Intervju | Đenan Galešić: Bosanska nacija je smetnja aspiracijskim projektima iz komšiluka (I)

Iz štampe je nedavno izašla nova knjiga autora Đenana Galešića, "Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine (sinteza 20. vijeka) – Bakamlučki eseji o ratu i miru". Kako je portal Radiosarajevo.ba ranije pisao, knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživanja autora, ima kritički karakter i protkana je historijskim i esejističkim dijelovima i osvrtima.

Koristeći relevantnu literaturu, autor kroz tekst nepogrješivo identifikuje faktore i projekte kojima je krajnji cilj, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, cijepanje bosanskohercegovačkog društva po religijskim linijama, sa svim pratećim i krajnjim konsekvencama. Također, kroz tekst se otkriva kontinuitet projekata usmjerenih protiv bosanske vjekovne društvene i religijske pluralnosti.

"Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine (sinteza 20. vijeka) – Bakamlučki eseji o ratu i miru" inače je treća knjiga Đenana Galešića, a poslije knjiga: "Tragom drevnih Bošnjana: Bosanska država i nacionalni identitet(i) kroz historiju" i "Školstvo u Hercegovini u vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918-1941)".

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Galešić je i autor niza naučnih radova, koji su objavljeni u više zbornika radova. Ovaj 53 – godišnjak profesionalno je angažovan u obavještajno-sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine.

U prvom dijelu intervjua za Radiosarajevo.ba Galešić ovim povodom govori o "profilu neprijatelja BiH", velikodržavnim projektima i prijetnjama bosanskohercegovačkoj državi, bosanskoj filozofiji života i izazovima pred bh. društvom, te o razlozima insistiranja na dualizmima u nazivu bosanskohercegovačke države...

27.08.25. 10:15

Nova knjiga Đenana Galešića: Profili neprijatelja Bosne i Hercegovine...

Radiosarajevo.ba: Gospodine Galešić, koje su to neupitne činjenica o Bosni i Hercegovini danas, u 21. vijeku?

Galešić: Sadašnja bosanskohercegovačka država rezultat je dugog, vjekovnog negiranja njenog postojanja, njenog prava na postojanje, ali i borbe za njeno postojanje i potvrđivanja postojanja.

O bosanskim ljudima koji samostalno upravljaju svojom zemljom i nisu ničiji podanici, pisao je još 1154. godine grčki hroničar Jovan Kinamos. Od tada pa do našeg aktuelnog doba Bosna i Hercegovina je prolazila kroz koloplet negiranja, nepriznavanja, pobijanja, golgote i stradanja njenog naroda, ali i osnaživanja i uzdizanja, procvata i prosperiteta.

Neupitna je činjenica da je Bosna kroz vijekove sačuvala svoj kontinuitet, ali i svoju staru demografsku bazu, pa gotovo svo stanovništvo koje je naseljava danas može trasirati, mapirati i vratiti unazad dugu istoriju svoje porodice koja je u ogromnom broju slučajeva vezana isključivo za ovu zemlju. Bosna traje jedan milenij i kroz svo to vrijeme društvo naše zemlje je religijski raznoliko, ali ova činjenica nikada nije bila smetnja da se bosansko društvo oblikuje i egzistira kroz vijekove, u jednoj društvenoj cjelini. Drugačija religijska pripadnost bosanskih ljudi bila je vijekovima posve normalna pojava koja se osjećala i živjela.

Na tlu Bosne vijekovima su bila prisutna tri puta, tri načina moljenja i približavanja jednom Bogu. Dolaskom prvo jevreja Sefarda, a kasnije i Aškenaza u Bosnu, imamo četiri vjerska puta prisutna u Bosni. Kršćansko, muslimansko i jevrejsko postojanje koje je prisutno u Bosni vijekovima, proizvelo je sliku Bosne na koju vrijedi podsjetiti: panoramu mnogih gradova u Bosni ukrašavaju zvonici crkava, munare džamija, obrisi jevrejskih sinagoga. Ove pojedinačne slike u svojoj ukupnosti čine bosanskohercegovačku sliku koja pripada samo ovoj zemlji.

Ali, anomalije bosanskohercegovačkog društva danas imaju mnogo pojavnih oblika, a raskrinkati bazne i izvrgnuti ih ruglu ogoljele, ne znači da će se time anomalije otkloniti, pa čak ni da će današnja slika naše zemlje biti jasnija, niti da će se u perspektivi nešto poduzeti u tom pravcu.

28.09.25. 11:55

Dok se svijet ubrzano mijenja: Kuda ide Balkan?

Bosanska filozofija života

Radiosarajevo.ba: Koji su to onda procesi bili ključni za nastanak ovakvih društvenih okolnosti koje živi današnji bosanskohercegovački čovjek?

Galešić: Političko osvješćenje naroda zapadnog Balkana iz 19. vijeka, proces je koji je doveo do formiranja nacija i u neposrednom bosanskom komšiluku. U ovom procesu, hrvatska i srpska nacija nisu mogle jasno ocrtati granice svog projektovanog nacijskog tijela. Granice srpske i hrvatske nacije projektovane su na Bosnu, tačnije na istovjernike u Bosni, a analogno tome i na bosanski teritorij.

Sva razgraničenja ta dva dugotrajna aspiracijska nacijska projekta zamišljani su, planirani i dogovarani kroz teritorijalno i narodnosno tkivo Bosne. Sve bosansko, a prije svega milenijska religijska pluralnost, sa "bosanskom filozofijom života” kao kulturnim i civilizacijskim dostignućem, u shvatanjima i projekcijama nacijskih elita iz bosanskog komšiluka, shvatani su kao nedovršen posao, kao historijska anomalija, greška koju treba ispraviti ili uništiti.

Bosanska religijska različitost bagatelisana je i nakaradno tumačena, od nje se pravilo neprijatelja projiciranoj nacijskoj homogenosti, a u nekoliko navrata iskonstruisane su takve opake laži i predrasude o bosanskom čovjeku da su mogle bez problema poslužiti za sprovođenja najgorih zločina protiv bosanskohercegovačkog naroda.

Pazite molim vas, bosanskohercegovački narod je činjenica koja je bagatelisana, davljena, dušena i osporavana u posljednjih 160 i kusur godina, i to u cilju onemogućavanja nastanka dvije kategorije: bosanskog političkog naroda – nacije i analogno tome, bosanske države. Važno je razumjeti naše okruženje i njegov odnos prema dvije kategorije: bosanskohercegovačkoj državnosti i mogućnosti formiranja bosanske nacije.

Zašto je akcenat na ovome? Pa, ako se formira bosanska nacija, onda su aspiracijska nastojanja naših komšija bespredmetna. Ona gube smisao, jer u tom slučaju ova zemlja pripada njenom narodu, sa svim svojim razlikama, a te razlike su, valja to neprestano isticati, način na koji bosanski ljudi mole i vjeruju u jednog Boga.

Dakle, samostani, manastiri, crkve, katedrale, sinagoge, mesdžidi i džamije pojavni su oblici bosanskohercegovačke kulture i vjerske raznolikosti, usko priljubljeni jedni uz druge, sa neotuđivim pravom na ispovjedanje i konzumaciju svog puta prema jednom Bogu.

Međutim, njihova harmonija nije u skladu sa nacijskim isključivostima.

Ja, kao autor predmetne knjige, spadem u krug ljudi koji posmatraju našu zemlju u skladu sa savremenim shvatanjima bosanskohercegovačke historije, njene hiljadugodišnje religijske raznolikosti, njene "bosanske filozofije života", te sa savremenim shvatanjima naroda, nacije i države.

26.09.25. 14:09

Predmeti iz masovnih grobnica predati Memorijalnom centru Srebrenica

Bosna podrazumijeva i Hercegovinu

Radiosarajevo.ba: Služite se često terminom Bosna, da li to podrazumjeva i Hercegovinu?

Galešić: Da, podrazumjeva i Hercegovinu. Ja kao Mostarac to mogu reći (smijeh). Vidite, Bosna i Hercegovina ima dualitet u nazivu, a on je posljedica shvatanja regionalizma od strane kreatora politike na Berlinskom kongresu.

Nema moderne države koja je imuna na regionalizam (primjer Hercegovine; Hrvatske gdje imate Dalmaciju, Slavoniju, Istru, Dubrovnik; Njemačke sa svojom Bavarijom, Italije sa svojom Sardinijom ili Sicilijom, Francuske sa svojom Bretanjom ili Normandijom; Španije sa svojom Katalonijom, itd.).

Ali, kada bi danas imali mogućnost pitati gospodara i vladara, nasljednika velikog velmože Sandalja Hranića, našeg Stjepana Kosaču koji je prvi u svoju titulu metno ime Herceg, ko si ti Stjepane, on bi nam odgovorio da je Stjepan od roda Kosača i da je veliki vojvoda bosanski.

To je bila njegova oficijelna titula, što je bila i titula njegovog strica, Sandalja Hranića Kosače, od kojeg je sve nasljedio, i zemlju i titulu. Kad bi ga pitali kojim jezikom piše svoja pisma i priča sa svojim bližnjim ljudima, on bi zasigurno rekao da je to njegov, maternji, bosanski jezik i bosančica.

Kad bi ga pitali na koji način moli Boga, on bi bio kolebljiv, jer su Kosače upražnjavali malo pravoslavlje, malo vjerovanje Crkve bosanske, kao što je i svo srednjovjekovno bosansko plemstvo slijedilo različite religijske pravce: Sankovići pravoslavlje, Radivojevići katoličanstvo, Hrvatinići malo katoličanstvo malo Crkva bosanska, ali to je suštinski bilo nebitno jer su svi bili integrisani, i to prilično čvrsto, u bosansku državu.

Institucije države, što znači kralja, krune i rusaga bosanskog, sa bosanskim plemstvom su se dopunjavale, jedni bez drugih nisu mogli, i nisu htjeli. Kako bi bilo apsurdno i pogrešno ljude srednjovjekovne Bosne, na osnovu njihovog vrlo kolebljivog vjerskog pravca, svrstavati i nazivati različitim nacijama danas u Bosni.

Srbijanski nacionalizam

Radiosarajevo.ba: Šta su podrazumjevali velikodržavni projekti iz bosanskog komšiluka, šta su njihove glavne karakteristike?

Galešić: Prema aspiracijskim planovima bosanskih komšija, granice vjere i jezika trebale su predstavljati državne granice. Ilustrativna je u ovom smislu i onako paradigmatična srbijanska nacionalna ideologija, koja nosi u sebi nekoliko ključnih i permanentnih karakteristika. Srbijanski je nacionalizam uvijek bio u svojoj suštini "teritorijalni nacionalizam", što ga posebno određuje kada je u pitanju bosanskohercegovački teritorij.

Srbijanski nacionalizam polaže tzv. "historijska prava na bosanski teritorij", što se pravda teritorijalnom rasprostranjenošću Srbije za vrijeme cara Dušana. Gdje god se Dušanova država protezala, taj prostor proglašavao se srpskom zemljom!?

Kada se metoda tzv. "historijskih prava" ne bi pokazala efektnom, jer se teritorijalne aspiracije sudaraju sa nepravoslavnim stanovništvom, onda se ističe tzv. "etničko načelo", koje ne znači ništa drugo nego najbanalniju konstrukciju kojom se stanovništvo drugačijeg vjerskog ispovjedanja jednostavno proglašava etničkim Srbima.

Nije bez značaja naglasiti da je nacionalna tradicija bosanskih komšija uglavnom iskonstruisana i izgrađena na mitovima, te stvorena na patetičnim temeljima pri čemu su mrtvi kraljevi i drugi pogodni likovi iz prošlosti proglašavani nacijskim "božanstvima", i to ne običnim, nego patetičnim božanstvima nacijske tradicije, što je tipično za zaostale agrarne, patrijarhalne mase stanovništva, koje su bile i ostale idealna "građa" za usađivanje ideja, oblikovanje i manipulaciju.

Pomenimo ovdje i karakterističan primjer Kosova. Srpski nacionalizam u cjelini temelji se na kosovskom mitu. Na toj osnovi okrenuta je naopako i naglavačke sva istorija ovih prostora. Rijetko je koji nacionalizam u svijetu bolje iskoristio mitologiju, ali i istovremeno prešutio i "zaboravio” rani partnerski vrlo dobar tursko-srpski odnos.

Ironija kojom često odišu istorijski događaji je da Kosovo nije bilo glavni događaj ili prekretnica, nego epizoda osmanlijskog osvajanja Balkana, poslije koje je Srbija i dalje imala evropski važnu političku ulogu, sve do pada Beograda 1521. godine, dakle još 132 godina kasnije.

Ako se osvrnemo kratko na srpski nacionalni identitet, njega je teško razdvojiti od pravoslavlja i crkve. Srpska nacija poistovjećuje se sa srpskom pravoslavnom crkvom, pa je ona i izgrađena, ne kroz identifikaciju sa državnim okvirom u kojem je živjela, već kroz identifikaciju sa crkvom kojoj je pripadala. Ne kao građanska, već kao vjerska zajednica. Vjerski karakter srpske državne ideje predstavlja jedno od najtežih opterećenja južnoslavenskog prostora u njegovoj modernoj historiji.

Jer vidite, u skladu sa razumjevanjem srpske nacionalne države – kao države svih Srba, ali i razumjevanjem srpske nacije – kao vjerske zajednice, SPC nikada nije priznala AVNOJ-ske granice. Već od 1990. godine njeni velikodostojnici pozivaju na podjelu Jugoslavije po etničkim i vjerskim granicama i stvaranje srpske homogene etničke države, izričito predlažući podjelu Bosne i Hercegovine. Kasnije, kada je rat za nove granice već bio u toku, 1992. godine, Sabor PC izdao je i zvanično saopštenje da ne priznaje AVNOJ-ske granice, koje su za njih dvostruko manje od srpskog istorijskog prostora.

Sutra: O djelovanju velikodržavnih projekata u nastojanju onemogućavanja bosanskog naroda da se formira kao nacija u vrijeme kada su to postali drugi balkanski narodi; o današnjem razumijevanju pojma nacije i naroda...