Izbjeglica iz BiH sada osvaja svijet sa Employees Only lancem barova
On je suosnivač lanca barova Employees Only iz New Yorka, a svoje poslovanje nedavno su proširili na Kinu i Singapur.
“Ja sam iz Bosne i Hercegovine i tamo sam živio do svoje 18 godine, kada se zaratilo. To je bila socijalistička država, odnosno blaži oblik komunizma. Bila je to sigurna sredina sve do 1991. godine, kada se Jugoslavija raspala. Moj otac je vidio da nije bila dobra situacija tada i želio je da odem iz BiH. U protivnom ja bih bio mobilisan za rat. Moji roditelji nisu željeli napustiti Bosnu, pa smo mlađa sestra i ja otišli prvo u Hrvatsku pa potom u New York”, ispričao je Igor, prenosi South China Morning Post iz Hong Konga.
Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj je četiri godine studirao ekonomiju na Univerzitetu u Zagrebu.
“Kada je rat završio 1996. godine imao sam opciju da se vratim u Bosnu ili da emigriram dalje. Imali smo rodbinu u New Yorku i sestra i ja smo otišli tamo. Moja majka i dalje misli da bih se trebao vratiti u Hrvatsku. Jednog dana, možda”, kazao je Hadžismajlović.
Employees Only bar u Hong Kongu Foto: Post Magazine
Na pitanje novinara kako mu je bilo u New Yorku, Igor je rekao da je bilo uzbudljivo ali u isto vrijeme i zastrašujuće.
“Dok sam prelazio most iz Brooklyna prema Manhattanu, osjećao sam se bezvrijedno. ‘Kako da se uklopim ovdje, šta da radim ovdje’, pitao sam sebe. Bio sam spreman uraditi bilo šta. U početku sam prao suđe u jednom kampu za jevrejsku djecu. To je bilo u Catskill planinama u jugoistočnom dijelu američke savezne države New York”, opisao je Igor.
Kaže da bi roditelji dolazili da posjete svoju djecu svake nedjelje i krišom im davali slatkiše, pa djeca nisu uspjela izgubiti na težini, a cilj kampa je bio mršavljenje djece.
“Drugi posao koji sam dobio je bilo instaliranje klima uređaja na Upper East Sideu. To je bio fizički najzahtjevniji posao, jer smo morali dizati klima uređaje i drugi teški teret. Tada sam bio mlađi pa sam i mogao. Želio sam raditi u restoranu, kako bih se mogao školovati. Radio sam kao čistač stolova i pospremač, potom sam čistio javne klozete. To je odlično plaćen posao i nema stresa, jedino nekada naletite na kakvog narkomana”, ispričao je Igor.
Unutrašnjost Employees Only bara Foto: Post Magazine
Upitan kako je dospio na posao barmena, Hadžismajlović je rekao da je njegov najbolji prijatelj radio u Pravdi.
“To je 1998. godine bio najistaknutiji koktel bar u New Yorku. Počeo sam raditi jednu noć sedmično, to je bilo ponedjeljkom na večer. Tako je bilo tri sedmice. Nisam ništa znao o poslu barmena. Nekoliko puta smo prijatelj i ja kod kuće miksali pića kako bih naučio. Prvu moju smjenu zeznuo sam se kod otvaranja flaše vina, pa mi se čitavo osoblje bara smijalo. Potom bih dolazio dva sata prije smjene, da snimim atmosferu i da osjetim mjesto”, prisjeća se Igor.
Kaže da je posao barmena jedno od najbolje plaćenih i da je strašno želio taj posao. Dodaje da je mogao raditi tri ili četiri noći u sedmici, kako bi išao u školu.
Igor navodi da je studirao uređivanje filmova, dok je radio u baru.
“Imao sam puno radno vrijeme, povremeno vrijeme u školi i djevojku, također, na puno radno vrijeme. Jedno od to troje je moralo otpasti”, kroz šalu će Igor.
Opisao je da je posao barmena jako brz, ali je radnik odmah i nagrađen od mušterija.
“Trebalo mi je pet godina da shvatim i navikem se na ovaj biznis”, dodao je.
Ispričao je da je posao sa Employees Only krenuo spontano.
“Moji cimeri bili su Jason Kosmas i Dušan Zarić (suosnivači firme). Mi bi smo svake nedjelje organizirali dernek za 12 ljudi praveći večere i koktele. Nakon nekog vremena, počeli smo razmišljati o tome da ovo radimo puno radno vrijeme. Trebalo nam je dvije i po godine od ideje do realizacije posla. Trebali smo mnogo toga naučiti što nismo znali. Primjerice kako dobiti licencu za promet alkoholnih pića, nabaviti novac, gdje naći pravu lokaciju za bar. Sve je to bilo stresno ali je Dušan bio najviše motiviran”, naveo je Hadžismajlović.
Kaže da je cilj bio privući ljude iz industrije i proizvodnje u bar.
“Vidjeli smo prostor u Tribeci (dio Manhattana). Jason je vidio znak na kojem je pisalo ‘Employees Only’ (samo za zaposlene) i pomislili smo ‘to je to’. Doveli smo još dva partnera Billyja Golroya i Henryja LaFarguea. Herny je bio moj mentor u baru i radio je na mnogim mjestima. On je jedna šarolika duša iz New Orleansa”, izjavio je Hadžismajlović.
Employees Only bar otvoren je u decembru 2004. godine, a osnivači su u nevjerici gledali da je njihova ideja zaživjela.
“To je bilo kao kliše. Moj američki san se ostvario. Moj otac je došao u SAD na otvorenje i sjećam se njegovog pogleda punog ponosa na njegovom licu. Moja majka i dalje je željela da završim fakultet i da imam diplomu”, prisjeća se Hadžismajlović.
Employees Only otvorio je nedavno bar u Hong Kong, prije toga su otvorili i u Singapuru.
“Bar u Hong Kongu prilično smo brzo otvorili. Za onaj u Singapuru trebalo nam je četiri godine. Željeli smo prostor u nekoj staroj zgradi. Došao sam u Hong Kong da razlgedam prostore. Jedan agent mi je rekao da ima prostor za mene i kada sam pogledao rekao sam odmah: ‘Ovo je to’. Nikada nisam bio toliko siguran”, rekao je Igor.
Employees Only dobitnik je mnogih prestižnih nagrada. Nagrađeni su kao najbolji američki barmenski tim, najbolji svjetski koktel bar, najbolji svjetski bar po izboru pića, a za 2015. godinu bili su uvršetni u 50 najboljih svjetskih barova.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.