Intervju | Ćerimagić: Dodikov pohod na Washington nije ni slučajan ni beznačajan

Milorad Dodik je ove sedmice, kao predsjednik SNSD-a, zajedno s vršiteljicom dužnosti predsjednice bosanskohercegovačkog entiteta RS Anom Trišić-Babić i članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović, boravio u Washingtonu, nakon prethodnih posjeta Mađarskoj, Srbiji i Izraelu. Dio ovih nastupa obilježen je užasavajućom razinom islamofobije, svjesnih obmana i laži, u cilju političke mobilizacije i destabilizacije Bosne i Hercegovine, u maniru politike Vladimira Putina. O političkim porukama i mogućim posljedicama ovih posjeta po Bosnu i Hercegovinu razgovarali smo s Adnanom Ćerimagićem, višim analitičarem Inicijative za evropsku stabilnost (ESI).

Radiosarajevo.ba: Čemu smo svjedočili u Washingtonu i kakav bi to moglo imati utjecaj na politiku SAD-a prema BiH?

Ćerimagić: Ovo je trebala biti radna posjeta članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović Washingtonu. Njena posjeta dio je procesa koji je proljetos pokrenula nova administracija predsjednika Donalda J. Trumpa. Primarni cilj bio je saniranje najakutnijih političkih, pravnih, institucionalnih i sigurnosnih posljedica presude protiv Milorada Dodika. U međuvremenu se proces proširio i na napore za unapređenje ekonomskih odnosa, za sada prije svega u energetskom i infrastrukturnom sektoru.

Trending

Bivšeg francuskog ministra krenuli istraživati zbog veza s Epsteinom: On i kćerka dali ostavke

U direktnom kontaktu s nadležnim institucijama u SAD-u, uključujući sekretarijate za vanjske poslove i energetiku, članica Predsjedništva imala je priliku predstaviti svoje pozicije i ideje, ali i čuti stavove američke strane. U sklopu posjete, kroz učešće na forumu Atlantskog vijeća, gospođi Cvijanović pružena je prilika da se predstavi vašingtonskom auditoriju zainteresiranom za Zapadni Balkan. Izražavajući spremnost za saradnju s novom administracijom SAD-a na konkretnim projektima, uz izbjegavanje retorike o secesiji RS-a, gospođa Cvijanović pridobila je određene simpatije. Ipak, dio publike zamjerio joj je izbjegavanje odgovora na pitanja o odnosima prema Moskvi i Pekingu.

Radiosarajevo.ba: Kažete da je posjeta trebala biti radna. U šta se ona na kraju pretvorila?

Ćerimagić: Radni dio posjete predstavlja znak konkretne pažnje SAD-a prema BiH, posebno uzimajući u obzir položaj i okolnosti u kojima se zemlja nalazi, ali i značaj koji iz perspektive Washingtona ima gospođa Cvijanović.

Međutim, prisustvo i aktivnosti Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, dali su posjeti i snažnu teatralnu dimenziju. Na vrlo brutalan način pokazao je dokle vas u današnjem Washingtonu može odvesti kombinacija novca, ideoloških pozicija, dugogodišnjih poznanstava s političarima poput mađarskog premijera Viktora Orbána i spremnosti da se sarađuje s Trumpovom administracijom.

U takvim okolnostima moguće je doručkovati s predsjednikom Trumpom, razgovarati s ministrom odbrane, popiti kafu u Bijeloj kući, večerati s grupom zastupnika i senatora te pritom dati intervjue za niz američkih i međunarodnih medija.

Radiosarajevo.ba: Reakcije u BiH na taj dio posjete kreću se između minimiziranja i glorificiranja. Ko je u pravu?

Ćerimagić: Vrata koja je Milorad Dodik otvorio u Washingtonu, unutar Trumpove administracije, nisu ni beznačajna ni slučajna. Ona su rezultat višegodišnjih aktivnosti koje Banja Luka provodi, često u saradnji s vlastima u Beogradu.

Prije oko 23h

Skandalozan intervju Dodika za američku TV, spominjao nezavisnost: "Muslimani nam oduzimaju imovinu"

Snažnu jezgru te mreže čine vrlo vješti i motivirani članovi srpske dijaspore u SAD-u, porijeklom iz Srbije i BiH. Banja Luka i Beograd vezali su ih za sebe, između ostalog, i kroz značajne prihode koje ostvaruje namjenska industrija. Kroz to jezgro, ali i dodatna budžetska sredstva javnih i privatnih kompanija, Banja Luka je angažirala niz manje i više utjecajnih lobističkih kuća i pojedinaca. Uz adekvatnu ideološku podlogu i političku podršku iz Budimpešte, novac potrošen u tu mrežu otvorio je čitav niz vrata u Washingtonu.

Radiosarajevo.ba: Šta to konkretno znači za američku politiku prema BiH?

Ćerimagić: Dodikov pohod na Washington bez dileme predstavlja krunu napora da u SAD-u rehabilitira sebe, svoju porodicu i najbliže političke i poslovne saradnike. Da bi do te rehabilitacije došlo, on i njegovi saradnici morali su poduzeti niz konkretnih koraka.

Dodik je otplatio zatvorsku kaznu, odstupio s predsjedničke pozicije, imenovana je vršiteljica dužnosti, a SNSD je učestvovao u prijevremenim izborima. Entitetska skupština povukla je niz prethodno usvojenih političkih i pravnih odluka, a ponovljena je i procedura izbora entitetske vlade.

Istovremeno, SNSD je aktivno učestvovao u donošenju nekih odluka na državnom nivou: od usvajanja budžeta do odluka vezanih za sigurnost granice, odbranu i Oružane snage BiH. Promijenili su i poziciju prema projektu Južne interkonekcije. Odluke vezane za taj projekt više se ne uslovljavaju drugim projektima u RS-u, već se zagovara neka vrsta njegovog širenja i na teritoriju tog entiteta.

Da do svega ovoga nije došlo, sankcije ne bi bile ukinute, a ni lobističke mreže i finansijska sredstva ne bi bili dovoljni da se postigne ovakav pristup Washingtonu. Pogledajte situaciju u kojoj se nalaze Aleksandar Vučić i njegovi saradnici. Oni imaju sličnu, pa i snažniju mrežu, ali za sada pokazuju manju spremnost da izađu u susret očekivanjima Washingtona i nalaze se u svojevrsnoj izolaciji.

Radiosarajevo.ba: Šta Dodik i njegovi saradnici očekuju od otvorenih vrata u Washingtonu?

Ćerimagić: Ovaj pohod imao je najmanje tri cilja. Prvi se odnosi na prijevremene predsjedničke izbore u RS-u. Umjesto klasične kampanje, koja po izbornim pravilima nije moguća, posjete Izraelu, Mađarskoj, Srbiji i SAD-u trebale su poslužiti za mobilizaciju vlastitog biračkog tijela i demotivaciju protivničkog.

Drugi cilj je politička rehabilitacija Milorada Dodika: slanje poruke svima koji su ga otpisali u BiH, regiji i EU da je i dalje relevantan politički akter.
Treći cilj je postavljanje temelja za daljnje razgovore i utjecaj na pozicije američke administracije prema BiH.

Radiosarajevo.ba: Na koje konkretne pozicije SAD-a mislite?

Ćerimagić: U javnosti Dodik govori o želji da Trumpova administracija podrži nezavisnost RS-a, ali istovremeno govori i o „reformi“ Dejtonskog sporazuma: od zatvaranja Ureda visokog predstavnika i vojne misije EUFOR Althea do promjene ustavne i institucionalne arhitekture BiH, postavljene u Dejtonu 1995. godine i izgrađene u posljednje tri decenije.

U suštini, riječ je o ciljevima sadržanim u deklaraciji koju je Dodik u ljeto 2024. predložio zajedno s Vučićem, a koju su potom usvojile vlade i skupštine u Beogradu i Banjoj Luci. Neki njeni naizgled benigni dijelovi već se tiho provode.

Kratkoročno, između redova se može iščitati da Dodik od SAD-a očekuje podršku za nastavak obnašanja funkcije predsjednika SNSD-a, ali i za svoje viđenje rješavanja pitanja državne i vojne imovine, potencijalno već u sklopu provedbe projekta Južne interkonekcije.

Radiosarajevo.ba: Hoće li takav pristup donijeti rezultate?

Ćerimagić: Već vidimo da donosi određene rezultate. Uprkos nalozima Suda BiH, Dodik i dalje obnaša funkciju predsjednika SNSD-a. Ustupci u vidu povlačenja odluka entitetske skupštine bili su uglavnom simbolični, jer su te odluke već ranije poništene odlukama Ustavnog suda BiH ili visokog predstavnika. SAD, primjerice, nisu insistirale na popunjavanju Ustavnog suda BiH. Da li je i šta još eventualno dogovoreno, naravno, ostaje da se vidi, kao i da li će u tom procesu Dodikovo lobiranje „omekšati“ pozicije SAD-a.

Radiosarajevo.ba: Kako ocjenjujete odnos Zagreba i HDZ-a BiH prema Washingtonu?

Ćerimagić: Zagreb je, kroz članstvo u NATO-u te svoj ekonomski i geografski položaj, posebno zbog ekonomskog interesa SAD-a za terminal na Krku, u vrlo dobroj poziciji da ostvari kvalitetnu saradnju s novom administracijom. Tu poziciju, naravno, koristi i u kontekstu BiH kako bi podržao aktere koje smatra legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda.

Njihove pozicije jasno su definisane u dokumentima Hrvatskog narodnog sabora: od zatvaranja Ureda visokog predstavnika do reforme izbornog zakonodavstva, Centralne izborne komisije i Predsjedništva BiH. U njihovim zaključcima iz februara 2022. godine, nekoliko dana prije invazije Ukrajine od strane Ruske Federacije i usred provođenja SNSD-ovog plana urušavanja institucionalnog i ustavnog okvira BiH, kao cilj je izričito postavljena ustavna reforma kojom bi bila uspostavljena „nova institucionalna i teritorijalna organizacija BiH“.

Trenutak kada su ti zaključci usvojeni, naravno, nije bio slučajan, kao ni to da se u posljednjih nekoliko mjeseci u javnom prostoru obnavljaju ti zahtjevi. Vanjska politika Zagreba, i javno i iza zatvorenih vrata, podržava otvaranje političkih procesa koji bi vodili ostvarenju svih ili dijela tih ciljeva. U tome Zagreb i Mostar, ali i Beograd i Banja Luka, Washington vide kao značajnog aktera.

Radiosarajevo.ba: Očekuje li se od Washingtona pokretanje ustavne reforme u BiH?

Ćerimagić: Ne vjerujem da iko ozbiljan misli da Trumpova administracija, uz sve globalne krize, ima resurse ili interes da vodi proces sveobuhvatne ustavne reforme u BiH. Ipak, moguće je da se od Washingtona očekuje aktivnija uloga u oblastima gdje SAD imaju značajnu težinu, poput pitanja Ureda visokog predstavnika i vojne misije EUFOR-a. Do sada, međutim, izuzev pozicije da Ured visokog predstavnika ne treba imati proaktivnu ulogu, nema signala o promjeni politike SAD-a.

Također, moguće je da se računa na američku podršku nečijoj drugoj inicijativi ustavne reforme, u kojoj bi SAD, iz pozicije suvozača, podržale rješenja koja su bliža viziji BiH koja se oblikuje u Banjoj Luci i Mostaru.

Radiosarajevo.ba: Mislite li na neku inicijativu iz EU?

Ćerimagić: Uzimajući u obzir vrlo ideološki i u svojoj srži negativan odnos Trumpove administracije prema EU, kao i signale sa dosadašnjih sastanaka Vijeća za implementaciju mira u Sarajevu, ne mogu isključiti, ali mi je teško zamisliti da bi SAD politički snažno stale iza bilo kakve inicijative EU.

Također, teško je zamisliti da SNSD računa na EU, jer i sam Dodik tvrdi da je za njega taj proces pridruživanja završen. On razumije da ono što je EU zapisala u analitičkom dijelu mišljenja o zahtjevu BiH za članstvo iz 2019. godine, kao i niz zaključaka usvojenih od strane država članica o BiH, više razvodnjava nego što jača njegove zahtjeve.

Podsjetit ću i da je upravo Dodik, uz podršku Beograda i tišu podršku pojedinih aktera u Mostaru i Zagrebu, odmah nakon objavljivanja mišljenja Evropske komisije 2019. godine zagovarao ideju da predsjednici Hrvatske, Srbije i Turske, zajedno s predsjednicima tri najjače stranke u BiH, moderiraju proces ustavnih reformi.

Radiosarajevo.ba: Gdje to ostavlja Sarajevo i probosanske političke snage?

Ćerimagić: U ovom trenutku, i već duže vrijeme, u probosanskom političkom prostoru vodi se intenzivna borba za birače i političke pozicije. Žustrini te borbe doprinijela je i odluka Bidenove administracije da kroz korištenje tzv. bonskih ovlasti presuđuje u korist jednog političkog bloka, ali i da time utiče na unutrašnju i geopolitičku poziciju zvaničnog Sarajeva nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću.

Te pozicije, u svojoj suštini i potencijalu, ni u današnjem svijetu nisu nepovoljne. Naprotiv, riječ je o izuzetno potentnim i utjecajnim polaznim osnovama.

Na vanjskopolitičkom planu to se najbolje vidjelo prošle godine, kada je, nakon prvostepene presude protiv Dodika, njegovog pohoda na ključne državne institucije, uključujući i SIPA-u, i potpunog zatišja po svim vanjskopolitičkim pitanjima u Trumpovoj administraciji, upravo Sarajevo, kroz jednu tihu, ali vrlo razgranatu i efikasnu inicijativu, postiglo da Washington usmjeri pažnju na situaciju u BiH i pokrene aktivnosti sekretara Rubija i njegovog tima.

U samoj BiH, pozicija koju Bošnjaci i probosanske snage imaju dejtonskim ustavom omogućava im da se bilo kakva reforma ustava ne može dogoditi bez njihove saglasnosti. Tu, naravno, treba dodati i činjenicu da većina građana i privrede u BiH, bez obzira na etničku pripadnost, podržava put BiH ka EU.

Izbori u oktobru se u probosanskom taboru na neki način doživljavaju kao presudni. Iako su ulozi veliki, nadam se da u tom procesu neće biti zaboravljen širi interes. Također se nadam da će izborni rezultati, posebno na državnom nivou, iznjedriti pobjednike s jasnim mandatom i političkom snagom za konkretan odgovor na geopolitičke promjene i teška strateška pitanja koja se postavljaju pred Bošnjake, probosanske snage i BiH u procesima koji se ubrzano razvijaju. Čekanje da nevrijeme prođe nije opcija. Očekuje se konkretna vizija, strategija i akcija.

Radiosarajevo.ba: Rade li probosanske snage dovoljno na zaštiti vlastitih interesa?

Ćerimagić: U središtu haosa fokus je ono što razdvaja smirenost od gubljenja pravca. Javna rasprava unutar probosanskog političkog prostora o potezima Banje Luke i Beograda s jedne te Mostara i Zagreba s druge strane djeluje pomalo teatralno.

Ipak, postoji stvaran rizik da različite aktivnosti kojima svjedočimo dobiju zamah i dovedu do promjena politika u ključnim centrima moći. Iskreno se nadam da će odgovorni ljudi u Sarajevu prepoznati stvarnost u kojoj živimo: stvarnost u kojoj se ishodi ne mjere moralnom obavezom niti pravima i nepravdama počinjenih zločina, već dolarima, sposobnošću da se bude na pravom mjestu u pravo vrijeme, ideologijom i upravljanjem narativima.

Narativi koje sve češće čujemo, kako iza zatvorenih vrata tako i javno, traže konkretan, jasan, sistematičan i direktan odgovor. Tu mislim na neistine o BiH kao nemogućoj zemlji, navodnim nepopravljivo zatrovanim međuetničkim odnosima, nepostojećoj prijetnji koju islam i muslimani u BiH predstavljaju za kršćane u BiH, Evropi i SAD-u, bilo kroz njihov navodni vjerski ekstremizam i nasilje ili veze koje njihove elite imaju s vlastima u Iranu i Muslimanskim bratstvom.

Teško mi je povjerovati da sve to još uvijek nije dovoljno jasno prepoznato i shvaćeno.