Hozić: Rasizam, nejednakost i ratovi maskiraju se ideologijom o ‘američkom snu’

Niz šokantnih policijskih ubistava Afroamerikanaca proteklih nekoliko godina u Sjedinjenim Američkim Državama koja su kulminirala kamerom zabilježenom smrću Georgea Floyda u trajanju od gotovo devet minuta, koliko je policajac držao koljeno na njegovom vratu, najvidljiviji su dio sistematske rasne nejednakosti koja je institucionalizirana u ovoj zemlji, a ogleda se i u razlikama u posjedu nekretnina, nejednakom pristupu najskupljem zdravstvenom sistemu na svijetu te tržištu rada i obrazovanju. 

To je, objašnjava u razgovoru za Al Jazeeru Aida Hozić, vanredna profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Floridi, uz ogromnu nezaposlenost, nagomilane strahove od pandemije ali i nezadovoljstvo trenutnom administracijom i predsjednikom Donaldom Trumpom rezultiralo protestima koji mogu značiti ili promjenu ili dovesti do novog vala nasilja i represije.

Autorica brojnih radova koji se bave kulturalnim studijama i kritičkim teorijama sigurnosti, te knjige Hollyworld: Space, Power and Fantasy in the American Economy o političkoj ekonomiji Hollywooda, objašnjava kako su koncepti "San" i "Nada" okosnice života u SAD-u, kojima se maskiraju problemi, od nejednakosti i rasizma unutar same države do nasilja i ratova van nje.

Dodaje da je ovaj "lijek" Amerikancima usred finansijske krize i nakon poraznih ratova u Iraku i Afganistanu ponudio i Barack Obama čija pobjeda na izborima nije značila pobjedu nad rasizom. Naprotiv, smatra Hozić, dovela je do rasplamsavanja mržnje dok je liberalna Amerika mislila da je konačno savladala svoj najveći problem, što se reflektiralo u izboru Donalda Trumpa. 

Međutim, kako kaže, Trumpa se treba bojati, ali se možda još više treba bojati i onih koji ga potcjenjuju i misle da će se život "vratiti u normalu" čim njega više ne bude.

Sa Hozić, koja je gostujuća profesorica i na univerzitetima u Evropi te dobitnica brojnih priznanja i stipendija, razgovarali smo o historijskim korijenima rasizma u SAD-u, o tome kako su rasne nejednakosti "isplivale" još više na površinu tokom pandemije te o antimigrantskom sentimentu i paradoksima američke politike.

Nenasilni pokret za građanska prava i borbe za rasnu jednakost u SAD-u na čelu sa Martinom Lutherom Kingom izborili su se tokom 50-tih i 60-tih godina za usvajanje antidiskriminatorih zakona koji su trebali iskorijeniti rasnu segregaciju. Ipak, danas u američkom društvu postoji sistematska rasna nejednakost. U čemu se ona ogleda i kako je izgrađena? 

"Svaki period povećanih prava za manjine u Sjedinjenim Američkim Državama, a naročito za Afroamerikance, bio je praćen novim formama diskriminacije. Linčovanja su uslijedila nakon građanskog rata, spomenici Konfederaciji i njenim generalima su podizani decenijama nakon toga, afroamerički vojnici u Drugom svjetskom ratu nisu kao ostali veterani dobili pravo da besplatno studiraju, a ukidanje segregacije 60-tih godina je rezultirala bijegom bijele populacije iz gradova i poreznih oblasti u kojima žive Afroamerikanci.

Sistemski rasizam je institucionaliziran putem vlasništva nekretnina i mjesta stanovanja, koji određuju poreznu bazu, a onda putem obrazovnog i zdravstvenog sistema. Kako se u SAD-u škole plaćaju iz lokalnih budžeta, siromašniji krajevi, gdje žive Afroamerikanci, imaju nižu poreznu bazu a samim tim i manje mogućnosti da adekvatno finansiraju obrazovanje. Razlike u posjedu nekretnina tako postaju uzrok ostalim razlikama. U Minneapolisu, na primjer, gdje je George Floyd ubijen, a koja inače važi za progresivan grad, samo jedna četvrtina Afroamerikanaca posjeduje kuće za razliku od 76 posto bijelog stanovništva", kaže Hozić.

Policijska brutalnost prema Afroamerikancima dovela je do protesta kao što su oni u Fergusonu 2015. i stvaranja pokreta Black Lives Matter. Kolika je moć ovih pokreta u američkom društvu? Koliku snagu imaju današnji protesti zbog ubistva Georgea Floyda i kako se oni percipiraju u američkoj javnosti? 

"Posmatrači protesta u zadnjih desetak dana kažu da su ovi protesti po mnogo čemu drugačiji od svih prethodnih, i po broju učesnika ali i po njihovoj demografskoj raznolikosti. Serija šokantnih ubistava Afroamerikanaca u relativno kratkom periodu, ogroman procenat nezaposlenih, nagomilani strahovi od pandemije ali i nezadovoljstvo trenutnom administracijom i predsjednikom Trumpom, rezultirali su masovnim demonstracijama koje ne gube svoj polet i snagu.

Organizacije i korporacije koje su do jučer imale vrlo problematičan odnos prema rasizmu sada odjednom daju izjave podrške Afroamerikancima i drugim manjinama. No bez obzira, veliko je pitanje da li će protesti rezultirati nekim stvarnim promjenama ili, naprotiv, dovesti do novog vala nasilja, represije i diskriminacije", tvrdi Hozić.

Ostatak teksta možete pročitati na OVOM linku.