Intervju | Hajrudin Somun: Priznanja Palestine – početak kraja izraelske ekspanzije?

Za Radiosarajevo.ba govori jedan od najboljih poznavatelja palestinskog pitanja i Bliskog istoka kod nas, Hajrudin Somun, ugledni novinar i dipomata, pitajući se šta nakon priznanja Palestine?

U septembru ove godine, nekoliko ključnih zapadnih država, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Portugal i Australiju, službeno je priznalo Državu Palestinu. Ovaj val priznanja dolazi usred brutalnog rata u Gazi i sve izraženije međunarodne izolacije Izraela.

O značaju tih priznanja, posljedicama po globalnu politiku i budućnosti Bliskog istoka, za portal Radiosarajevo.ba govori Hajrudin Somun – naš novinarski veteran, prvi bosanski ambasador u Republici Turskoj i Maleziji i jedan odnajboljih poznavatelja palestinskog pitanja i Bliskog istoka, autor sada već kultne knjige Palestinska Nakba.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

Arafat, Derviš, Saida...

Radiosarajevo.ba: Gospodine Somun, kao izuzetan poznavalac palestinskog pitanja i Bliskog istoka, u kojoj mjeri su Vas iznenadila posljednja priznanja Države Palestine, uključujući i neke vodeće europske države poput Velike Britanije i Republike Francuske?

Somun: Jesu me iznenadila ta priznanja, koliko god sam ih očekivao ne godinama, nego decenijama. Ustvari, palestinsku državnost nikad nije priznalo toliko država od 1988, kada su Palestinci pod vođstvom Jasera Arafata objavili Rezoluciju o svojoj državi, koju je napisao njihov najveći pjesnik Mahmud Derviš, uz pomoć velikog američkog Palestinca Edwarda Saida.

23.09.25. 21:20

Savez kolumnista | Osman Softić: Šta donose priznanja Palestine?

Posebno mi je drago što su Britanci to odlučili u posljednji čas. Njihova je uloga, ali i odgovornost, velika u svemu što su Palestinci preživjeli od Balfourove deklaracije 1917, kojom su Jevrejima otvorili vrata za stvaranje vlastite države na tlu istorijske Palestine, koja je – ako prihvatimo i mitsku teologiju da je ta zemlja pripadala "izabranom narodu Izraela" – pripadala i arapskim Palestincima.

Priznanja Palestine objavljena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, i uoči nje, prevazišla su očekivanja i onih skeptika koji su tvrdili da ona ne mogu doprinijeti okončanju genocida u Gazi. I neće, slažem se, jer bi samo američko priznanje to moglo učiniti. I to ako bi bilo praćeno naredbom predsjednika Donalda Trumpa premijeru Benjaminu Netanyahuu da zaustavi rat.

Tako bi bila otvorena vrata Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija – u kojem su SAD sada jedina stalna članica koja to odbija – da donese obavezujuću rezoluciju o prijemu Palestine u punopravno članstvo svjetske organizacije.

To bi tek bio historijski korak, kao onaj davne 1947, kada je donesena rezolucija o podjeli povijesne Palestine na jevrejsku i arapsku palestinsku državu. Junski napad Izraela na Islamsku Republiku Iran je pokazao da se Netanyahu oteo iz skuta čak Trumpa, koji bi ga – ako je nekidan gledao one scene kad govori pred gotovo praznom salom UN-a – mogao slomiti kad bi shvatio da njegov štićenik i njega samog čini još više usamljenim i omraženim u svijetu. Predsjednik Trump to očito ne može da apsolvira u svojem egoizmu, nego je spreman da i cijeli svijet zavije u crno.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste skeptike, mnogi se, uključujući i one koji poznaju palestinsko pitanje i okolnosti na Bliskom istoku, pitaju šta bi "priznanje na papiru" moglo suštinski promijeniti "na terenu"? Kako Vi to vidite?

Somun: Ova priznanja Palestine imaju drugu dugoročniju dimenziju, mnogo dugoročniju nego što je rat u Gazi. Koliko god bile tragične i bolne žrtve koje Palestinci podnose u genocidu koji nad njima okrutno sprovodi Izrael nakon, takođe, okrutnog masakra koji su za nekoliko sati, 7. oktobra 2023, počinili Hamasovci, islamski džihadisti, već se otvara nova, drukčija stranica hronike, ne samo palestinsko-izraelskog sukoba, nego i cijelog Srednjeg istoka.

Ako je ta hronika proteklih gotovo osam decenija ispisivana u smjeru ekspanzije Izraela – ako ne po biblijskom mitskom širenju od Nila do Eufrata, onda po Netanyahuovom o okupaciji i aneksiji Judeje i Samarije – od sada će se ispisivati u obrnutom smjeru. Kao da knjigu otvaramo i čitamo od zadnjih korica. Pod uslovom, naravno, ako Izrael ne stane u svom naumu i prihvati Palestinu kao susjednu državu.

Eto, u tom pravcu pratim i ova priznanja Države Palestine, pravcu koji će dobiti na ubrzanju, kad odrastu djeca koja su preživjela genocid u Gazi, a Izrael će ih i dalje gledati kroz nišan na tenkovima koji ruše i Gazu i Zapadnu obalu. Trebalo je samo gledati kako Netanyahu drži svoj govor pred gotovo praznom salom Generalne skupštine UN-a, pa shvatiti kako se osipa podrška Izraelu u zapadnom svijetu.

26.09.25. 15:35

Masovni protest na Generalnoj skupštini UN: Diplomate napustile sjednicu tokom govora Netanyahua

Ili, kako stotine hiljada demonstranata u tom istom svijetu zahtijevaju od svojih vlada da prestanu pomagati Izrael, a priznaju Državu Palestinu. Neće ni Trump dugo. Neće nikada više Netanyahu u američkom Kongresu doživjeti stojeće ovacije, veće nego američki predsjednici. Evo, i Evropa prihvata Palestinu, od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga, od Kraljevine Švedske do Kraljevine Španije. Savezna Republika Njemačka ostaje usamljena – u centralnoj Evropi, kao Hrvatska na našem Balkanu.

Gdje će biti granice Palestine?

Radiosarajevo.ba: Kako bi, s obzirom na višedecenijska iskustva, mogao da izgleda daljnji proces?

Somun: Neće biti lako kad se s priznanja Palestine krene dalje prema uspostavljanju diplomatskih odnosa i utvrđivanju koraka koji ih prate. Naprotiv, biće pitanja koja će biti nemoguće riješiti bez velikih, bolnih odricanja i na jednoj i na drugoj strani, a možda ni bez novih oružanih sukoba. Da pomenem samo dva najveća problema. U kojim granicama će biti priznata ta država, kad ih nema ni Izrael? Znam zašto ih nema Izrael, tako se lakše moglo širiti i okupirati palestinsku zemlju. Ali šta s palestinskim teritorijama koje su im namijenile UN 1947, koje su okupirane u junskom ratu 1967. godine?

Vjerovatno će se ići na priznanje države u granicama prije te okupacije, što Izrael neće prihvatiti. Drugo, šta će biti s teritorijama koje su date na upravljanje Palestincima pod Palestinskom upravom (PLA), koje su im ispresijecane jevrejskim doseljeničkim naseljima, pravim malim gradovima. Na samo petini tih teritorija policija Palestinske uprave ima punu kontrolu. Treće, šta sa Istočnim Jerusalemom, u kojem bi trebalo da bude sjedište buduće palestinske države? Šta, na kraju, s Gazom, kako će biti povezana s maticom zemlje na Zapadnoj obali?

Hrvatska i Kabiri

Radiosarajevo.ba: Vratimo se zakratko na naše prostore. Spomenuli ste Republiku Hrvatsku, kako vidite poziciju država bivše Jugoslavije, Balkana, u pogledu ovog globalnog pitanja?

Somun: Da, Hrvatska je ostala izolirana u odnosima s Izraelom i Palestincima među državama bivše Jugoslavije. Sve do proljeća ove godine i hrvatski mediji su gotovo prešutjeli zločine koje Izrael čini u Gazi! Službena Hrvatska još pati od teškog bremena saučesništva nekadašnje NDH u Holokaustu nad Jevrejima, koje ne može da ospori.

Pogotovo što službene vlasti ne sprečavaju, nego još više dozvoljavaju da se na razne načine ispoljava povampireno (neo)ustaštvo. U Saboru je vođena oštra debata o odluci da se ne prizna Država Palestina, nego da se čeka rješenje trajnog stanja, što je opozicija nazvala kukavičlukom.

Nije prošao zahtjev opozicionih stranaka da vlada u roku od 15 dana pripremi Odluku o priznavanju Države Palestine i da suspendira sve postojeće dozvole za izvoz oružja Izraelu.

Za Srbiju je dovoljno podsjetiti kako i u tom pogledu njen predsjednik sjedi na stolici koja se klima između Moskve i Washingtona. Ona se drži priznanja palestinske državnosti još iz vremena Jugoslavije, ali predsjednik Aleksandar Vučić je obećao predsjedniku Trumpu još u njegovom prvom mandatu da će ambasadu Srbije premjestiti iz Tel Aviva u zapadni Jerusalem.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, vi znate kako stoje stvari. Dok se u Sarajevu okupljaju Bošnjaci i Palestinci i kreću ulicama protestujući protiv genocida u Gazi, entitetske vlasti iz Banje Luke nastavljaju tijesnu saradnju s Izraelom. A Mostarom vršlja vlasnik firme koja upravlja kompanijom "Aluminij", neki izraelski miljenik lidera stranke HDZ BiH Amir Gross Kabiri, koji je zavadio i malobrojnu jevrejsku zajednicu u BiH!?

Kako dalje?

Radiosarajevo.ba: Pa, šta bi po Vama bio zaključak, kakve će posljedice imati ovaj val priznanja obznanjen uoči i tokom zasjedanja Generalne skupštine UN-a ovog septembra?

Somun: Za konačne posljedice trebat će se čekati godinama, decenijama, kao što rekoh, ali neke pozitivne pojave za Palestince, a negativne za Izrael već se osjećaju.

Nikad Izrael nije bio toliko izoliran u svijetu. Neće ni Trumpovo dugo trajati, a na sljedećim izborima može ga pobijediti neko poput Kamale Harris.

Kao što su to i Izraelci dobro osjetili na svojoj koži onog 7. oktobra, provodeći dane i noći po skloništima od iranskih i jemenskih raketa, tako i arapske vlade, posebno saudijski dvor, vide da se Palestinci nikada neće pomiriti sa sudbinom koju im planira Izrael. A i sami Arapi su mu pomagali prihvatajući tzv. Abrahamske sporazume. U ovom času, kad još traje genocid u Gazi, a nije izvjesno hoće li ga zaustaviti novi američki scenarij o kojem se govori ovih dana, ta priznanja su više simbolična nego diplomatski efektivna.

Evo, i mi u Sarajevu imamo ambasadu i ambasadore Države Palestine, ali kad je 2012. trebalo da se glasa za status Palestine u Ujedinjenim nacijama, Bosna i Hercegovina se uzdržala zbog opstrukcije iz njenog entiteta pod vlašću Milorada Dodika. Pa, evo, i sada, kada se delegacija BiH pridružila onima – a bilo ih je vjerovatno više od stotinu – koje nisu željele da slušaju Netanyahuov govor, s vrha tog entiteta se oštro protestovalo.