Dr. Josip Smodlaka: Velikosrpski i velikohrvatski program protiv Bosne i bosanstva

Kada bi se uz pomoć vremenske mašine točak historije vratio tačno 75 godina unatrag, naslovnica beogradske "Politike" na 9. januar 1945. godine bila bi danas aktuelnija više nego što očekujete, barem sudeći o pitanjima i dilemama na koje u tekstu objavljenom u spomenutom listu na današnji dan odgovara dr. Josip Smodlaka, jedan od najznačajnijih Dalmatinaca s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća, vijećnik Zemaljskog antifašističkog vijeća Hrvatske (ZAVNOH) i Antifašističkog vjeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), povjerenik za vanjske poslove Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, čovjek koji je u dva svjetska rata bio gradonačelnik Splita.

Piše: Faruk Vele

Nacionalni programi

Ogledni primjer za to jeste njegov tekst objavljen pod naslovom "Srpstvo i hrvatstvo u federalnoj Jugoslaviji" u kojem, analizirajući odnose u zemlji koju je valjalo graditi "na zgarištu propale države", sagledava aspiracije srpskog i hrvatskog nacionalnog programa prema Bosni i drugim ondašnjim republikama.

"Federalno uređenje nove Jugoslavije u kojemu se, pored Srbije, Hrvatske ili Slovenije, predviđaju još tri federalne jedinice – Makedonija, Crna Gora i Bosna – prirodo moraju da su protivni svi naši imperijalisti i centralisti: i oni koji su htjeli Veliku Hrvatsku i oni koji su bili za integralnu Jugoslaviju", piše dr. Smodlaka, dodajući da "ovakav federalizam ne može da zadovolji ni srpske ni hrvatske nacionaliste".

Autor čuvene "Slobodarke", revolucionarne pjesme kod nas poznatije pod nazivom "Padaj silo i nepravdo", čovjek čiji su razgovori s predstavnicima zapadnih medija dali su doprinos raskrinkavanju izdajničke uloge četničkog vođe Draže Mihailovića, te teritorijalnih ambicija Italije, "poseban doprinos antifašističkoj borbi dao je kreiranjem sporazuma Tito-Šubašić, koji je u konačnici omogućio međunarodno priznanje nove Federativne Jugoslavije". Bio je ambasador i ministar u dvije Jugoslavije, monarhističkoj i komunističkoj.

U tekstu objavljenom prije 75 godina nastojao je, u osvit pada fašizma u Evropi, da odgovori ne samo na pitanje budućeg uređenja Jugoslavije, već i na problem "nacionalnog pitanja". Njegovo propitivanje nacionalističkih teritorijalnih težnji, jasan je znak prepoznavanja opasnih ideja s kojima ni poslije sedam i pol decenija nismo raskrstili. Ideje su to koje će 50-tak godina nakon ovog teksta potaknuti nove zločine, logore, genocid, a danas to slave kao 9. januare i tzv. Herceg-Bosne...

Smodlaka u tekstu tako tvrdi da bi srpski i hrvatski nacionalisti pristali na uređenje Jugoslavije kao trojne države, i to Slovenije, Srbije, ("koja bi obuhvatila sve Srbe"), i Hrvatske, kojoj bi pripale sve hrvatske pokrajine. To bi, veli, bio "kompromis između srpskog i hrvatskog nacionalnog programa".

Međutim, varijante u kojima u sastavu Srbije ne bi bile "srpska Makedonija, srpska Bosna, čak i srpska Crna Gora" za "velikosrpske rodoljube" je, piše Smodlaka 1945. godine, ravno izdaji.

Primjećuje kako su "srpski nacionalisti" planirano uređenje Jugoslavije, ono koje poznajemo iz kasnije historije, nazivali  "neprijateljskim atentatom na srpstvo" i "protusrpsku urotu".

On kaže da mnoge Jugoslavene zaokuplja i jedno drugo pitanje:

"Otkud sada  Makedonci, Crnogorci, valjda i Bosanci postadoše posebni narodi?! U Jugoslaviji se postojala politička dogma da u njoj postoje samo tri južnoslavenske narodne grupe...To su Srbi, Hrvati i Slovenci. Drugima kod njih nije bilo mjesta. Jedini, i to privremeni izuzetak bio je pravljen je za Muslimane našeg jezika, i to u očekivanju da će se prije ili poslije opredijeliti ili za Srbe ili za Hrvate. Svi ostali u Jugoslaviji morali su da se pišu ili u Srbe ili u Hrvate, uglavnom se pisahu u Srbe", objašnjavao je Smodlaka.

Međutim, prema njegovim riječima, postojale su u "svijesti naroda Jugoslavije, u njihovom srcu, još tri južnoslavenske narodnosti".

"Jedna zabranjena (makedonska), jedna potajna (bosanska) i jedna u previranju (crnogorska)", ističe on.

Bosanski narod

Smodlaka se u tekstu, uz ostalo, posebno bavio bosanstvom.

"U Bosni je pored Srba i Hrvata bila službeno priznata treća narodna grupa, ali pod vjerskim imenom "Muslimana". Bosansko ime izbjegavao je ne samo režim, već i sami naš muslimanski svijet, mada se u inostranstvu svi oni ponose bosanskim imenom. Zvanična nauka u Jugoslaviji, stojeći u službi politike, velikosrpske kao i velikohrvatske, stalno je tuvila Muslimanima u glavu da je ime bosansko antinacionalno - do te mjere da ga se oni danas gotovo stide – premda nemaju zašto budući je ono jednako  časno kao i srpsko i hrvatsko ime", veli autor..

 Zato dr. Smodlaka već naglašava važnost priznavanja bosanskog naroda u Bosni.

 "Ono će bosanstvo ostati i u novoj Jugoslaviji "stidljiva narodnost" dok god posljednji Bosanci, a to su Muslimani koji zbog svoje vjere i drugih posebnih tradicija i osobina ne mogu da se opredijele ni za Srbe ni za Hrvate – ne budu priznati kao narod pod svojim narodnim imenom", zaključuje dr. Smodlaka.

Historija je dobra učiteljica života. Ovaj tekst podsjeća ne samo da aspiracije prema Bosni nisu novijeg datuma, već i podvlači jedno posebno važno pitanje – zašto su protiv bosanstva i Bosne, protiv bosanskih vrijednosti, na koncu, svi oni koji su protiv Bosne ili igraju za timove velikodržavnih programa iz našeg susjedstva. Dok aveti lebde nad Balkanom, nama ostaje da iz prošlosti izvlačimo pouke.

Dr. Josip Smodlaka umro je u Splitu 31. maja 1956. godine. Pokopan je na Klisu kod Imotskog, rodnom mjestu svojih predaka, uz državne počasti.