Kome trebaju spomenici koji nas razdvajaju?  

U protekle četiri godine su u Bosni i Hercegovini raspisani tenderi u iznosu većem od četiri miliona maraka za izgradnju spomen-obilježja, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH). Predstavnici žrtava kažu da se spomenici gotovo uvijek prave većinskom narodu i kao inat drugima, a stručnjaci da ne doprinose izgradnji mira, prenosi detektor.ba.

Prema portalu javnih nabavki, bosanskohercegovačke općine i gradovi su od aprila 2015. godine do danas raspisali tendere za izgradnju spomen-obilježja vojnim i civilnim žrtvama rata u iznosu većem od četiri miliona maraka. Od ovog iznosa, 58 posto odnosi se na gradove i općine iz Federacije BiH, a ostatak na Republiku Srpsku. U istom periodu, oko milion maraka raspisano je za sanacije i održavanja spomenika.

Edvin Kanka Ćudić, koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, objašnjava da se spomenicima većinom“svoje žrtve samoviktimizuju”, dok se druga strana najčešće optužuje za zločine.

“Najčešće nema prave istine o događajima koji su se dogodili u tom mjestu na kojem je podignut taj spomenik”, kaže on.

Među općinama i gradovima koji su prema tenderima planirali najviše izdvajanja za izgradnju spomenika jeste sarajevska Općina Novi Grad. U ovoj općini su u posljednje četiri godine raspisani tenderi u ukupnom iznosu većem od 430.000 konvertibilnih maraka (KM).

Općina Istočna Ilidža izdvojila je prošle godine 299.000 KM za izgradnju spomen-obilježja Veljine i potpomognuta je od Republike Srbije i Grada Istočno Sarajevo.

U Gacku je izrada i montaža grbova Republike Srbije i figura vojnika na spomeniku borcima odbrambeno-otadžbinskog rata koštala 74.000 KM. Ovaj spomenik je, prema informacijama s portala javnih nabavki, u konačnici koštao više od 360.000 KM.

Općina Kalinovik je izdvojila više od 220.00 KM za izgradnju spomen-kompleksa kalinovičkim junacima, poginulim borcima Vojske Republike Srpske (VRS).

Za izgradnju spomenika, općine Ribnik, Trebinje, Bosanska Krupa, Oštra Luka, Drvar i Bijeljina su raspisale tendere u vrijednosti većoj od 100.000 KM.

Stručnjaci smatraju da ne postoji pomak u rješavanju pitanja memorijalizacije na državnom nivou, te da dosadašnji spomenici ne vode ka pomirenju naroda. Jedna od stvari koje, prema njihovom mišljenju, koče povratak jesu spomenici podignuti u čast osobama osuđenim za ratne zločine.

Ostatak teksta možete pročitati ovdje.