeftinije za 15 do 30%.

Onda obilazimo sve te duge radne hale i gledamo kako se sa tekućih traka i iz mašina rađaju lepe privlačne igračke s kojima poželimo da se igramo ...

„I odrasli vole da se igraju", kazao nam je jedan ljekar.

"Samo, stariji se stide te svoje želje (možda i potrebe)... "

Napisao: Pavle Kićevac (Kekec, 1979.)